Frank Zappa: Filmore East – June 1971
Izdavač: Reprise Records/Rykodisc
Datum izdanja: 2. 8. 1971.
Produkcija: Frank Zappa
Trajanje albuma: 44.17 min
Žanr: RIO / Avant-Prog
Ocjena: 8.5/10
»Filmore East – June 1971« bio je prvi (službeni) koncertni album legendarnog glazbenog eksperimentatora i inovatora Franka Zappe, koji je objavio još u sklopu svoje originalne prateće skupine The Mothers of Invention (skraćeno The Mothers). Zappa je neke koncertne snimke doduše već iskoristio na albumima »Uncle Meat« (1969) te »Burnt Weeny Sandwich« i »Weasels Ripped My Flesh« (oba su izašla 1970.), no kombinirao ih je sa studijskim skladbama.
Tadašnja postava The Mothers uz poglavara Zappu uključivala je još dugogodišnjeg puhača/klavijaturista Iana Underwooda, cijenjenog engleskog bubnjara Aynsleya Dunbara, bivše članove grupe The Turtles (pjevač Mark Volman, pjevač Howard Caylan i basist Jim Pons) te klavijaturista Boba Harrisa, koji je tada nakratko zamjenjivao daleko razvikanijeg Georgea Dukea. Harris se u Frankovoj diskografiji do sada pojavio samo na četiri koncertna albuma snimljena 1971. Razlog zbog kojeg je tako brzo otišao nije bio samo u tome što je Duke bio talentiraniji klavijaturist i što ga je Zappa dočekao raširenih ruku, nego i u tome što je Harris 2001. umro od predoziranja drogom. Očito se već dugo borio s ovisnošću. Zappa nije imao nimalo milosti prema konzumiranju opojnih, mekih ili tvrdih supstanci, uz iznimku cigareta i umjerenog pijenja alkohola. Posebni gost na mini Moogu bio je originalni klavijaturist The Mothers Don Preston, koji tada više nije bio službeni član skupine, ali je Franku u idućim godinama tu i tamo povremeno još priskočio u pomoć.
Unatoč tome što je riječ o koncertnoj snimci, »Filmore East« sadrži (kvazi) koncept o doživljajima i nezgodama rock benda na turneji, koji je Zappa kasnije nadogradio na albumu »200 Motels« (1971). Središnja, najpoznatija skladba ove snimke nedvojbeno je »The Mud Shark«, jedna od najzloglasnijih satiričnih tvorevina Frankove karijere. Priču o posebnom hotelu usred Seattlea, u kojem su imućni gosti iz svojih soba mogli pecati ribu, navodno je Don Preston čuo od članova grupe Vanilla Fudge. Jedan od poznatih rock glazbenika navodno je ulovio rijetku vrstu manjeg, bezopasnog morskog psa. Događaj je bio snimljen kamerom, no za kontroverzu se pobrinula neka ‘grupica’ s devijantnim seksualnim sklonostima, koja malog morskog psa nije iskoristila za ručak, nego za nešto daleko prljavije. Iako to u naraciji skladbe nije spomenuto, spomenuti bizarni ‘incident’ s uhvaćenim blatnim morskim psom i seksualno iskliznulom grupicom doista se dogodio 1969. U njega su bili upleteni legendarni bubnjar Led Zeppelina John Bonham, koji je ribu uhvatio, koncertni menadžer Mark Stein (Led Zeppelin) te pjevač/klavijaturist Vanilla Fudgea Mark Stein, koji je sve to snimio.
Otvaračka koncertna skladba »Little House I Used to Live In« znatno je skraćena verzija izvrsnog instrumentala, koji na avanturistički način uspješno spaja elemente hard rocka, bluesa i jazz fusiona. U originalnoj, gotovo 19-minutnoj inačici ta je kompozicija izašla na albumu »Burnt Weeny Sandwich«. Prethodno spomenuti »Mud Shark« konceptualno povezuju satirične burleske »What Kind of Girl Do You Think We Are« te »Bwana Dik«. Tijekom izvedbe potonje pojedini članovi The Mothers pretvaraju se u karikature rock zvijezda i počinju nasrtati na neku grupicu. Ona ih odbija jer ide u krevet samo s bogatim, slavnim i bogato obdarenim rock zvijezdama. Među ostalim, u tekstu prve od dviju spomenutih satira spominje se Alice Cooper, koji nikad neće zaboraviti svoj prvi susret sa Zappom, inače producentom albuma »Pretties For You«, prvijenca Cooperova benda iz 1969.
Skladba »Willie the Pimp« (prvi i drugi dio) ovdje je poprilično drukčija od svoje originalne, neinstrumentalne i više jazzovski usmjerene verzije s albuma »Hot Rats« (1969). Očito si Zappa na njoj nije znao zamisliti nijednog drugog pjevača osim svog prijatelja Captaina Beefhearta, koji tada nije bio ‘u blizini’, pa ju je odlučio preraditi u više hardrockersku podobu s duljim gitarskim jamom. Potonji bi zbog bluesovskih prizvuka vjerojatno odobrio i Jimi Hendrix, iako se Zappa već tada počeo razvijati u posve unikatnog gitarskog majstora.
