Žajblovanje – Zavrlovih 40 ta kratkih! (2012)

0 7

Autor: Rok Klemše
Fotografije: Aleš Podbrežnik

Mjesto: Kranj / Transtation Squat / Slovenija
Datum koncerta: 17.02.2012
Broj posjetitelja: 200
Cijena ulaznice: 4,00€

Prošle subote časni, okrugli jubilej slavio je jedan od aktivnijih aktera slovenske metal scene, Boštjan Zavrl. Može li takav čovjek slaviti na neki drugi način, osim koncertom triju metal bendova? Trainstation Squat tako je ugostio Žajblovanje i s njim tri predstavnika slovenske metal scene – death metal klince Armaroth, tribute sastav Scepsis i pionire slovenskog thrasha Sarcasm.

Prvi su žajbl nagnuli kranjski death metal klinci Armaroth, koji su se nakon kraće odsutnosti i kreativne pauze vratili na koncertne pozornice. Dečki su u dobrih pola sata uspješno otkinuli glave pakleno zvučećim death metalom, koji se temelji prije svega na američkom death metalu bendova poput Obituary i Monstrosity. Domaćini su nanizali tehnički kompleksnije postavljene rifove, polka ritam bubnjanja i ugodno izopačen i brutalan vokal, koji se odlično i vrlo tardyjevski bolesno snašao čak i u Obituary klasiku Slowly We Rot. Iako se u drugoj polovici seta bend nešto lošije snašao, ponajviše na relaciji povremenog šuškanja gitare i bubnja, nekoliko faljenih tonova nije toliko smetalo, a ispod pozornice se publika bendu odužila stalnim čupanjem kose i moshanjem. Domaćinima fali još nešto koncertnog kilometraža, no sudeći prema viđenom i čutom nema sumnje da Armaroth predstavljaju jedan od najperspektivnijih death metal bendova kod nas.

Žajbl kasnije na pozornici je već stajao tribute sastav Scepsis, koji inače čine Koroški glazbenici iz bendova Wartune/Keller/Thraw, ali su se ovaj put predstavili s rotirajućom postavom i tako priredili barem manje iznenađenje. Zašto manje? Većih od Scepsis nije ni za očekivati, jer svaki put iznova ponude pomno biranu setlistu metalskih klasika, izvedenih s puno suverenosti, osjećaja i poštovanja prema njihovim autorima. Ni ovaj put nije bilo drukčije, a dečki su za početak iznenadili zamjenom instrumenata – glavni rožljač benda Tilen je za uvod s četverožičane presjeo na šestožičanu i odlično se snašao. Bend je djelovao kao dobro nauljeni stroj i tehnički superiorno otkinuo klasike Sepulture i Death. U vrhunski izvedenim rušilcima Spirit Crusher i The Philosopher svoje je gitarsko majstorstvo opet dokazao mladi, četrnaestogodišnji Otmar, koji je za šalu stupio u cipele Chucka Schuldinera. Odličan zvuk pobrinuo se da su fantastično odsvirane DiGiorgijeve bas linije rožljale kao usred ratnog vihora, a malo je smetao slabo ozvučen vokal i dosadan eho efekt. Uz Scepsis je bilo veselje mahati glavom, a srce je samo od sebe zaigralo uz suverenu izvedbu željeznih klasika metala. Scepsis su za kraj pripremili još jedno iznenađenje za slavljenika i natjerali ga na stage dive, a na rukama publike Zavrl je odpilotirao sve do šanka.

Slavlje (barem njegov koncertni dio) zaključili su očevi slovenskog thrash metala Sarcasm, koji su, kako i dolikuje njihovu statusu, odsvirali odličan koncert. Nisu nedostajali ni vječni klasici thrasha, koji su zlatnim slovima upisani u povijest slovenskog metala, ni novije skladbe s aktualnog albuma Something to Believe In, koji je dokaz da Sarcasm stare poput starog vina. Preporođeni bend je na pozornici thrashirao kao da se kladi i rušilce birao ponajviše iz ranog razdoblja benda. Šteta, jer sam stvarno propustio koju pjesmu više s novog albuma, koji je više nego samo odličan, ali nešto mračnije obojene pjesme poput fenomenalnog Ghosts in the River ionako ne bi pripadale u rođendanski koncept koncerta. Sarcasm su svom setu stavili točku na i besprijekornom izvedbom, odličnim zvukom, fantastičnim soliranjem majstora Blaznika i nezaobilaznom Mucyjevom pozorničkom pojavom, koji se ovaj put izvrsno iskazao i u ulozi Hetfielda u izvedbi klasika Whiplash.

Zaista je lijepo vidjeti da Trainstation Squat takvim događajima ponovno preuzima primat na gorenjskoj alternativnoj sceni i nastavlja nezaboravnu povijest kranjskog Bazena. Koncert, koji se može pohvaliti odličnom organizacijom, gurmanskom ponudom piva i besplatnog žajblja, završio je pregledom fotografija iz Zavrlove mladosti, koje su bile odgovor na pitanje zašto su odjeća i frizure osamdesetih i danas snažan izvor inspiracije za svakojake parodije. Ne bih ništa imao protiv da Žajblovanje postane kar tradicionalno Zavrlovanje, u svakom slučaju pak: Sve najbolje, Zavrl!

fotografije: Aleš Podbrežnik

Galerija slika

Pošalji komentar

Tvoja e-adresa neće biti objavljena.

Ova stranica koristi kolačiće radi pružanja internetske usluge, oglasnih sustava i funkcionalnosti koje bez kolačića ne bismo mogli ponuditi. Posjetom i korištenjem web-stranice pristaješ na kolačiće. Prihvati Pročitaj više

Privatnost i kolačići