Mjesto: Rock Cafe / Postojna / Slovenija
Datum intervjua: 07.01.2010
Nekoć je postojala neka slovenska grupa Brezno zla, ali osamdesete su zauvijek pokopane. Zato su danas tu Brezno! Grupa Brezno još je jedna posebnjakinja na slovenskoj glazbenoj sceni. Šestero ljudi koji spajaju elemente folk glazbe s težim zvukom i već u cvijetu rane mladosti oduševljavaju nekim doista hrabrim aranžmanima, što može biti velika najava i obećavajuća putovnica za budući razvoj grupe. Posebnost ove grupe su i tekstovi, koji su u potpunosti naklonjeni slovenskom jeziku, ženski glavni vokal, flauta,…
Brezno su, nakon nastupa u sklopu trećeg dijela Epic RockLine natječaja u Postojni, dana 07.01.2010 (RockLine koncertnu reportažu pročitaj OVDJE), posvetili nekoliko minuta presvlačenju promočene odjeće. Dakle, grupa već na samom startu njeguje dotjeran vanjski izgled, koji je itekako važan za izražavanje same scenske biti, karizme i uvjerljivosti.
Iako je intervjuu sjela cijela postava Brezno , daleko najrazgovorljiviji član ekipe bio je bubnjar Matej…
RockLine: Što vas je dovelo do sudjelovanja na Epic RockLine natječaju?
Matej: Svidio nam se sam “plac”, pa smo se već samo zbog toga prijavili. Uopće nismo došli ovamo u Postojnu s namjerom natjecanja. Prvenstveno nam je bilo stalo do toga da ovdje nastupimo. Taj klupski prostor, ovdje u Rock Cafeju, doista je simpatičan i vrlo prijazan.
RockLine: Hrabro spajate poantu metal glazbe sa staroslavenskim nasljeđem?
Inez: Olala, kakav opis! Zapravo se uopće nismo ograničili na Slavene, niti toliko ciljamo na slavenska nasljeđa. Ali znaš kako je. Od folk glazbe pa do Slavena, na kraju krajeva, nije više tako daleko. Zapravo nas ta tematika privlači, ali se njome bavimo više-manje neizravno, usputno.
RockLine: Takva glazbena kombinatorika s tradicionalnim folk elementima nije jednostavna stvar. Moraš imati poprilično bujnu maštu.
Matej: Oduvijek sam želio imati grupu koja će nekako sažimati moj imaginarni svijet, onakav kakav sam si stvorio u glavi. Polako, polako skupljala se prava ekipa. Članovi su se mijenjali, dolazili su novi, no sada u ovoj formaciji nekako jako dobro funkcioniramo.
Inez: Svatko od nas donese svoj djelić u ovu grupu i trudimo se da nikako ne zapadnemo u neki kalup gothic ili folk glazbe. Mi smo ekipa vrlo miješanih ukusa.
RockLine: Je li netko među vama ljubitelj Jethro Tull?
Matej: Ja npr.
Inez: Matej ih najviše sluša među nama.
RockLine: Zvuk ste večeras na nastupu imali super. Cijela stvar je super postavljena. Samo vam treba još više svirki..
Mitja: Što se tiče zvuka, to uopće neće biti točno. Na pozornici je cvililo i hreštalo.
RockLine: Dolje ispod pozornice bilo je u redu. Pogotovo nakon što si popio dva piva. Kako ste se skupili u današnju formaciju?
Matej: Pa grupu smo osnovali ja i još jedan kolega koji je svirao gitaru. Zatim se pridružio još jedan kolega koji zapravo uopće nije bio glazbenik, pa je rekao: “A idemo u grupu? Okej. Onda idem kupiti bas gitaru.” Zatim je u postavu došla Inez. Tražili smo klavijaturisticu i Inez je kod nas isprva svirala klavijature, tek kasnije je prešla na glavni vokal i flautu. Isprva uopće nismo znali da Inez zapravo u školi uči svirati flautu. Pjevačica je postala tako da smo mi počeli tražiti pjevačicu. Pa je Inez isprobala vokal i to nam se jako svidjelo. Prilično zgodno kako se sudbina ponekad poigra svojim namjerama.
Inez: Zapravo nam je trebala pjevačica pa sam sama probala kako bi mi išlo…
Matej: Inez je zatim čak otišla učiti pjevanje. I tako je i njezin napredak vrlo velik, što se onda odražava i na samoj snazi naše ekipe. S vokalom smo imali doista dosta sreće. I dalje nismo imali klavijaturisticu. Tako nam se pridružila Katarina. To je bila osnova. Uz ozbiljnije probe, praznine su potom popunili gitaristi…
Mitja: Znaš kako je u španjolskim limunadama. Nas troje (Max, Domen, Mitja, op.p.) dođemo na vidjelo u velikom finalu i tako nastane Brezno.
