Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Big Big Train
Izdavač: English Electric
Izlazak: year
Trajanje: 69:03
Ocjena: 5/5
»Folklore« je deveti studijski album britanskih progresivnorockovskih revitalista Big Big Train i ujedno njihov prvi nakon dolaska Beardfishova pjevača/multiinstrumentalista Rikarda Sjöbloma te violinistice Rachel Hall (ex-Stackridge), čime se bend proširio u oktet. Jedini preostali originalni članovi, gitarist/klavijaturist Andy Poole i basist/klavijaturist Greg Spawton, vjerojatno nikad nisu zamišljali da će Big Big Train jednog dana postati tako ambiciozan bend, a danas čak i jedan od vodećih i najomiljenijih predstavnika (ne samo britanskog) progresivnog rocka. Isto tako nisu zamišljali da će se u njihovim redovima jednom naći tako cijenjeni glazbenici kao što su bivši gitarist XTC-a Dave Gregory i bivši bubnjar/pjevač Spock’s Bearda Nick D’Virgilio, koji su se skupini prije nekoliko godina pridružili na vlastitu želju.
Oktet Big Big Train, koji je snimio pastoralno obojeni »Folklore«, povezuju još karizmatični pjevač David Longdon, čija boja glasa u mnogočemu podsjeća na Garyja Brookera (Procol Harum) i Petera Gabriela (ex-Genesis), te odlični klavijaturist Danny Manners. Okvirni dojam kako će zvučati »Folklore« dao je već iznimno ukusni EP »Wassail« (2015), koji je samo još povećao želje i očekivanja pristaša Big Big Traina. LP i digitalna verzija albuma »Folklore« sadrže još »Mudlarks« i »Lost Rivers of London«, dvije skladbe koje su izašle na EP-ju »Wassail«. Zašto ih nisu uključili na CD verziju zasad ostaje tajna, jer je riječ o stilski iznimno dojmljivim i integralnim ostvarenjima koja se podrazumijevano ubrajaju na album. Najveću promjenu u zvuku Big Big Traina nedvojbeno predstavljaju gudački aranžmani, koji su u savezu s povremenom flautom većini skladbi dali neizbrisiv folkrockovski pečat i ujedno još pojačali pastoralno ozračje cijelog albuma.
Pojedini tekstovi istražuju različite običaje, likove i posebnosti iz engleskog folklora, kao što je primjerice stari saksonski običaj pripremanja mošta u čast jabučnog kralja (»Wassail«) ili otkrivanje nestašnih Winkiejevaca iz Oza (»Winkie«), kojih vrvi u legendama cijelog britanskog i irskog otočja. Bogati orkestralni aranžmani, kakvi vladaju na naslovnoj i ujedno uvodnoj skladbi, osiguravaju epsku veličanstvenost i unose dašak svečanosti, dok će melodična fuzija simfoproga i folk rocka s mrvicom jazz rock fusiona biti po volji svim ljubiteljima Stevea Hacketta, Anthonyja Phillipsa i Iana Andersona. Raskošne vokalne harmonije jače su nego ikad prije, i to ponajviše zahvaljujući ženskom pratećem vokalu, a ne treba zaboraviti da su Sjöblom i D’Virgilio fantastični pjevači, koji kao članovi ovog benda većinom obavljaju instrumentalne zadatke. Gregoryjeva gitarska solaža su za ‘prste polizati’, dok D’Virgilio od svog pridruživanja Big Big Trainu nije tako strastveno i dinamično mlatio bubnjeve.
Odličnom uvodu slijedi ništa manje ambiciozni »London Plane«. Potonji sadrži izrazito melankoličan uvod koji sve do uključivanja violine snažno podsjeća na Genesis iz druge polovice sedamdesetih, dok će kombiniranje melotrona, akustične gitare i gudača, da o inteligentnoj i ujedno strastvenoj improvizacijskoj sekciji ni ne govorimo, mnoge podsjetiti na rane King Crimson. No, za razliku od njih, Big Big Train veliki su pozitivci koji unatoč brojnim melankoličnim aranžmanima redovito održavaju melodične refrene i pozitivne poruke. Uz melankoliju, romantiku i nostalgiju, koje su dio mnoge tipične, sentimentalne engleske duše, na skladbama kao što je fenomenalni »Along the Ridgeway«, gdje oduševljavaju sakralno začinjena višeglasja, moguće je osjetiti i nešto iznimno zabavne ritmičke razigranosti koja prelazi brojne žanrovske granice. Nešto ‘starinskom’ simfoprog zvuku zasigurno pridonose Mannersove Hammond orgulje, koje idealno poživljavaju moćne orkestralne aranžmane, kompleksne gitarske pasaže i nostalgična višeglasja. »Salisbury Giant« je kompleksan instrumental s kraljevskim orkestralnim aranžmanima i sveprisutnim keltskim ozračjem, koje takoreći idealno odgovara naslovu ove skladbe (oznaka za Stonehenge).
