Autor: Primož Novak
Fotografije: Rok Klemše
Mjesto: Velesajam / Zagreb
Datum koncerta: 01.06.2016.
Cijena karte: 30€
Slayer i Anthrax imaju iza sebe burnih 35 godina, što je nedvojbeno dugačka karijera. Unatoč brojnim promjenama koje su se pokazale u stilu sviranja i izmjenama članova, oba su benda uspjela opstati. Kod Slayera zadnjih godina stvari ne idu baš najbolje. Godine 2013. potresla ih je smrt gitarista Jeffa Hannemana, koji je napisao neke od najvećih klasika općenito za thrash metal. No Slayer se nisu predali sudbini i ipak su nastavili. Prošle godine su čak izdali album »Repentless«, koji je doživio čak i nekoliko pozitivnih kritika. Nakon toga je naravno došlo vrijeme da se Slayer opet otputi na turneju i pokuša ponovno dokazati da još nisu za staro željezo. Nakon tri godine bend koji trenutno čine Tom Araya, Kerry King, Paul Bostaph i Gary Holt vratio se u Zagreb. Prostor zagrebačkog Velesajma bio je pun crnila i glamura. U susjednoj dvorani odvijao se još i maturalni ples, što je i samu okolicu učinilo nedvojbeno šarolikom. No vratimo se radije nastupajućima.
Kao prvi na pozornicu su stupili Anthrax u malo drugačijoj postavi, a vjerojatno najveselija činjenica je ta da je na vokalu legendarni Joey Belladonna, s kojim je bend u osamdesetima snimio najprepoznatljivije albume. Na sam nastup benda nema se što požaliti. Unatoč godinama bend je na pozornici nevjerojatno energičan, ni u uigranosti nije bilo nekih većih odstupanja. Gitarist Jonathan Donais odsvirao je solaže uvjerljivo, zamjenski bubnjar Jon Dette pak je bez problema ušao u cipele legendarnog Charlieja Benantea. Problem je bio više u zvuku. Akustika same dvorane naime nije baš zadovoljavajuća, zato su čepići za uši bili obvezna oprema, pa ni to nije puno pomoglo. Drugi problem bio je sam repertoar benda, koji je bio predvidljiv i na trenutke prilično dosadan. Bend je naime radije u prvi plan stavio izlizane zimzelene hitove poput Indians, Caught in a Mosh, Madhouse, Antisocial itd. S ovogodišnjeg albuma »For All Kings« odsvirao je thrashersko obojene skladbe Evil Twin i Breathing Lightning, dok su odličnu Blood Eagle Wings ostavili po strani. Ukratko, djelovalo je kao da se bend boji šire predstaviti novije skladbe ili je jednostavno po publici procijenio da je bolje odsvirati svoje stalnice. Anthrax još nije za otpis, vjerojatno bi se od njih dobilo više da su oni bili glavni akteri.
Za Slayer vjerojatno nije potrebno posebno naglašavati da zadnjih godina nisu u najboljoj formi. Pa ipak ih zato još nema smisla potpuno otpisati. Bend je svoj set otvorio skladbom Repentless, a slijedilo je još nekoliko novijih stvari, koje je bend predstavio naravno uz svoj standardni repertoar. Slayer su novitetima pokušali uvjeriti da mogu nastaviti i bez Hannemana, no nažalost se pokazalo da su novitete sve prije nego presežak. Da Slayer nemaju takav ugled koji su si stvorili u prošlosti, sad bi svirali u poprilično manjim dvoranama. Pa ni sam nastup benda nije baš za baciti. Tom Araya se zbog problema s leđima prilično malo kreće, a i vokal djeluje umorno. I Kerry King, vječni provokator metalske scene, poprilično se zaljenčario, pa se rutinski njiše uz svoje sviranje. Pohvale je svakako vrijedan Gary Holt, koji je morao ući u velike cipele, ali njegovo sviranje i soliranje je nedvojbeno uvjerljivije nego Kingovo. Napokon, bubnjar Paul Bostaph već je stari znanac benda, pa je solidno odsvirao svoj dio. Kod Slayera se nije ništa previše promijenilo, komunikacija Araye ostala je i dalje jednako hladna, Kerry King je i dalje naporan sa svojim soliranjem, jedino ritam sekcija nekako još pristojno štima. No sve skupa djeluje samo još rutinskije i zamorenije. Fanovi su doduše dobili svoje, naime bend je odsvirao klasike poput Reigning Blood, South of Heaven, Season in the Abyss, Postmortem, War Ensemble, Dead Skin Mask itd. Osvrnuli su se čak i na razdoblje prije famoznog Reign in Blood i tako iznenadili još i s Hell Awaits, Fight Till Death i Black Magic. Oprostili su se naravno s klasičnom Angel of Death, pri čemu se spustila zastava aktualnog albuma, ispod koje je bila zastava u obliku logotipa piva Heineken, na kojoj je pisalo »Hanneman still reigning«. Svakako lijepo da se bend za kraj poklonio preminuloj legendi, no nekako se očekivalo da će Araya već prije spomenuti Hannemana kad je odsvirana poneka njegova skladba.
Slayer su svojim rutinskim nastupom vjerojatno zadovoljili samo strastvene fanove. Nažalost, bend ne može iz sebe izvući ni prosječan nastup, dok su Anthrax svojom energijom (godine očito ipak nisu takva prepreka) potvrdili da još nisu za mirovinu. Iako bi se i od njih moglo očekivati nešto više što se tiče samog izbora skladbi. Ukratko, ako ste Slayer već vidjeli, nakon ovoga novac radije sačuvajte za neki kvalitetniji koncert.
Galerija slika