RockLine: Ima li kakve konkurencije u Sloveniji u žanru kojim se bavite?
Matej: Ne bih mogao reći da se radi o konkurenciji. Sa svim grupama se jako dobro razumijemo. U Sloveniji folk elemente u kombinaciji s metalom ne možeš ni naći. Trenutno. Dakle, trenutno u Sloveniji nema grupa u tom smislu. Mi smo tu jedini. S jedne strane smiješno. Zapravo ne želimo nužno zvučati metal, nekako volimo pratiti i zvuk rock glazbe. Ali na kraju krajeva, ustanovljavamo da bismo željeli glasnije gitare u zvuku i tako, barem što se nas tiče, zapravo možeš dobiti neki dašak metal grupe.
RockLine: Imate pak super dizajn logotipa.
Matej: Oh, hvala, hvala…
Inez: Matej ga je napravio.
Matej: Posebno je dobar zato što se ne da pročitati. I znaš, onda su ljudi stekli krivu predodžbu o nama. Mislili su da smo black metalci. Pogotovo nakon što su posjetili našu službenu MySpace stranicu, kad su vidjeli one planine i puno sivila… Zgodno je bilo i utoliko što su neki posjetitelji došli na koncerte našminkani kao pande. A onda se pojavimo mi, koji nemamo veze s black metalom. S druge strane, na taj su nas način odmah upoznali oni koji se smatraju “true” metalcima i rekli: “Pa vi niste uopće tako loši?” I dalje je tako bolje nego da te prvo upozna netko tko ti kaže: “Znaš, ja se doma igram s Barbikama!”
Mitja: Ma daj, daj… Sad već stvarno malo pretjeruješ… Ovo što smo mi dakle nije metal s growlanjem, ja kažem: “Dolje instant brutalnost.” Mi želimo svim ljubiteljima glazbe, kao i ljubiteljima ovakve i onakve heavy metal glazbe, ući pod kožu na nešto drukčiji način.
RockLine: Kada ste otkrili da je slovenski jezik ulit jezik za vaš glazbeni pristup?
Matej: Odmah na početku. Ja sam mišljenja da bi, čim bismo počeli slagati stihove na engleskom, cijela stvar za Brezno ispala trendovski i komercijalna. Time si doduše osuđen na nešto probirljiviju bazu fanova, ali ti takva baza slušatelja onda toliko više stoji uz bok. Istina je, međutim, da je na slovenskom slagati stihove puno teže nego na engleskom.
RockLine: Tko piše stihove kod Brezno?
Matej: Na početku sam ih ja. Danas ih pišemo svi. Naravno, uvijek netko među nama donese osnovnu ideju. Zatim je, kao cijela ekipa, oblikujemo u neku konačnu sliku.
RockLine: Ima li već dovoljno materijala za studijski prvijenac? Nekih 40 do 45 minuta?
Matej: Da, toliko ga već ima, ali album mi još nećemo tako skoro snimati. Jer te skladbe koje imamo napisane još nisu izbrušene do te mjere da bismo ih mogli snimiti za album. Dakle, još nisu dovršene pjesme. Za koncertne nastupe su u redu, ali ima nekih dijelova u pojedinim skladbama koje moramo još do kraja oblikovati i trenutno u glazbenom smislu još nisu posve definirani. Zapravo definirani u smislu da su previše slični i podsjećaju na neku već postojeću grupu. Te dijelove moramo još malo preoblikovati i izreći ih u duhu grupe Brezno.
Mitja: Obećati pak možemo u bliskoj budućnosti nekoliko novih skladbi.
Matej: Da. Već otprilike pola godine spremamo se na radne praznike, pa nam ne uspijeva. Uvijek nešto dođe između.
RockLine: Kako ste pak zadovoljni svojim nastupom krajem listopada 2009. u Orto Baru, prije SkyClad?
(Uz iznimku Mateja padaju same pohvale)
RockLine: Pa je li vas tada publika dobro primila?
