Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Kino Šiška / Ljubljana / Slovenija
Datum koncerta: 24.11.2009
Broj posjetitelja: 600
Cijena ulaznice: 25,00€
Living Colour u Ljubljani. Treći put u karijeri! I ukupno peti put u Sloveniji! Bend je u rujnu ove godine izdao svjež studijski album “The Chair In The Doorway” (2009, Megaforce Records) – RockLine recenziju pročitaj OVDJE. Bend je snažno vezan uz ovaj dio Europe već gotovo po tradiciji, pa ga nije potrebno “loviti” po prostranstvima zemljopisne širine i dužine stare celine da bi uživao na njihovim koncertima. Barem na nekima od njih, ako smijem biti malo zloban.
Bend je opet zajedno na turneji! Pun neobične svježine, odmoran, duboko nadahnut, ukratko, što je tome moglo kumovati? Jednostavna činjenica da članovi sastava Living Colour, William E. Calhoun (bubnjevi), Doug Wimbish (bas gitara), Corey Glover (vokal) i Vernon Reid (gitara), kad nisu Livin g Colour, rade sve drugo. Sviraju u bezbrojnim “jamm” projektima koji ne poznaju ograničenja u izražavanju umjetnosti kroz glazbu. Zato se uvijek kad se Living Colour okupe osjeti izuzetna kohezija i elan koji ih pokreće, kao i osjećaj da su tek na početku karijere, jer “mladenačka” narav nikako ne ostavlja dojam da se radi o zrelim muškarcima koji su danas nekakvi gurui – glazbeni mudraci.
“The Chair in The Doorway” je novi odličan, opušten, razigran, silno zabavan album, a Living Colour su mu pristupili u posve drugačijem svjetlu dok su ga snimali, ako se uzme vibracija starijeg brata “Collideoscope” (2003), koji je nastajao u teškim vremenima za bend. Bend je silno oduševljen novim studijskim dosegom i nenormalno uživa kad ga izvodi uživo. O tome svjedoči i 6 skladbi koje su uključili u repertoar svog novog posjeta Ljubljani.
Prije prve violine funk metal fuzije ovog svijeta, publiku u dvorani zagrijavali su The Cancel i Ego Malfunction. Ako je prvi reaper oko sebe okupio kojih 20 osamljenih duša, puno više zanimanja izazvao je nastup preporođenih Ego Malfunction, koji s pjevačicom Sašom doživljavaju novi procvat. Odlični i puni funk ritmovi koji su prisutne čvrsto držali uz sebe, a posebno je “opasna” Saša, koja dokazuje što prava vokalistica može donijeti glazbenoj zamisli benda. Kao da je u njoj zarobljena “crnkinja”. Fantastičan vokal, fantastična uživljenost u scenski nastup. Pun pogodak na lutriji i nadajmo se da će Ego Malfunction što prije s takvom energijom, kakvu su pokazali u Kinu Šiška, izbaciti i svoj novi album! Bolji izbor za otvaranje koncerta Living Colour u Sloveniji zapravo je teško naći nego što su upravo Ego Malfunction. Možda neki BHC?
Vrijeme je novac. Malo iza deset navečer pojave se silhuete, dvorana ih gromoglasno pozdravi i bend provjereno udari starim hitovima. Skladbu Middle Man zna i dvorana, koja se uz to toplo uzburka ispod pozornice i zabava počinje. Odlično raspoloženi kvartet došao je sve nagraditi posjetitelje. Kod “Vivid” (1988) su ostali i slijedi klasik Desperate People, koji potvrđuje da su Living Colour večeras u Kinu Šiška silno glasni, pa su se tik ispod pozornice “kuhali” samo najžilaviji, a ostali “pametni” odmjerili su radije nekoliko dobrih metara od pozornice, gdje je zvuk tijekom koncerta bio bolji.
Već prošle godine u Cvetličarni su Living Colour tijekom nastupa pokazali koliko je bend vražje nauljen, no ovaj put je ambijent u kojem su bili primljeni neusporediv. Prostrana i široka pozornica. Reid je skakao kao lud tijekom prve tri skladbe i skoro poletio s ruba pozornice dok je jurio kroz meso svojih “otrovnih” solaža. Nova gitara marke Parker (“Fly DeLuxe” signature) zamijenila je poznatu šarenu “Hamer-icu”.
Nastavak s novim albumom, čije skladbe dokazuju kako odlično funkcioniraju u društvu starijeg materijala. Ako Bles Those pokazuje silno duhovitu stranu benda, gdje se ističe odlično funkcioniranje Wimbisha i Reida u strofi, metalski teže valjajuća skladba s nove ploče naslova Decadence odražava tamnu stranu, koja pokazuje buntovničke zube, kojima su Living Colour znali itekako ugristi i grizu itekako čvrsto i danas. Posebno dobro prianja i Young Man, s odličnom kombinacijom plesnog ritma u strofi i vražjim prijelazom u bijesno sijekući refren, ispunjen tmurnošću. Behind the Sun pak svojom lakoćom i razigranošću rasterećuje težinu ostatka materijala, kojim su nas jučer držali uspravno Living Colour. Kao što rekoh. Novi album je doista snažan novi izražajni moment u glazbenoj evoluciji ovog benda i to u svemu potvrđuje i njegova izvedba uživo.
