Freak Out!
Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Zappa, Frank
Izdavač: Rykodisc Records
Izdanje: 1966
Ocjena: 4.5/5
Prije nego što se sredinom 60-ih na glazbenoj sceni pojavio otkačeni skladatelj Frank Zappa sa svojom ništa manje otkačenom, ali genijalnom pratećom grupom The Mothers Of Invention, rock glazba (tada još rock’n’roll) među većinom tadašnje glazbene javnosti još uvijek se smatrala tinejdžerskim šund glazbom bez ikakve umjetničke konotacije. Izlazak ovog albuma bio je važna prekretnica koja je pridonijela radikalnom preokretu i u svijetu rock glazbe i u razmišljanju “zrele” glazbene publike. Zappa, koji je prije izlaska svog prvog albuma doduše već snimio nekoliko singlova za različite grupe (oni se danas nalaze na kompilacijama “Cucamonga” (1998) i “For Collectors Only” (2003)), debijem “Freak Out!” stvorio je jedan od najambicioznijih albuma u povijesti rocka. Taj se danas istodobno smatra drugim dvostrukim albumom (nakon “Blonde On Blonde” Boba Dylana) te prvim konceptualnim albumom u povijesti rocka. Osim toga, i glazbeno i konceptualno bio je daleko ispred svog vremena te je u glazbenom smislu preduhitrio i rođenje art rocka, odnosno progresivnog rocka, i klasičnog rocka, dok je tekstovima sa svojim otvorenim napadom na društvene autoritete i glazbenu industriju preduhitrio i bučnost punk rocka.
Zappa je već tada bio glazbeni genije bez premca, vrhunski skladatelj, gitarist i satiričar koji je jednostavno pucao od spontanih ideja. “Freak Out!” sadrži brojne utjecaje avangardnih skladatelja kao i rhythm and bluesa te sve to spaja u grotesknu, ali genijalnu mješavinu glazbenih ideja. Album je stilski podijeljen na četiri sekcije, odnosno dva dijela. Prvi dio obuhvaća satirične pop skladbe, utemeljene na jednostavnom rhythm and bluesu, koje u tekstovima ismijavaju tadašnje pop šlagere kao i američke društvene prilike. Nešto što će kroz Zappinu karijeru postati jedan od njegovih zaštitnih znakova te mu priskrbiti brojne sljedbenike i neprijatelje. Svoje oduševljenje avangardnom i klasičnom glazbom te podsmijeh tadašnjem pop “šundu” Frank i njegovi The Mothers Of Invention pretočili su u mješavinu, i kasnije zaštitnih, avangardnih ekspresija pomiješanih s pop glazbom karakterističnom za 60-e, koju u tekstovima oduševljeno satiriziraju. “Freak Out!” u osnovi glazbeno uopće ne djeluje otkačeno jer je prvih dvanaest skladbi na albumu građeno na rhythm and bluesu. Njihova otkačenost krije se prije svega u satiričnim i bizarnim tekstovima, neobičnim zvukovima i pratećim vokalima, koji od albuma stvaraju pravog “freaka”.
Album se otvara nekonformističkim pozivom nazvanim “Hungry Freaks, Daddy”, koji Zappu i The Mothers Of Invention u tren oka predstavlja kao zrcalnu suprotnost tadašnjim tinejdžerskim pop idolima, jer se u tekstu ruga romantično-patetičnim tinejdžerskim klišejima koji su još i danas zaštitni znak onoga što se u glazbenoj industriji najbolje prodaje. Ironično je pritom da je Zappa, usprkos svom vječnom protivljenju slatkastoj komercijalnosti tadašnjih pop grupa, zapravo bio odličan pisac pop skladbi. Čak i kad beskompromisno struže po gitarskim žicama, to radi uz pomoć suptilnih aranžmana i dobrog osjećaja za melodiju. U “I Ain’t Got No Heart” otvoreno se ruga slatkastim ljubavnim pop skladbama koje su tada punile glazbene ljestvice. U tekstovima Zappa se također često cinično obračunava s američkim društvom, utemeljenim na lažnom moralu, što će uvijek biti jedna od njegovih zaštitnih točaka. To se prvi put pokazuje na isprva psihodeličnoj, a zatim disonantnoj “Who Are The Brain Police?”, koja satirizira okoštalost i samocenzuru američkih medija. Na “Go Cry On Somebody’s Else Shoulder” izvode odličnu antitezu patetičnom pop šlageru 60-ih s jednim od najcinicnijih tekstova koje sam ikad čuo. U istu kategoriju spadaju i ultracinične skladbe poput “Motherly Love”, “How Could I Be Such a Fool?”, “Wowie Zowie” itd. Ultrapsihodelična “You’re Wondering Why I’m Here” zvuči kao još jedna ubojita satira na račun tadašnjih prilika u glazbenoj industriji kao i društvenih prilika. Zamisli Barrettove Pink Floyd pomiješane sa Zappinim