Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Genesis
Izdavač: Virgin Records
Izlazak: 1972
Ocjena: 5/5
Ako je “Nursery Cryme” (1971) bila njihova prva klasika i ploča koja je grupi napokon donijela zasluženu pozornost, “Foxtrot” je još jedan korak naprijed u stalnom napretku grupe i jedno od najvećih remek-djela progresivnog rocka, pa i rock glazbe uopće. Ujedno je i vrlo utjecajna ploča za mnoge grupe iz tog žanra. Na “Foxtrot” se naime nalazi najambicioznija skladba u cijeloj povijesti banda, “Supper’s Ready”, koja je dugo nakon svog nastanka postala mjerilo epa za mnoge kasnije prog rock grupe. Genesis tako nakon “Foxtrot” više nisu bili samo kultni band koji je tada uspio populariziraj “rock s mozgom”, nego su postali i iznimno utjecajni za buduće generacije prog rock glazbenika. Gabrielovi tekstovi u tom su razdoblju već dosezali vrhunac njegova stvaralaštva s grupom. Tematski se uglavnom bave (duhovnim) propadanjem, ali i konačnim usponom čovječanstva i ljudskih vrijednosti. Sve te poruke nekako su skrivene u prividno SF-u i povijesnim epovima. Općenito, cijeli je band pokazao još jedan veliki napredak u odnosu na prethodnu ploču i na “Foxtrot” stvorio nekoliko svojih najboljih djela. To je album koji sigurno nije za “masu”, odnosno prosječnog “čovječuljka”. Da bi prosječan slušatelj uspio “Foxtrot” barem malo shvatiti, ta od njega zahtijeva određenu razinu intelektualne dubine odnosno osobne (pa i duhovne) zrelosti. S glazbenog stajališta, teže shvaćanje njihove glazbe kod većine “prosječnih” slušatelja utemeljeno je prije svega na tome što glazba Genesisa ne sadrži ni trunku korijena blues rocka pa je zato većini teže dostupna nego glazba nekih Yes ili Pink Floyd (recimo, ako navedem primjer iz istog žanra). Sve je na ovom albumu dakle složeno; od kompozicija do tekstova, a sagrađeno je u strukturama epskih razmjera. Za zahtjevne odnosno zrele slušatelje ovaj album predstavlja obvezu koja ne smije nedostajati u njihovoj zbirci ploča. “Foxtrot” je i jedan od albuma koji “podiže”, i njemu ćete se sigurno često vraćati kad budete, recimo, tražili kreativnu inspiraciju.
Ploča se otvara legendarnim “Watcher Of the Skies”, koji se temelji na SF predlošku Arthura C. Clarkea. Monumentalni uvod na orguljama i melotronu, koji je s vremenom postao nekakvo mjerilo za većinu klavijaturista progresivnog rocka kako otvoriti veličanstven uvod, prava je najava, uvertira bezvremenskog remek-djela. Banksov uvod na spomenutim klavijaturama grandiozan je, čista klasika, i mogao bi se staviti uz bok samo onom legendarnom uvodu (a i završetku) iz filma “Odiseja 2001” (inače uvertiri “Dawn” iz suite Richarda Straussa “Also sprach Zarathustra”). Slijedi “poskakujući” ritam dvojca Rutherford-Collins. Rutherfordova upotreba bas pedala na ovoj skladbi je sjajna i jedan je od glavnih nositelja cijele kompozicije. Gabrielov vokal, u kojem opisuje dolazak vanzemaljaca koji stižu na Zemlju i otkrivaju da na njoj više nema života, čime je došao kraj zločinima homo sapiensa, kao i obično je izuzetno proživljen i lako može dočarati slike tema o kojima pjeva. U rock glazbi malo je pjevača njegova karizma. U cijeloj skladbi prisutan je osjećaj veličanstvenosti i objave. “Watcher Of the Skies”, iako naravno nikad nije bio hit, jedno je od njihovih najvećih remek-djela i s njim su dugo otvarali svoje koncerte.
