Finci melankolično osvojili Zagreb (2014)
Autor: Sebastijan Videc
Fotografije: Nina Grad
Mjesto: Tvornica Kulture, Zagreb
Datum koncerta: 20.03.2014
Broj posjetitelja: 400
Cijena karte: 160 kn u pretprodaji, 190kn na dan koncerta
Prvi proljetni dan nije donio samo vrijeme taman za sunčanje na kojoj kafićkoj terasi, nego i dozu kvalitetne glazbe. Doduše, po nju je trebalo otići u susjedni Zagreb, ali ništa zato; sad smo svi zajedno u velikoj veseloj europskoj obitelji, autocesta nas iz prijestolnice do hrvatske metropole dovede za sat i pol, a bezbroj koncertnih događanja nudi nešto za svačiji ukus. S fotografskom kolegicom ovaj smo put posjetili vjerojatno najpreznojeniju dvoranu na Balkanu, »pa čak i šire« – Tvornicu. Slabo prozračivanje naime gotovo odmah po početku zbivanja na pozornici digne temperaturu zraka za nekoliko stupnjeva; no lokacija je omiljena među pušačima, jer oni imaju i svoj šank, s kojeg se sa strane, kroz bar, mirno gleda pozornicu. Kako se moglo čuti na ulici ispred dvorane i u samoj dvorani, nastupajući su toga dana svoje obožavatelje privukli i iz Slovenije te Bosne i Hercegovine.
Čast zagrijavanja publike, prije nastupa glavnih aktera večeri, pripala je relativno nepoznatom sastavu Hamferð. Bend dolazi iz Tórshavna, glavnog grada hladnih i kišnih Farskih otoka, a sama riječ znači izgubljeni odnosno mrtvi ribar – a njih je u povijesti njihove domovine bilo prilično. Unatoč tek nešto manje od 50.000 stanovnika otočja, glazbeno su prilično aktivni, a u svijetu teže glazbe, uz njih, boje zastupaju još i Tyr. Bend postoji od 2008., kad su zajedno svirati počeli gitarist Egholm i bubnjar Johannesen, te uskoro sastavili kompletnu postavu, s kojom su krajem 2009. snimili prvi demo, a usto i nekoliko puta uspješno nastupili na glazbenim natjecanjima. Krajem 2011. dečki su na europskoj turneji pratili lokalne Tyr te finske Moonsorrow, a nedugo zatim počeli su snimati svoj prvi studijski album. Godine 2012. pobijedili su na lokalnom natjecanju, čija im je nagrada bila nastup na legendarnom festivalu Wacken, gdje su ponovno pobijedili i posljedično dobili ugovor s izdavačkom kućom Nuclear Blast.
U svom 40-minutnom setu predstavili su nekoliko stvari s prvijenca. Članovi sastava u skladu sa svojim žanrom prepuštaju se minimalizmu. Na pozornicu su ušetali odjeveni u poslovna odijela s kravatama; samo je bubnjar imao privilegij svirati bez sakoa i kravate. Čak su i instrumenti izgledali minimalistički – gitare su djelovale kraće nego inače, klavijature su se činile tek 4-oktavne, bubnjevi su isto tako bili sastavljeni vrlo minimalno, s jednim tomom i jednom bas bubnjem; samo je bas gitara djelovala normalne veličine. Glazba koju sviraju primjereno je zamorna (nadahnuće crpe iz prirode Farskih otoka, koje bičuju stalni atlantski vjetrovi i na koje u prosjeku 260 dana godišnje pada kiša), a zahtijeva i popratnu prezentaciju na pozornici – minimalno svjetlo, minimalno kretanje članova sastava te minimalnu interakciju. Jon Aldara za mikrofonom svoj posao obavlja korektno, izmjenjuje growl s čistim, proživljenim vokalima punim boli i rezignacije na farskom jeziku, samo se obje gitare nekako stapaju u svojoj svirci i čini se da pozornici dva gitarista ne trebaju. Unatoč mračnosti i različitosti od sastava koji je slijedio, skupljena ih je publika između skladbi toplo pozdravljala, no sam je nastup djelovao više kao nastup komornog ansambla nego metal sastava.
Amorphis svoje obožavatelje razveseljuju već gotovo četvrt stoljeća. Finci svojim počecima sežu u death-metalske vode, no sa svakim sljedećim albumom postajali su melodičniji, čišći i progresivniji. Promjene u stilu glazbe zahtijevale su i izmjene postave, a sastav u trenutačnoj postavi nastupa već od 2005., otkad im se pridružio pjevač Tomi Joutsen. Zajedno su u tim godinama snimili pet albuma, a posljednji, u travnju 2013. objavljeni Circle, predstavljali su upravo na ovoj turneji.
Sjevernjački točni Amorphis zauzeli su pozornicu, uz zvuke uvodne melodije, po planu, točno u 21:45. Kritički vrlo dobro primljeni posljednji album Circle logično je bio glavni fokus večeri, a dobrano napunjena, inače pregrađena Tvornica doslovno je eksplodirala već u prvim taktovima Shades of Gray. Dečki su bili vrlo motivirani, lightshow je za razliku od predgrupe sjao punom snagom, a Tomi je i usplahirene tinejdžerice i starije muške predstavnike dovodio u delirij. Sa svojim viktorijanski oblikovanim, arhaično futurističkim stalkom za mikrofon i samim mikrofonom, na svom prepoznatljivom podijiću bombardirao je uši publike izvrsnim growlanjem kao i čistim glasom, a izmjena između njih bila je beskompromisna, bez ikakvih oscilacija u kvaliteti glasa u jednom ili drugom načinu pjevanja. U instrumentalnim su mu se dijelovima gitaristi morali uklanjati, jer su njegovi dobar metar dugi dreadlocksi u kružnom gibanju opasno šibali po pozornici. Sastav se pod njegovom palicom energično šetao kroz opus svojih djela. Upravo je raznolikost glazbenih stilova ono što je Amorphis, po mom mišljenju, učinilo tako zanimljivima. Od death metalskog Vulgar Necrolatry s njihova prvijenca do simfonijskih black metalskih umetaka na Circle i sa svim stilovima između, Finci bude zanimanje u slušatelja. Šestočlana ekipa svira uigrano, basist udara gotovo po mostiću, gitaristi se odlično nadopunjuju i u solo/ritam i u tercetno ritmičkim dijelovima, dok klavijature ambijentalno dopunjuju zvučnu sliku. Nažalost, dubina zvuka u dvorani blago se gubila u preveć naglašenim srednjim tonovima čujnog frekvencijskog spektra, ali je koncert unatoč tome ostavio osmijehe i zadovoljstvo na licima publike. Ako ste Amorphis ovaj put propustili, imate popravni ispit u srpnju u Tolminu na festivalu Metaldays.
Setlista
Amorphis:
1. Shades of Gray
2. Narrow Path
3. Sampo
4. Silver Bride
5. The Wanderer
6. Against Widows
7. My Kantele
8. Into Hiding
9. Nightbird’s Song
10. Vulgar Necrolatry
11. The Smoke
12. You I Need
13. Hopless Days
—dodatak—
14. Sky Is Mine
15. Black Winter Day
16. House of Sleep
Galerija slika



