Magični »The Transit of Venus Across the Sun«, koji je posvećen i u našim krajevima raširenom običaju slavljenja različitih solsticija, s izvanrednim će orkestralnim uvodom oduševiti sve ljubitelje The Moody Blues, klasičnih Genesis i ranih King Crimson, dok će eterična višeglasja slušatelja odvesti na nezaboravno ambijentalno putovanje. Već spomenuti »Wassail«, koji će se zasigurno uvrstiti među redovite koncertne standarde Big Big Traina, sa svojim je pompoznim refrenom jedno od najenergičnijih djela na albumu, a ujedno sadrži i fenomenalan završni dio. Slijedi skladba »Winkie«, što je ujedno oznaka za patuljke koji su se pojavili u ‘Čarobnjaku iz Oza’ te američki sleng za penis, tako da se D’Virgilio zasigurno valjao od smijeha kad je prvi put čuo naslov ove skladbe. Tu ponovno blista Longdonov karizmatični vokal, dok se narav skladbe mijenja iz sekunde u sekundu, ali nikad ne gubi fokus. Dvanaestominutni »Brooklands«, koji kipi od raskošnih aranžmana i neobičnih ritmičkih prijelaza, najambicioznije je djelo na »Folklore« i pravi poslastica za prog sladokusce, gdje se svih osam glazbenika iskazuje na najbolji mogući način. Završni desert »Telling the Bees«, koji je prožet suptilnim akustičnim aranžmanima i toplinom nabijenim Hammond orguljama, s uzdižućim refrenom predstavlja razigran, a ujedno i nostalgičan završetak albuma.
Eksperimentalno raspoloženi istraživači engleskog folklora su s »Folklore« stvorili novo remek-djelo, koje je možda čak i najbolji album Big Big Traina do sada. Jedan od najiščekivanijih progresivnorockovskih albuma 2016. ispunio je sva očekivanja, ako ih već nije nadmašio. Bez ikakve sumnje, »Folklore« najkompleksniji je i najbogatiji album Big Big Traina po količini uloženih emocija, nostalgičnih poruka i raznolikih strasti. A to nešto što prije dolaska Longdona i ostalih instrumentalnih velikana, koji su neizmjerno obogatili stvaralački opus ove čudesne skupine, uopće nije bilo tako samorazumljivo. Za uživanje u slušanju nije nužno da je slušatelj ljubitelj staroengleske folklorne baštine, ali je poželjno ako želi osjetiti album u svoj njegovoj izvrsnosti.
Postava
David Longdon . vokal, prateći vokal, flauta, akustična gitara, mandolina, udaraljke
Dave Gregory – gitara
Andy Poole – akustična gitara, mandolina, klavijature, prateći vokal
Rikard Sjöblom – klavijature, gitara, harmonika, prateći vokal
Danny Manners – klavijature, dvostruki bas
Rachel Hall – violina, viola, čelo, prateći vokal, gudački aranžmani
Greg Spawton – bas gitara, bas pedal, akustična gitara, prateći vokal
Nick D’Virgilio – bubnjevi, udaraljke, prateći vokal
GOSTUJUĆI GLAZBENICI:
Dave Desmond – trombon, puhački aranžmani
Ben Godfrey – truba, kornet
Nick Stones – francuski rog
John Storey – tenor tuba
Jon Truscott – tuba
Lucy Curnow – violina
Keith Hobday – viola
Evie Anderson – čelo
Produkcija
Big Big Train
Popis skladbi
1. Folklore (7:33)
2. London Plane (10:13)
3. Along the Ridgeway (6:12)
4. Salisbury Giant (3:37)
5. The Transit of Venus Across the Sun (7:20)
6. Wassail (6:57)
7. Winkie (8:25)
8. Brooklands (12:44)
9. Telling the Bees (6:02)