tekstovima, groteskним backvokalima i zvučnim efektima među kojima prednjači kazoo, odnosno prdaljka, kako bismo rekli kolokvijalno. “Anyway The Wind Blows” zvuči kao svojevrsna parodija na The Beach Boys i još je jedan dokaz Frankova bezgraničnog cinizma prema tadašnjoj glazbenoj sceni. “Trouble Every Day” pak, primjerice, zvuči kao groteskna parodija seljačkog hill billy rocka s usnim harmonikama u pozadini. U drugom dijelu albuma Zappa napušta pop strukture te se usredotočuje na musique concrète, nemelodičnu disonancu, stalno izmjenjivanje ritmova i studijske zvučne efekte. Na ozloglašenoj “It Can’t Happen Here” Zappa & co. potpuno se iživljavaju na račun zabitosti američkog Srednjeg zapada. Preduhitrite li se, izuzetno duhovitim akrobacijama s pratećim vokalima poigravaju se elementima musique concrète. Tu se Zappa u tekstu, a osobito u brojnim naracijama, prvi put iživljava nad fikcijskim likom koji će se pojaviti i na njegovim kasnijim djelima. Suzy Creamcheese Zappin je portret plavokose mormonske djevojčice koja je potajno postala groupie, te jedna od njegovih brojnih metafora za prikaz američkog lažnog morala. Za završnu ludnicu pak se brine više od 12-minutna “The Return Of the Son Of Monster Magnet”, ultrapsihodelična orgija, puna disonantnih zvučnih efekata i groteskних backvokala koji obuhvaćaju i brujanje, jecanje, vrištanje, režanje i mumljanje raznih vrsta životinja, od paunova i lavova do majmuna, pa čak i američkog predsjednika, groupieja i nekih neidentificiranih osoba. Na kraju slijedi još i masovno ddozivanje Suzy Creamcheese, koju zovu čak i “sibirski hrčci” (i kasnije omiljena i česta Zappina fora brzog snimanja vokala). Oni među vama koji se niste tresli od smijeha na prethodnim skladbama na albumu, sigurno ćete se valjati od smijeha uz ovaj groteskni i neočekivani završetak. Nešto što svakako treba još istaknuti kod albuma jest produkcija, koja je odlična za 60-e i potvrđuje još jednu od mnogih vrlina Frankovih albuma.
“Freak Out!” je u mnogočemu prijelomni album i za Frankovu karijeru i za rock glazbu općenito. Prvi konceptualni album u povijesti danas je prepoznat kao praotac art rocka, odnosno pradjed progresivnog rocka. To je Zappin prvi projekt spajanja pop glazbe s art glazbom; dakle niske i visoke glazbene kulture. U njemu se Zappa uspješno poigrava klišejima rock glazbe, spontano im dodaje svoje ideje te daje osnovnu poruku: prihvaćanje drugačijosti i potpuno slobodan individualni izričaj. Zappa će većinu svoje karijere provesti razvijajući i otkrivajući nove glazbene ideje, i glazbene i konceptualne. Temeljni kamen za njegovu glazbu postavljen je ipak ovdje. Zappa je u budućnosti doduše stvorio još mnogo sofisticiranije albume, no “Freak Out!” sadrži zametak svega što je slijedilo u njegovoj iznimno raznolikoj glazbenoj karijeri. Osim toga, malo Frankovih albuma tako uspješno odražava oduševljenje mogućnošću raznolikih ekspresija. “Freak Out!” je u mnogočemu značio glazbenu revoluciju. To je prvi primjerak art rocka i po mom mišljenju album bez kojeg ne bi smio biti nijedan ljubitelj eksperimentalne i progresivne glazbe.
Postava
Frank Zappa – vokal, gitara, usna harmonika, aranžer, skladatelj, dirigent, cimbale, tamburin, orkestar
Plas Johnson – saksofon
Jimmy Carl Black – udaraljke, bubnjevi
Ray Collins – gitara, usna harmonika, cimbale, zvučni efekti, tamburin, vokal, prstne cimbale
Gene Estes – udaraljke
Roy Estrada – bas-gitara, vokal, guitarron, sopran (vokal)
Elliot Ingber – gitara, ritam gitara
Carol Kaye – bas-gitara
Ruth Komanofff – udaraljke
John Rotella – udaraljke
Produkcija
Tom Wilson
Popis skladbi
1. Hungry Freaks, Daddy? (3:27)
2. I Ain’t Got No Heart (2:30)
3. Who Are The Brain Police? (3:22)
4. Go Cry On Somebody Else’s Shoulder (3:31)
5. Motherly Love (2:45)
6. How Could I Be Such A Fool (2:12)
7. Wowie Zowie (2:45)
8. You Didn’t Try To Call Me (3:17)
9. Any Way The Wind Blows (2:52)
10. I’m Not Satisfied (2:37)
11. You’re Probably Wondering Why I’m Here (3:37)
12. Trouble Every Day (6:16)
13. Help I’m A Rock (8:37)
14. It Can’t Happen Here (3:56)
15. The Return Of The Son Of Monster Magnet (12:17)
Trajanje albuma: 60:05