Matej: Da. Dosad smo ispod pozornice uvijek nailazili na vrlo dobre reakcije i veliku mjeru odobravanja publike koja posjećuje naše koncerte. Vrlo sam zadovoljan što se toga tiče, jer najgore je kad te publika ne primijeti, ne reagira tijekom tvog nastupa… Onda se počneš pitati: “Zašto uopće sviram?! Čemu to?” To ti može početi nagrizati samopouzdanje. Moram, međutim, priznati da je daleko najbolji odziv na našim nastupima dosad bio u Idriji. Već kad sam se šetao među publikom bio je odličan osjećaj, da ne spominjem tek kad smo jednom došli na pozornicu. Doista fenomenalno.
RockLine: Rado bih pitao Inez, koja je nedavno gostovala u studiju kod Lenih kosti na jednoj od njihovih skladbi koja će biti uključena na nadolazeći studijski album, otkud joj takva hrabrost da je odmah pristala na poziv i što ju je u toj suradnji najviše veselilo, privlačilo da je prihvatila ponudu.
Inez: Svaki poziv gdje mogu surađivati sa svojim vokalom doživljavam kao veliku čast. To je prva stvar. Druga stvar je da u pjevanju uživam. Nakon što sam se detaljnije raspitala tko uopće jesu Lene kosti, malo me stisnula trema… Pač neki respekt i pitala sam se prije nego što sam obavila posao hoću li uspjeti kako želim, hoće li Lene kosti biti zadovoljne itd… Isprva sam dosta sumnjala u sebe, a onda, kad sam upoznala Milana (Milan Krušič, vokal, Lene kosti, op.p.) i oba gitarista, shvatila sam da su to stvarno jedne velike “face” i zapravo nisam mogla reći “Ne” cijeloj stvari.
RockLine: Ovo pitanje je možda potpuni “promašaj”, ali ipak. Jeste li ikad razmišljali o integriranju simfonijskih elemenata u svoju glazbu. Na kraju krajeva,… ako grupe poput Dan D, koje vrte tamo-amo iste tri akorda, mogu nastupati sa simfonijskim orkestrom, zašto to jednom ne bi radile i u porukama puno suptilnije slovenske glazbene grupe, kakva je primjerice Brezno?
Matej: Zvuči super. Ali za početak bismo bili vrlo zadovoljni posebnim gostima koji bi svirali kakve frule ili škotske gajde i slične instrumente.
RockLine: Dakle, u kreiranju budućeg materijala na vidiku je i integracija dodatnih instrumenata i nećete ostati samo kod flaute?
Matej: Svakako.
Inez: Naravno. Pogotovo ako bi nam se kao gost priključio netko tko je vješt u sviranju tih, ako smijem tako reći, egzotičnijih folk instrumenata.
Matej: Kao neko dopunjavanje u aranžmanskom smislu i u funkciji obogaćivanja atmosfere i zvuka naše glazbe, to bi bilo super. Već smo istraživali u tom smjeru, bismo li mogli dodati još koji instrument. Ako ostaneš samo kod sintisajzera ili klavijatura, okej tu je uz to i flauta, brzo shvatiš da mogućnosti mogu biti i ograničene.
Inez: Surađivali smo jednom s jednom violinisticom.
Matej: Da, doista. Ali nekako se nije uklopila u našu mentalnost. Kad smo htjeli da stvar zvuči više irski, nekako je teško slijedila našu želju. Dakle, prioritetno moraš privući na suradnju nekoga tko će znati osjetiti poruku naše glazbe.
RockLine: Ako polako zaključimo intervju pitanjem, kakvi su planovi za Brezno u budućnosti?
Matej: Moramo napisati nove skladbe. I nedavno smo počeli stvarati novu pjesmu i uključili dodatne glavne vokale, kao nikad dosad, i bilo je super…
RockLine: Ohoho, još malo pa ćemo biti kod Fintroll…
Matej: Ne, ne, ne…
Mitja (skromno): Ah meni je ionako najlakše samo vrištati.
Matej: Ne, ne… htio sam im objasniti da moraju pjevati ljutito. I tako smo vokalu Inez uspješno dodali i druge vodeće vokale. To prije nismo isprobali i zvuči doista zanimljivo.
RockLine: Primijetio sam da ste Brezno doista grupa iz pravog tijesta, koja se cijeni. Već na samom startu imate svoje roadie-je, tehničare, svog fotografa, koji vas prate na koncertima…
Matej: Ah ne… Ha, ha, ha… Svi ovi koji su večeras stigli s nama ovamo u Postojnu su naši partneri, pa roditelji,… Naravno, došlo nas je danas podržati u Postojnu i nekoliko pravih prijatelja koji vjeruju u nas i našu glazbu.
intervju vodila: Aleš Podbrežnik & Rok Klemše
tekst uredio: Aleš Podbrežnik
fotografije: Mojca Perdih
Galerija slika