“Time Table” malo smiruje atmosferu. Srednjeg je tempa i zacijelo najlaganija, najmirnija skladba na ploči (uz Hackettov akustični instrumental “Horizons”) te ima iznimno ugodnu središnju melodiju. Glazbeno je uglavnom usmjerena na klavir, iako Hackettova gitara ovdje zvuči prilično “naoštreno”. Govori o tome “što se stvari više mijenjaju, to više ostaju iste – no ne bi trebalo biti tako!” Kako se povijest ponavlja; vrijeme teče naprijed, tehnologija se razvija, a čovjek se ne mijenja, ostaje malen, u svojim vječnim zabludama, unatoč uvjerenju da je baš njegovo doba “izabrano” odnosno najrazvijenije u odnosu na prethodna. Istodobno pripovijeda i o propasti britanskog imperija odnosno lažnog engleskog morala, što je jedna od Gabrielovih omiljenih tema, kojoj se do kosti posvetio na njihovu sljedećem studijskom remek-djelu. Skladba je prekrasna i ima predivan, najbolji mogući završetak.
“Get Em Out By Friday” je znanstvenofantastični ep o vanzemaljcima koji su uveli ograničenja ljudske visine i određuju koliko visoki ljudi smiju biti (redovito ih mjere i nadziru), što je opet jedna metafora za Gabrielov sarkazam na račun korporativne tiranije prema malom čovjeku. Riječ je inače o jednoj od njihovih najraznovrsnijih skladbi (čak i po njihovim mjerilima), u kojoj se stalno izmjenjuju različiti ritmovi i atmosfere. Da ne govorimo o Gabrielovu raznovrsnom načinu pjevanja i fenomenalnoj interpretaciji poezije, a i izvrsnoj naraciji, koja zacijelo spada među njegove najbolje. Općenito je skladba po atmosferi duhovita i melankolična istodobno pa čovjek ponekad ne zna bi li se smijao ili plakao svom sarkazmu koji je prožima.
“Can Utility and the Coastliners” (podsmijeh društvu koje veliča sebičnost i egomaniju odnosno priča o nekom srednjovjekovnom engleskom kralju koji je prema legendi sanjario o vlasti nad svijetom, ali spoznao ludost svojih fantazija) jedan je od najboljih kraćih epova u povijesti grupe. Besprijekorna Collinsova ritam linija uz sanjivu zavjesu Banksovih klavijatura je besprijekorna. Gabriel ovdje upotrebljava nekoliko vokalno prilično visokih linija.
“Horizons” je kratka, ali lijepa Hackettova instrumentalna kompozicija koja spaja ljepotu i inteligenciju i dokazuje njegovo savršeno ovladavanje klasičnom gitarom. Zvuči ezoterično kao i većina najboljih djela ovog genijalnog gitarista. Ujedno je jedan od rijetkih instrumentala u povijesti grupe i iznimno prikladna priprema za sljedeću skladbu. Kakvu skladbu!
“Supper’s Ready” je naime kolosalni ep i vjerojatno “magnum opus” grupe, koji je običnim riječima odnosno racionalnim pristupom vrlo teško opisati. Najambicioznije je djelo u povijesti grupe i po mom mišljenju jedna od najboljih i najveličanstvenijih kompozicija u rock glazbi 20. stoljeća. Taj ep od više od 22 minute zapravo se sastoji od sedam dijelova inspiriranih biblijskom Apokalipsom (hej, na kraju krajeva riječ je o bandu imenom Genesis). Sami za sebe bili bi sjajni komadi, ali kao cjelokupna kompozicija tvore bezvremensko remek-djelo.
Prvi dio, nazvan “Lover’s Leap”, otvara se kao tužaljka, gdje je Gabriel navodno dobio inspiraciju zbog ” neobične opsjednutosti” svoje žene odnosno neobičnog događaja koji su tada oboje doživjeli. Hackett također ponovno pokazuje svu eteričnost svoje akustične gitare.
“The Guaranteed Eternal Sanctuary of Men” završava veličanstvenim refrenom koji se kasnije ponavlja i na kraju cijelog epa.
