Mjesto: Beč – Austrija
Datum koncerta: 17.02.2012
Broj posjetitelja: 0
Posljednjih dana Europom se muda festivalska metal karavana pod nazivom Full Of Hate. Pisca ove recenzije ime poprilično muči, jer asocira na svašta negativno, ali srećom važnija su imena koja se kriju unutar naziva turneje, a to su Cannibal Corpse, Behemoth i Misery Index. U originalu je ta karavana bogatija još i za sastave Legion Of The Damned, Suicidal Angels i Nexus Inferis, ali potonje trojice u Beču nije bilo jer im je smetnuo prometni vrag – negdje na putu im se naime pokvario autobus, pa su pozornicu bečkog kluba Arena zauzeli prvospomenuti.
Bečka Arena nalazi se tik uz obilaznicu, a ako vas ikad put nanese tamo, nakon izlaza tražite bratića naše Metelkove – plac i okolina gotovo su identični, samo što teritorij nije rascjepkan na hrpu manjih klubova, nego na najviše tri kluba, jednu kvazi gostionicu i ljetnu pozornicu, koja po mojoj procjeni ispred pozornice može primiti barem 700 ljudi. Događanje festivala odvilo se naravno u najvećem klupskom prostoru Arene, a pozornicu su otvorili američki Misery Index, koji su u 40 minuta uz gromoglasno dobar zvuk predstavili ponajviše hitove s posljednje dvije ploče, dakle Traitors i Heirs To Thievery. Što znači da nismo dobili pravu dozu njihova klasičnog grinda, nego više death metal materijala. Dvostruki vokalni napad, nehumano brzi bubnjevi i rifovi s tenkovskim predznakom pretvorili su dvoranu u potpunu ludnicu. Uz svu inteligenciju društveno kritičnih i vrlo načitanih tekstova, žalosno je da je gitarist/vokal Mark Kloeppel gubio vrijeme na kliširane govore tipa ”Are we having fun or what?!!” i još gluplji ”Give me a Fuck Yeah!!!” Manje riječi, a bila bi još koja ubitačno dobra pjesma više. No odlično je vidjeti da bend koji je navikao na manji broj publike svoj posao odradi više nego odlično i iza sebe ostavi visoke standarde za daljnje zbivanje na pozornici. Za poljske Behemoth nije bio problem premašiti ih.
Poljski Behemoth bili su ”co-headlineri” ove večeri, jer su njihov glas i značaj u sceni gotovo jednaki, ako ne i veći, od onoga što su u 20 i nešto godina stvorili američki Cannibal Corpse, koji su kao glavni zaključili večer. No kod Behemoth već dugo ne ide za dokazivanjem da vrijede nešto – svoje su već dokazali u zadnjih deset godina, kad su sletjeli na sam vrh panteona ekstremnog metala. Ovaj put radilo se o nečemu posve drugom. Naziv njihove turneje zapravo je bio Phoenix Rising Tour, a u cijelosti je riječ o referenci na povratak na pozornicu ponajprije pjevača/gitarista/velikog šefa Adama ”Nergala” Darskog, koji je prije dobre godine i pol gotovo napustio ovaj svijet zbog leukemije.
Ako to uzmete u obzir, jasno vam je zašto je svaki nastup u sklopu ove turneje tako važan poljskom apokaliptičnom kvartetu. Prije toga odsvirali su naime tek nekoliko koncerata u Poljskoj, gdje je bilo više nego očito da su Nergal, Orion, Inferno i Seth više nego gladni pozornica. No ipak, Behemoth su samo ljudi, i ako u takvom društvu prvi među jednakima nakon gotovo smrtonosne bolesti još zdaleka nema svoju prijašnju snagu, to se više nego dovoljno i primijeti. Ali, jesu li Behemoth možda imali loš nastup? O tome se ne smije ni pomisliti. Unatoč slabijoj snazi Nergalova vokala te vidljivoj mršavosti i umoru dotičnog željeznog čovjeka, Behemoth su nas u više od sat vremena razveselili materijalom ponajviše s posljednjeg albuma Evangelion, koji je bio obogaćen prilično neortodoksnim stvarima iz bogatog repertoara Behemoth. Usredotočili su se ponajviše na ranije black metal razdoblje, tako da nisu izostale ni pjesme s albuma And The Forests Dream Eternaly ili čak Pandemonic Incantations. Pritom je bend na odlično ukrašenoj pozornici dominirao situacijom – dupkom puna dvorana jela je glasnim vragolanima iz ruke, a u svakom tonu osjećala se nepobjediva volja za svladavanjem svih prepreka, što je Nergal posebno istaknuo uz pjesme Conquer All i Alas, The Lord Is Upon Me. Dodajte tome još nevjerojatno epski kraj u obliku dijabolično poetskog epa Lucifer i imat ćete dokaz da je vatreni demon ustao i da se ne namjerava zaustaviti – nešto snage ipak će morati skupiti.
Večer su zaključili američke starine svjetske brutal death metal scene, Cannibal Corpse, koji su tik pred izlaskom albuma Torture, a on izlazi na Dan žena. Počevši s morbidno sporim, ali nuklearno eksplozivnim hitom Evisceration Plague, Cannibal Corpse pokazali su svoju nepredvidljivu narav, koja je izborom tipa spora pjesma – brza pjesma, pa opet spora – opet brza pjesma ocrtala sonično zbivanje više od sat vremena dugog nastupa. U tom satu bili smo svjedoci samo dviju novih pjesama – Demented Aggression i Scourge Of Iron, dok je kvintet uz gotovo prejaku zvučnu pratnju predstavio presjek svoje dobrih 20 godina duge karijere. Basističke vragolije Alexa Websterja išle su rame uz rame s nevjerojatnim vratnim mišićima brutalnog Brdavsa Georga Corpsegrindera Fishera, a sve skupa vrijedilo bi tek kap u svoj krvi spomenutoj u pjesmama da nije bilo odličnih gitarista Pata O’Briena, koji je lani na europskoj turneji nastupao čak i sa Slayer, i njegova brata po trzalici, Roba Barretta. Uz ustaljene I Cum Blood ili Fucked With The Knife te nužne Stripped Raped Strangled i Hammer Smashed Face, Cannibalci su iznenadili još i s Covered With Sores, Born in A Casket te s mnogo pjesama s albuma Kill, a svirali su čak i The Wretched Spawn, što se doista ne događa često. No publika, koja iz piscu recenzije nepoznatog razloga rado razbacuje pune čaše piva koje lete posvuda po dvorani, bila je već vidljivo umorna. Što ćeš – Behemoth su teška konkurencija i Cannibal Corpse ponekad moraju kleknuti pred svojom mlađom braćom.
Galerija slika
