Glazbena Toxinacija u tvornici Rog (2010)

0 6

Mjesto: Rog / Ljubljana / Slovenija
Datum koncerta: 08.01.2010
Broj posjetitelja: 70
Cijena karte: slobodan ulaz

Godina 2002. značila je kraj tvornice Rog, no njezini su prostori svim ljubiteljima glazbe dali nadu u još jednu pristojnu koncertnu dvoranu; to se i ostvarilo. Koncertna dvorana tvornice Rog naime je velika i prostrana s solidnom akustikom, pogotovo ako je usporedimo s drugim “beznicama” slovenskog prostora.

Dvoranu nije teško pronaći – tvornica Rog proteže se tik uz Ljubljanicu, a ulaz je samo malo više; u mnoštvu kompleksa koji su ostali od same tvornice koncertnu dvoranu nemoguće je promašiti. Po dolasku sam još uhvatio tonsku probu Toxina, koji su odmah pokazali što možemo očekivati i podigli očekivanja već prisutnih. Nažalost, pojavili su se problemi s monitorima, koje su podosta dugo rješavali, no glazbenike to nije izbacilo iz takta; kad je došao njihov red, pokazali su se savršeno. Nakon tonske probe pridružila su mi se još dva kolege s Rocklinea, tako da smo skupa čekali početak.

Prije najavljenog benda neočekivano se predstavio gitarist iz Amerike, točnije Wisconsina – kantautor John Statz. S klasičnim kantautorskim pjesmama o životu odsvirao je i otpjevao nekoliko balada, taman toliko da zagrije publiku koja je čekala. Veće ovacije nije izazvao, ali bio je ugodno iznenađenje – njegov miran i sladak glas dobro se uklopio s lagahnim sviranjem gitare, koje je ostalo samo to i ništa više. No kako je rekao Aleš: “Ako od kantautora poznaješ Dylana i Cohena, to ti je potpuno dovoljno”, i doista je tako.

Malo iza jedanaest (koncert je trebao početi u deset, a američki kantautor svirao je kojih pola sata) na pozornici se pojavio Toxineov gitarist, Robert Fripp … pardon, Samo Turk, koji nas je poslužio obiljem zanimljivih zvukova svoje gitare, baš kao što to radi legendarni član King Crimsona (neka vrsta ambijentalnog zvučnog valovanja). Nakon kraće igre s efektima pridružili su mu se još basist i bubnjar, Jaša Hedžet i Gregor Brajkovič. Zajedno su se upustili u glazbeni ples, nekakav fusion, dok smo se mi ostali u dvorani pitali gdje je, dovraga, pjevač Tomi Toth; no divlja nas je glazba s vremenom toliko zaokupila da o pjevaču uopće nismo razmišljali. Dok se trio iživljavao na svojim instrumentima, među publikom se počela kretati neobična osoba, odjevena u nekakvo šaljivo zeleno-crno odijelo, koja je naglim i neobičnim pokretima zbunjivala nasumične goste. Uskoro je ta osoba skočila na pozornicu, a skidanjem kapuljače otkrio se identitet šaljivca – naravno, radilo se o Tomiju, koji je tako već na početku ekscentrično otvorio njihov nastup. Bio je i taj koji je komunicirao s publikom i stvarao atmosferu – odlično pjevanje i super ples, odnosno kretanje po pozornici uopće, ostavili su velik dojam.

Svaku skladbu Tomi je prvo najavio, jer svaka od njih ima naslov s dobrim razlogom, pa je Toth ispričao nešto o nastanku ili o temi koju pokušavaju skladbom prikazati. Pokušao je potaknuti publiku na veću suradnju, do čega nažalost nije došlo; no među ljudima našli su se oni koji su između skladbi zagrijano plesali, micali se u ritmu ili pljeskali. Toxine je tako poslužio nevjerojatnim aranžmanima, miješanjem žanrova, prelaženjem s jednog instrumenta na drugi; dečki znaju sve, bilo da je riječ o progresivno rockerskim linijama, drum’n’bassovskoj ritmici ili funkovskom dance ambijentu. Materijal crpe iz svega, možda najviše iz funka; gitara se temelji (barem uživo) na efektima (wah-wah i flanger), tako da se dodaje još nekakav spacy zvuk. Tako ih je i nemoguće ikamo svrstati, što naravno znači da glazbenici imaju mnogo znanja iz svih područja.

Toxine su završili “bisom”, mnoštvo je naime zahtijevalo njihov povratak na pozornicu, a Tomi nas je pozvao na dobrovoljne priloge za njihovu ploču (koja će, ako sve bude po planu, biti snimljena još ove godine, dakle 2010.) te prepustio njihovom menadžeru Eriku Božiču (kojem ide zahvala za doista uzornu suradnju sa mnom, pribavio je sve potrebne informacije, stvarno odličan odnos) da se pobrine za simboličnu prodaju demo kaseta (dobro ste pročitali: audio kaseta, s duhovitim naslovom “play me if you can”).

S ovim fantastičnim nastupom Toxine svakako šire glas o svojoj virtuoznosti i nema šanse da im se prepoznatljivost neće proširiti i izvan Slovenije. Ako tako nastave (glazbeno i s odnosom prema javnosti), za njih zasigurno nema zapreka. Mi smo se izvrsno zabavili i jedva čekam da ponovno zasviraju negdje u blizini.

fotografije: Aleš Podbrežnik & Tine Kolenik

Setlista

1. Ever wordless? 2. Carousel 3. People need preludes 4. Pussy everywhere 5. Cathay 6. Float your signifier! 7. Overground 8. Bow down comedy 9. Everbirth overlap 10. Nobody exists but me 11. Bad camouflage 12. Popthing 13. Medley: – No adventures today – Confusion – Bricolife —dodatak— 14. This world is a playground

Galerija slika

Pošalji komentar

Tvoja e-adresa neće biti objavljena.

Ova stranica koristi kolačiće radi pružanja internetske usluge, oglasnih sustava i funkcionalnosti koje bez kolačića ne bismo mogli ponuditi. Posjetom i korištenjem web-stranice pristaješ na kolačiće. Prihvati Pročitaj više

Privatnost i kolačići