Izdavač: Chocolate Frog Records
Datum izlaska: 13. 8. 2001.
Produkcija: Elliot Ness
Trajanje albuma: 51.42 min
Žanr: Progressive Rock / Neo-Prog
Ocjena: 8.5/10
Škotski pjevački prvak Fish objavio je 2001. svoj sedmi studijski album naslovljen »Fellini Days«, ujedno i prvi za vlastitu, neovisnu etiketu Chocolate Frog Records. Na njemu je nastavio uspješnu zvučnu formulu prethodnika »Raingods With Zippos« (1999) i poigrao se s nekim novim zvučnim primjesama koje su znatno osuvremenile njegov zvuk. Taj je zvuk, ponajviše zahvaljujući ženskim pratećim vokalnim harmonijama, masivnim zvučnim zidovima i sanjivim soundscapeovima, u mnogočemu odražavao neke trendove progresivnog rocka s početka 21. stoljeća. Naslov albuma bio je Fishev poklon njegovoj ljubavi prema filmu i legendarnom talijanskom redatelju Federicu Belliniju.
Ni Fishev prateći bend nije ostao isti, a dogodile su se dvije zanimljive promjene. Dugogodišnjeg gitarista Franka Ushera na »Fellini Days« zamijenio je John Wesley, poznat kao uspješan samostalni glazbenik i višegodišnji suradnik grupe Porcupine Tree, dok se na klavijaturama našao John Young (Lifesigns, ex-Greenslade), koji je svoj posao na albumu – a za njega se može reći da je u vrijeme izlaska bio Fishev ambijentalno najmračniji dosezi – odradio odlično.
Wesley i Young imali su ujedno velik skladateljski utjecaj na stvaralački proces pojedinih »Fellini Days« skladbi te su karizmatičnom škotskom pjevaču slično kao Steven Wilson (Porcupine Tree) na prethodna dva ostvarenja pomogli osuvremeniti zvučnu sliku, koja se približila suvremenom progresivnom rocku. Ovim je albumom Fish definitivno mahnuo u znak oproštaja svojoj neo-prog rockovskoj prošlosti, na što se kao samostalni glazbenik manje-više trudio još otkako je 1988. otišao iz Marillion.
Fishevi tekstovi na »Fellini Days« još su ciničniji i društveno kritičniji nego inače, što je vidljivo već u mračnoj, gotovo postapokaliptično obojenoj uvodnoj skladbi »3D«, njegovoj kritici neslućenog razvoja elektroničke tehnologije koja, nažalost, preteže razvoj ljudske emocionalne inteligencije. U toj se skladbi mogu čuti i snimke Fellinijevih uputa tijekom snimanja jednog od njegovih brojnih filmova. Brojni elektronički uzorci i zvučni efekti u pozadini lijepo podcrtavaju nostalgično, a ujedno i melankolično ozračje, dok Fish majstorski, uz pomoć ženskih vokalnih harmonija, uvjerljivo gradi pravu ambijentalnu dramu. I na ništa manje melankoličnoj i još mračnjačkijoj »So Fellini«, još jednom uspješnom ‘upijanju’ tadašnjih progrockovskih zvučnih trendova, Fishev vokal naprosto puca od mnoštva dramatičnih emocija.
»Tiki 4«, koja sadrži izvrsne akustične aranžmane i odlične vokalne harmonije nastale spojem Fishevog vokalnog kameleonstva i ženskih pratećih vokala, ipak je nešto vedrije obojena stvar. »Our Smile«, bez sumnje najpristupačnija skladba na »Fellini Days«, emocionalna je power balada sa zanimljivom gitarskom frazom, moćnim ženskim pratećim harmonijama i jednom od Fishevih najdirljivijih pjevačkih izvedbi na ovom albumu. Živahni i strastveni »Long Cold Day«, koji se brzo nametnuo kao Fishev koncertni standard, neočekivano u prvi plan stavlja bluesrockovsku gitarsku frazu, dok se veliki vokalni kameleon ovaj put dotiče viših vokalnih registara koje je nakon odlaska iz Marillion često izbjegavao.
