Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Babe Ruth
Izdavač: Repertoire Records
Izdanje: year
Ocjena: 4.5/5
“First Base” je bio prvi album te legendarne grupe i ujedno njihov najveći komercijalni uspjeh. Posve opravdano, jer riječ je o jednom od najboljih debitantskih rock albuma prve polovice 70-ih. Album nadasve uspješno pluta na onoj granici koja dijeli hard rock od progresivnog rocka. Dva vodeća elementa grupe nedvojbeno su udarna gitara previđenog gitarskog čarobnjaka Alana Shacklocka, koji ne štedi izuzetno maštovite motive na svojoj ritam gitari i ujedno je autor većine skladbi, te iznimno energičan vokal pjevačice Janite “Jennnie” Haan, koja po boji glasa često podsjeća na reinkarnaciju Janis Joplin. Uz originalni sastav grupe, na albumu gostuje i zborski orkestar (četiri glazbenika sviraju čelo, Brent Carter saksofon, a Caspar Lawal dodatne udaraljke). Shacklock je napisao sve aranžmane i bio koproducent albuma zajedno s Nickom Mobbsom. Zanimljivo je da je na većini skladbi prisutan duh divljeg zapada, odnosno meksičke granice, što upućuje na to da su članovi grupe očito bili oduševljeni ljubitelji vesterna. Svoje dodaje i karakteristični bluesovski zvuk Shacklockove gitare.
Album se otvara usijanim hard rock šusom “Wells Fargo”, skladbom koja je ime dobila po poznatoj dioničkoj tvrtki što se pojavljivala u mnogim vesternima. Udarni Shacklockov bluesom obojeni rif, nagruvana ritam linija i iznimno energičan vokal Haanove zgrabe te u trenu. Janita je bila jedna od onih izuzetno rijetkih rock pjevačica s odličnim glasom i nevjerojatnim rasponom, koja se ravnopravno mogla nositi sa svojim muškim kolegama među rock pjevačima. U tom pogledu usporedbe s Janis Joplin dolaze same od sebe. Prateći vokali i bogate dionice na saksofonu dodatno pridonose glazbenoj širini same skladbe. Prava poslastica za sve ljubitelje iskrenog hard rocka. Nakon udarnog početka većina slušatelja, osobito ljubitelja hard rocka, naravno očekuje da će grupa nastaviti u istom “naoštrenom” tempu. No Babe Ruth su puno više od puke hard rock grupe, a njihovi glazbeni obzori preveliki da bi inzistirali samo na jednom glazbenom aspektu. Njihov progresivni zvuk izlazi na vidjelo s pravom keltskom simfonijskom baladom “The Runaways”, pjesmom posve drukčije vrste u kojoj zapravo čujemo posve drukčiju grupu. Riječ je o skladbi punoj keltskog melosa, koji je inače karakterističan za mnoge britanske prog rock grupe tog vremena, ali s važnom razlikom da se u ovoj skladbi osjeti i prstohvat meksičkog melosa. Ni Janitin vokal ovdje nije isti, bez njezine uobičajene “maskulane” boje, što se naravno sjajno uklapa u ovu melodičnu i lijepu baladu. Time dokazuje da nema samo izuzetno snažan glas, nego i iznimno raznoliku boju glasa. Orkestralni aranžmani na klavijaturama, oboi, čelu i klaviru vrlo su solidni i svjedoče o tome da je grupa imala široke glazbene obzore. Naravno, tada je bilo mnogo grupa koje su takve simfonijske glazbene aranžmane svladavale bolje, ali Babe Ruth jednostavno nikad nisu srljali u pretjeranu simfoniku jer su u svojoj osnovi ipak bili blues rock grupa. Slijedi odlična obrada poznate instrumentalne skladbe Franka Zappe “King Kong” (Uncle Meat, 1969), koja po duhovitosti i glazbenom perfekcionizmu ni u čemu ne zaostaje za originalom. Shacklock je skladbu aranžirao u gotovo posve jazzerskom ruhu pa na njoj možemo čuti još jedno od mnogih glazbenih lica grupe. Unutar skladbe nalazi se prekrasna solaža na klavijaturama i električnom klaviru. Ponajviše se tu ipak valja diviti Shacklockovim majstorijama na gitari. Nedvojbeno