Velike projekcije u pozadini dolijevale su ulje na vatru izuzetnoj ritmičkoj koheziji, nevjerojatnoj kombinatorici koja proizlazi iz čiste jazz škole, osjećaju za spontanu igru, osjećaju da mjestimice ni Living Colour ni na trenutak unaprijed ne znaju kamo će se točka koju izvode zapravo okrenuti i kamo će ih odnijeti. Percepcija dečki djeluje kao u transu. Kemija je nevjerojatna. Teško ih je pratiti, najbolje je jednostavno se prepustiti toj magiji. Corey je na vokalu još uvijek potpuno očuvan. S godinama je scensko kretanje donekle smirio, ali vokal i izvedba su ono što ga čini doista jednim od najjačih scenskih “frontmena”, kojemu karizme nikako ne nestaje. Isto vrijedi za sva četiri aktera. Prvi je u prvi plan stupio Vernon u skladbi Flying (“Collideoscope”, 2003), gdje si je priuštio podivljalu solo avanturu i komad improvizacijski razvukao za dobar tucet minuta. Slično je u nastavku učinio Doug Wimbish, kad se “zaletio” u piskavi zvuk soliranja svoje bas gitare u drugoj polovici skladbe Bi (“Stain”, 1993). Wimbish je na oduševljenje publike jednostavno skočio s pozornice među ljude i odsvirao doista kilometarsku solažu kojoj nikako nije bilo kraja. Majstor William E. Calhoun potom je priredio pravi show time s 15-minutnom bubnjarskom solo točkom, koja je opet u svemu bila poglavlje za sebe. Već sam taj trenutak kad se Will late solaže poziva na gledanje Living Colour showa. Potpuna ludnica.
Oduševljava manipulacija zvukom, što je oduvijek bio zaštitni znak benda koji ga je činio iznimno privlačnim. Ako je 1993. u Hali Tivoli Vernonov zvuk gitare dok je solirao zvučao kao saksofon, danas Vernon može birati među plejadom zvukova koje kombinira. U tome se nadopunjuju sva trojica. Calhoun, Wimbish i Reid. A to donosi dodatni šmek koncertima benda, koji privlači ljubitelje njihove glazbe. Zanimljivo je to da Calhoun često “razbija ritam” improvizacijom u strofama, dok prijelaze odsvira gotovo trivijalno. Upravo obrnuto nego što bi čovjek očekivao. Izraz skladbe pak u svemu ostaje kompaktan.
Ljudi su se ponajviše razgibali kad je bend nastavio s Glamour Boys i kad su prednji redovi, osobito u refrenu, poskakivali s bendom. Odlično je prionula nova skladba Bless Those, koja je ponudila potpuno identičnu sliku suradnje na relaciji bend – publika. Intenzivan završetak pripao je naravno opet klasicima. Trenutak velike zabave ponudila je “Time’s Up” klasik Elvis Is Dead, koju je bend izvodio u Ljubljani već i 1993. godine. Tada je sastav po svijetu predstavljao album “Stain”, a zanimljivo je da je u repertoar nastupa u Kinu Šiška uključio čak četiri skladbe s njega, što je magnificiralo neke osjećaje nostalgije. Onog lijepog davnog dana, 23.06.1993., Corey je u Tivoliju skakao po pozornici u dresu slovenske hokejaške reprezentacije, a Reid je teatralno izveo pravi stage diving.
Svakako ne ide bez Cult Of Personality, koja budi i najviše “lijene” posjetitelje u pozadini dvorane. Nakon glasnih ovacija dečki se vraćaju i odsviraju “opiljenu” In Bloom, obradu sastava Nirvana. Time su ponudili izravan dokaz kako je moguće čak i Nirvanu učiniti slušljivom. Osjećaj je bio sličan kao da si iz “fičeka” presjeo u Ferrari Testarossu, ili da je iz kontejnera za otpad izrastao indijski Taj Mahal.
Nakon koncerta članovi benda poredali su se na službenom pultu sa suvenirima (“merchandise”) i dijelili autograme, fotografirali se s fanovima te izmijenili koju riječ. Još jedna iznad svega intenzivna koncertna večer u Kinu Šiška, koja je još jednom dokazala da su Living Colour i dalje neuhvatljiv glazbeni entitet, vrijedan svakog divljenja u kreaciji svog unikatnog glazbenog svijeta.
fotografije: Aleš Podbrežnik
*Intervju s bubnjarom benda Living Colour Williamom E. Calhounom za RockLine, prije nastupa sastava u Ljubljani, dana 24.11.2009., možeš pročitati OVDJE.
Setlista
1. Middle Man 2. Desperate People 3. Auslander 4. Ignorance Is Bliss 5. Burned Bridges 6. The Chair 7. Decadance 8. Go Away 9. Flying 10. Bi 11. Drum solo 12. Glamour Boys 13. Young Man 14. Behind The Sun 15. Bless Those 16. Elvis Is Dead 17. Type 18. Cult Of Personality —dodatak— 19. In Bloom (Nirvana cover)
Galerija slika
