Flotsam And Jetsam: Blood in the Water
Izdavač: AFM Records
Datum izlaska: 4. 6. 2021.
Produkcija: Flotsam And Jestsam (miks & mastering: Jacob Hansen)
Trajanje albuma: 53.44 min
Žanr: Thrash Metal
Ocjena: 9.5/10
Malo ih je ostalo, ali oni koji su izdržali grizu i krckaju kao da iza njih nema skoro 40 godina glazbenog puta. Opet smo kod stare škole thrash metala. Sjeverna Amerika, Arizona, Phoenix. Flotsam And Jetsam. Da, riječ je o bendu najpoznatijem po onoj priči o Jasonu Newstedu, kojeg je Flotsam And Jetsam 1986. »oteo« Metallica kao zamjenu za tragično preminulog basista Cliffa Burtona. Sve ostalo, cijela povijest niza izvrsnih studijskih albuma koje su Flotsam And Jetsam izdali, time u tren oka izblijedi. Niza o kakvom Metallica može samo sanjati već debelih 30 godina.
Bend je kroz godine nad vodom držao vokalist Eric »A. K.« Knutson, a Flotsam And Jetsam su i dalje skrbili za vrlo dobre studijske albume. Koliko brzo vrijeme leti, obično pokazuju datumi izlaska albuma grupe. Čini se kao da je jučer izašao »The End Of Chaos« 2019., a već je tu novi »Blood in The Water«, pa se čovjek pita kamo su se, dovraga, izgubile posljednje dvije godine?
Dvanaest novih komada, s novim basistom na krovu – to je Bill Bodily, koji je prošle godine zamijenio Michaela Spencera. Dinamit je tu. Ostaje u višku i bend ponovno isporučuje vrhunski materijal. Osamdesete imaju svoju priču, ali gledano generalno, osobito u zrelom kreiranju gitarskih fraza, koje supostoje u eksplozivnoj i neprestano intenzivnoj vezi s raskoši dinamične i nevjerojatno žive ritam linije te s još uvijek izvrsnim vokalom Erica »A. K.« Knutsona na čelu, »Blood In The Water« je otrovno đavolska zvijer koja za sobom ne ostavlja preživjele. Overkill, Testament, Heathen te iznad svega trijumfalni i neiscrpno kreativni Death Angel, oni su thrash metal fosili koji i danas udaraju nesmanjenom snagom i izdaju odlične albume. U to društvo mirne duše ubrajamo i Flotsam And Jetsam.
Novi album slijedi okosnicu prethodnika, što se i očekivalo. Trajanjem je sličan, sadrži jednak broj točaka. Uz to djeluje još malo zagriženije i beskompromisnije, čak idejno fleksibilnije i nadahnutije, iako su između albuma prošle samo dvije godine i posebnih odmaka u smislu umjetničke nadogradnje nije bilo za očekivati. Novom albumu je upravo to uspjelo.
Prva tri komada briljantno su sijevajući thrash metal šut stare škole koji trga glave i lomi kralješke. Žara i srži ne manjka, fraziranje je krajnje toksično, poduprto zveckanjem i razornim miksanjem ritam linije te neumoljivim Knutsonovim lajanjem. Ulje na vatru dolijevaju izuzetno pjevni refreni, koji donose uvijek učinkovit briljantan kontrastni odmak i preskok raspoloženja. Slijed skladbi Blood in the Water, Burn the Sky i Brace the Impact naprosto je zaglušujući. Skuhano je u maniri o kakvoj pristaša stare škole thrash metala samo sanja. A onda dođe A Place To Die, na kojoj bi joj zavidjeli i Iron Maiden u godinama 1982-84. Taj trenutak nastavlja se na The Walls, gdje ritam jaše s najviše pozicije, a Knutson dalje razvija izuzetnu muzikalnost u svojim vokalnim linijama. Mračno, pogubno i u srži beznadnog konačnog propasti. Svijeta i čovječanstva. Zidovi se ruše.
Ti trenuci nisu nikakvo iznenađenje. I na posljednja dva Heathen albuma ih je nekoliko i samo su refleksija glazbenih vremena iz kojih ti legendarni thrash metal bendovi zapravo potječu. Idejni preskoci među skladbama jako su primjetni i album neprestano nagovara u izuzetno grabežljivom visokooktanskom jurcanju, gdje grupa drži slušatelja u stalnoj napetosti apokaliptične drame. Cry for the Dead nosi bombastičan kontrast između mirne kitice i naoštreno nakostriješenog refrena. Komad skladan u toj maniri odlično izbija iz užarenog uvodnog tornada četiriju apsolutnih razbijača. U vokalnom smislu Knutsonove linije upravo u ovoj skladbi dosežu najviše melodije.
Bend je neumoljiv i u drugoj polovici albuma. Tu je brzinom neumoljivi šamarčina Grey Dragon, ili Reagression, gdje fraziranje odzvanja pravim rzanjem brzometki, pa završna, najraznolikija kompozicija albuma Seven Seconds ’til the End of the World, koja je doslovno refleksija onoga što nosi njezin naslov. Popuštanja nema. »Blood in the Water« je, neskromno rečeno, u užem izboru za thrash metal album godine. Da. Čudno se čita. Shvaća se kao pretjerivanje. Ali nije. S obzirom na to da je ovo već četrnaesti album grupe, takva je tvrdnja utoliko rizičnija. No pije vodu. Definitivno. Od prve do zadnje sekunde »Blood in the Water« pokazatelj je nevjerojatno učinkovite kemije postave zrelih i prekaljenih glazbenika koji sviraju oduševljavajuće i pritom se briljantno nadopunjuju. Dug je put. Posut često trnjem i guljenjem prstiju dok krv ne grune ispod noktiju. Ali tako to ide kad si na pravom putu. Putu svog srca. Putu slobode. Neukroćen i odan svojoj vjeri. To je album »Blood in the Water«. Neskromno ubija. U cijelosti. Briljantno postignuće, uz bok prvim dvama albumima. Ali s konkretnim »osvježenjem« koje donose godine.
Autor: Aleš Podbrežnik
Popis skladbi:
1. Blood In The Water
2. Burn The Sky
3. Brace For Impact
4. A Place To Die
5. The Walls
6. Cry For The Dead
7. The Wicked Hour
8. Too Many Lives
9. Grey Dragon
10. Reaggression
11. Undone
12. Seven Seconds ‘Til The End Of The World
Postava:
Eric “AK” Knutson – vokal
Steve Conley – gitara
Michael Gilbert – gitara
Bill Bodily – bas gitara
Ken K Mary – bubnjevi