»Do You Like My New Car« još je jedan narativno usmjeren nastavak satirične sage o prethodno spomenutoj materijalističkoj grupici visokih standarda, koju zanimaju samo velike rock zvijezde s hitovima. Usput se među željenim ‘trofejima’ snobovske grupice spominju Robert Plant (parodično namjerno spomenut kao Robert Planet), Elton John (tada njegova istospolna sklonost još nije bila poznata) i Roger Daltrey. Kao odgovor na njezinu opsjednutost hitovima, bend iznenada zasvira »Happy Together«, najpoznatiji hit grupe The Turtles, koji je ujedno jedna od iznimno rijetkih obrada drugih izvođača u Frankovoj karijeri. »Happy Together« bio je rijetka iznimka i zato što su tri bivša člana ‘kornjača’ tada bila u redovima Frankova benda. »Lonesome Electric Turkey« zabavan je jazz rock fusion instrumental s kratkom, ali duhovitom Prestonovom solažom na mini Moogu. Danas su Preston i Bunk Gardner sa 91 godinom najstariji još živući (i glazbeno aktivni) članovi originalnih The Mothers of Invention.
Album završava dodatkom dviju omiljenih skladbi. Prva od njih je Frankov najpoznatiji instrumental »Peaches En Regalia«, koji ovaj put, uz pomoć višeglasja triju bivših ‘kornjača’, oživi u više kalifornijskom, ‘surferskom’ izdanju, kao da su prste umiješali članovi grupe The Beach Boys. Svakako je riječ o jednoj od najzabavnijih verzija ovog Frankova evergreena. »Tears Began to Fall« kratka je, ali briljantna pop skladba, koja u Frankovu stvaralačkom opusu nekako ostaje previđena, iako je riječ o potencijalnom hit singlu i jednom od najradijski prihvatljivijih djela u njegovoj šarolikoj karijeri. Za komični element ponajprije se brinu Volmanovi i Kaylanovi falseti, koji su namjerno pretjerani kako bi uspješno nadopunili namjerno patetičan i slatkast ljubavni tekst.
Kao zanimljivost: proširena, posebna verzija ovog koncertnog dokumenta na jednom je od dodatnih diskova sadržavala bonus skladbe. Neke od tih koncertnih izvedbi snimljene su zajedno s Johnom Lennonom i Yoko Ono, koji su bili posebni gosti na jednom od dvaju nastupa Franka & The Mothers u Filmore Eastu. Pojedine snimke Frankove suradnje s Johnom i Yoko našle su se i na bonus disku Lennonova albuma »Some Time in New York City« (1972) te na raznim Frankovim koncertnim kompilacijama. Zbog tradicionalno očajnog pjevanja Lennonove udovice (najgori primjer je »A Small Eternity With Yoko Ono«, koji se za slušanje preporučuje samo profesionalnim mučiteljima) neke od spomenutih koncertnih snimki gotovo su neslušljive, osim ako ih netko želi iskoristiti za tjeranje provalnika. Daleko bolje ispada Frankov originalni materijal, pogotovo razne solaže na 18-minutnoj verziji klasika »King Kong« te rana, pola sata duga verzija skladbe »Billy the Mountain«, koja je kasnije, na albumu »Studio Tan« (1978), dobila nastavak stilski i konceptualno srodnom kompozicijom »The Adventures of Greggery Peccary«.
Iako je Frank u svojoj veličanstvenoj glazbenoj karijeri objavio još mnogo boljih i reprezentativnijih koncertnih albuma od »Filmore Easta«, potonji će zato što je bio prvi uvijek imati posebno mjesto u njegovoj diskografiji. Unatoč nekim njegovim manama, poput nekih nedostajućih skladbi na originalnoj verziji albuma, koje su u obliku bonus skladbi (službeno) postale dostupne tek 2022., sadrži nekoliko nezaboravnih trenutaka s jednom od najboljih Frankovih satira o stranputicama rock zvjezdarstva u »The Mud Shark«, odličnu obradu hita grupe The Turtles »Happy Together« te briljantan završetak s ‘prerađenim’ evergreenom »Peaches En Regalia« i previđenom »Tears Began to Fall«.
Autor: Peter “DR. ProgRock” Podbrežnik
Popis skladbi:
1. Little House I Used To live in (4:41)
2. The Mud Shark (5:22)
3. What Kind Of Girl Do You Think We Are (4:17)
4. Bwana Dik (2:21)
5. Latex Solar Beef (2:38)
6. Willie The Pimp, Part One (4:03)
7. Willie the Pimp, Part Two (1:54)
8. Do You Like My New Car? (7:08)
9. Happy Together (2:57)
10. Lonesome Electric Turkey (2:32)
11. Peaches En Regalia (3:22)
12. Tears Began To Fall (3:50)
Postava:
Frank Zappa – gitara, dijalozi
Mark Volman – glavni vokal, dijalozi
Howard Kaylan – glavni vokal, dijalozi
Ian Underwood – puhači, klavijature, prateći vokal
Aynsley Dunbar – bubnjevi
Jim Pons – bas gitara, prateći vokal, dijalozi
Bob Harris – ostale klavijature, prateći vokal
Don Preston – mini-moog