“Ikhnaton and Iscation and Their Band of Merry Men” opet malo smiruje atmosferu. Predstavlja i jedan od trenutaka u kojima Hackett u svom sjajnom solu demonstrira tada revolucionarnu tehniku “finger tappinga” odnosno “brzih prstiju”, nešto što su kasnije često koristili rock gitaristi 80-ih (recimo Van Halen).
“How Dare I Be so Beautiful?” spor je i tih dio u kojem prevladavaju melotron i Gabrielova naracija, a završava njegovim usklikom odnosno pitanjem “a flower?”.
Slijedi “Willow Farm”, središnji dio epa i vjerojatno njegov najpoznatiji dio, u kojem je Gabriel ponovno “u elementu”. Njegovi vokalni maniri ovdje dosežu vrhunac u pravoj vokalnoj komediji, kad čovjek više ne zna bi li se valjao od smijeha zbog njegove izuzetno duhovite i sarkastične interpretacije ili bi se divio nevjerojatnoj inteligenciji same poezije. Tko se ne bi nasmijao stihovima poput onih “There’s a Winston Churchill dressed in drag, he used to be a British flag, plastic bag, what a drag”, iako (kao i obično kod Gabriela) ti stihovi znače poprilično više od običnog podsmijeha. Odmah potom slijedi dug, dramatičan instrumentalni dio “Apocalypse in 9/8”, u kojem su ponovno u prvom planu Collinsov razgranati ritam, Hackettove inteligentne “akrobacije” na žicama i Banksove brzoprste “orguljarije”. Taj je dio pomalo jeziv i najavljuje dolazak antikrista odnosno konačni obračun sila tame i svjetla.
Posljednji dio odnosno finale, nazvan “As Sure As Eggs Are Eggs (Aching Men’s Feet)”, najbolji je mogući kraj remek-djela, u kojem se ponavlja veličanstveni refren iz “The Guaranteed Eternal Sanctuary of Men”. Kad skladba dosegne emocionalni vrhunac i u “daljini” odzvanjaju Hackettovi veličanstveni gitarski odjeci i Banksov melotron, slijedi konačna “objava” koja završava najavom spasenja, kraja iskušenja i nastupa novog “Jeruzalema” odnosno nove ere čovječanstva. Zato vam se uz njezino slušanje i razmišljanje u stilu “ako je apokalipsa takva, neka se dogodi” može oprostiti. “Kraj čovječanstva” zacijelo još nikad nije zvučao ovako dobro!
S “Foxtrot” su Genesis već bili gotovo na vrhuncu svog stvaralačkog razdoblja i malo je tko tada vjerovao da su sposobni ići dalje, no ipak su išli dalje u svom razvoju, praktički preko granica zamislivog. “Foxtrot” je album koji je istodobno klasika, jedna od najboljih ploča u povijesti žanra i ploča koja je znatno utjecala na cijeli niz grupa u budućnosti te je obveza za sve prave fanove progresivnog rocka.
Postava
Peter Gabriel – vokal, flauta, tamburin, bas bubanj, oboa
Tony Banks – orgulje, melotron, klavir, električni klavir, akustična 12-žičana gitara, prateći vokal
Steve Hackett – električna gitara, akustična 12-žičana gitara, akustična 6-žičana gitara
Mike Rutherford – bas gitara, bas pedala, akustična 12-žičana gitara, čelo, prateći vokal
Phil Collins – bubnjevi, udaraljke, prateći vokal
Produkcija
David Hitchcock
Popis skladbi
1. Watcher Of The Skies (7:19)
2. Time Table (4:40)
3. Get ‘Em Out By Friday (8:35)
4. Can-Utility And The Coastliners (5:43)
5. Horizons (1:38)
6. Supper’s Ready (22:58)
i. Lover’s Leap
ii. The Guaranteed Eternal Sanctuary Man
iii. Ikhnaton and Itsacon and Their Band of Merry Men
iv. How Dare I Be So Beautiful?
v. Willow Farm
vi. Apocalypse in 9/8 (featuring the delicious talents of Gabble Ratchet)
vii. As Sure as Eggs is Eggs (Aching Men’s Feet)
Trajanje: 50:33