»Dancing in Fog« još je jedan očit primjer progrockovskog zvučnog ‘modernizma’ s početka 21. stoljeća, s opsežnom uporabom soundscapeova i programiranih elektroničkih uzoraka, dok su ženske prateće vokalne linije ovaj put nešto više potisnute u pozadinu. »Obligatory Ballad« je, kao što joj i naslov kaže, akustično usmjerena ljubavna balada i ujedno uvjerljivo najslabiji i najviše ‘pospan’ trenutak na ovom albumu. Čak i Fishev vokalni nastup ovdje zvuči pomalo dosadno, kao da se čovjek tijekom pjevanja jednostavno ‘prošetao kroz emocije’, što je za njega inače prilično neobično. I »The Pilgrim’s Address« otvara se kao spora, akustično usmjerena balada koja obećava još jedno dosadno iskustvo, no onda iznenada stiže prijelaz u živahnu, dramatičnu sekciju usred koje se škotski gorštak ipak razigra u svom specifičnom, melodramatičnom ‘većem od života’ vokalnom stilu, dok struktura skladbe naglo postaje bliža simfonijskom progu nego folk rocku.
Miješan dojam koji ostavlja druga polovica »Fellini Days« dobro ispravlja mračna drama »Clock Moves Sideways«, koja album zaključuje kako se za Fisha i pristoji – na melodramatičan i krajnje emocionalan način. Negdje na sredini nastupa kraća ‘španjolska’ sekcija s akustičnogitarskim pasažama i razgovorom na španjolskom. Dramatični refren kojim Fisha opet emocionalno ‘trga’ i u kojem se spominje naslov ovog albuma s vremenom u tekstu zamijeni riječ »Fugazi«, koja je dobro poznata svim obožavateljima Fish era Marillion. Referenca na slavnu prošlost usred sveopćeg mračnjačkog ozračja dodatno pojačava nostalgičan i mračan ambijent ove završne kompozicije.
S »Fellini Days« Fish je definitivno zakoračio u svoju sljedeću stvaralačku fazu, kojom je napravio gotovo logičan korak naprijed u odnosu na dotadašnji glazbeni opus te se prestao opterećivati očekivanjima svoje ‘tradicionalne’ baze sljedbenika i mogućim komercijalnim uspjehom. Moglo bi se reći da je ovaj album ključno utjecao na njegovu novu stvaralačku fazu, koja je započela na prijelazu dvaju stoljeća, kad je uz pomoć nadarenih glazbenih suradnika poput Wesleyja i Younga u pravom trenutku osvježio svoju zvučnu sliku. Iako album nije bio bez jednog ili dva nešto slabija i dosadnija trenutka, što se Fishu tijekom samostalne karijere znalo dogoditi češće, »Fellini Days« je kao cjelina i dalje bio jedan od boljih progrockovskih albuma 2001. godine.
Autor: Peter “Dr. ProgRock” Podbrežnik
Popis skladbi:
1. 3D (9:11)
2. So Fellini (4:06)
3. Tiki 4 (7:32)
4. Our Smile (5:25)
5. Long Cold Day (5:33)
6. Dancing In Fog (5:30)
7. Obligatory Ballad (5:15)
8. The Pilgrim’s Address (7:18)
9. Clock Moves Sideways (7:17)
Postava:
Derek Dick “Fish” – vokal
John Wesley – gitara
John Young – klavijature
Steve Vantsis – bas gitara
Dave Stewart – bubnjevi
Dave Haswell – udaraljke
Susie Webb – prateći vokal
Zoe Nicholas – prateći vokal
Paddy Mayne – govorena riječ na skladbi br. 8
Eric Dewolf – programiranje na skladbi br. 9