oduševljavajuća i hrabra obrada, jer je malo grupa tada usudilo interpretirati tako izuzetnog gitarista i glazbenog genija kakav je bio Zappa. “Black Dog” je skladba koja najbolje objedinjuje oba glazbena lica grupe, udarno i eksperimentalno, a po atmosferi je jednako lijepa koliko i tužna. U prvom dijelu, koji je većinom instrumentalan, možemo čuti odlične solaže na klaviru. U drugom dijelu Janita se vraća u svom energičnom elementu i eksploziji emocija, s vokalom u visokom registru, uz koji slušatelj ima osjećaj da s njom nikako ne bi bilo pametno jesti trešnje. Shacklockove gitarske solaže uz to stvaraju izuzetnu melankoliju i pravcate tercne harmonije, tako da čovjek pri prvom slušanju dobije osjećaj kao da istodobno sluša dvije gitare umjesto jedne. Skladba završava na iznimno dramatičan način. “The Mexican” je klasik grupe koji se otvara izuzetno duhovitim i originalnim rifom, kojemu se pridružuje sjajna solaža na klaviru. U svom posljednjem dijelu sadrži i poznati motiv koji će ljubitelji špageti vesterna odmah prepoznati. Riječ je naime o motivu iz klasičnog djela Ennija Morriconea iz filma Sergia Leonea “Za nekoliko dolara više” (originalno “Per Qualche Dollaro in Piu”) s Clintom Eastwoodom u glavnoj ulozi. Skladba uspješno istražuje elemente meksičke glazbe kroz kombinaciju dinamičnih klavijatura, solidne bas linije, maštovitih gitarskih solaža i energičnog vokala. Skladba je u svojoj epskoj biti vrlo poletna. “Joker” je pak još jedna originalna hard rock skladba srednjeg tempa, pod snažnim utjecajem bluesa, u kojoj čujemo pravcati vokalni dijalog Janite i Shacklocka. Haanova tu još jednom do kraja ostavlja svu svoju dušu i pokazuje zašto je bila jedna od najimenitijih pjevačica svog vremena. Shacklockove brzoprste solaže dovode skladbu do njezina završetka.
Verzija Repertoire Recordsa sadrži i dvije bonus skladbe: skraćenu verziju “Wells Fargo” i “Theme From a Few Dollars More”, u kojoj možete poslušati interpretaciju Morriconeova klasika.
Sa svojim složenim skladbama, ukusnim aranžmanima, prekrasnim vokalom te inovativnim i inteligentnim gitarskim solažama “First Base” će očarati i ljubitelje dobrog i inteligentnog hard rocka i one ljubitelje progresivnog rocka koji ne priseže samo na što veću složenost i duljinu kompozicija, nego pojam “progresivno” shvaćaju puno šire. Prava šteta što grupa nije uspjela postići veću prepoznatljivost, jer je imala sve potrebne odlike za to. Vođa grupe Alan Shacklock po mom je mišljenju jedan od najviše previđenih gitarskih genija. Isto vrijedi za Haanovu, koju bi morao čuti svaki ljubitelj Janis Joplin. Naslovnicu albuma nacrtao je poznati autor naslovnica Roger Dean, kojeg ljubitelji glazbe znaju kao autora naslovnica brojnih poznatih (među njima su najpoznatiji Yes) i manje poznatih rock grupa. Album je čista pobjeda i jedan od najboljih debija u oba glazbena žanra (i u progresivi i u hard rocku). “First Base” je jedan od onih zaboravljenih klasika koje nikako ne treba zaobići.
Postava
Janita Haan – vokal
Alan Shacklock gitara, prateći vokal, orgulje, udaraljke
Dave Hewitt – bas gitara
Dick Powell – bubnjevi
Dave Punshon – klavir
GOSTUJUĆI GLAZBENICI:
Gaspar Lawal – konga, bongo, kabasa
Brent Carter – saksofon
Harry Mier – oboa
Peter Halling – čelo (voditelj)
Clive Anstee – čelo
Manny Fox – čelo
Boris Rickleman čelo
Jeff Allen – bubnjevi (na “The Runaways”)
Produkcija
Alan Shacklock, Nick Mobbs
Popis skladbi
1. Wells Fargo (6:17)
2. The Runaways (7:27)
3. King Kong (6:44)
4. Black Dog (8:03)
5. The Mexican (5:49)
6. Joker (7:43)
Trajanje albuma: 42:03
