Izvođač: Clapton, Eric
Izdavačka kuća: Reprise Records
Izdanje: 1994
Trajanje: 60.10
Ocjena: 5/5
From The Cradle je anomalija u svijetu uglačane ili, recimo, zvukovno vremenu primjereno oplemenjene popularne glazbene produkcije. Pravi crni labud, i po načinu izvedbe i po tome kako se vrti producentsko pero. Album donosi golu bit umjetnosti blues glazbe, servirane u što sirovijem obliku. Grubo obrađena zvučna slika albuma posljedica je izravnog pristupa snimanju, što znači da je From The Cradle servirana “na licu mjesta”, dakle uživo, bez naknadnih snimanja ili prikrivanja neželjenih falširanja, što albumu daje organski, iako grub zvukovni smjer. Clapton je za tu jedinstvenu priliku iz naftalina izvukao punu šaku čvrstih blues standarda. Riječ je dakle o staroj Ericovoj navadi koju su mnogi gitaristovi kolege doduše rado ponavljali, ali tek rijetko s uspjehom i uvjerljivošću velikog majstora gitarskog bluesa. Eric Clapton je svakako prava adresa za takvo dozivanje duhova bluesovske prošlosti, jer riječ je o glazbeniku koji se tijekom opsežne glazbene karijere pošteno nadisao autentičnih aroma Mississippija i njegovih kasnijih čikaških derivata. Dok žvaćete gore napisane misli, na From The Cradle strese vas, da vam se hlače tresu, jeziva, mračna bluesovska atmosfera koja nonšalantno upozorava da blues dragulji, koje je civilizirani svijet zaboravio, u pravim rukama mogu biti u još kako jezivoj formi i dobrih 50 godina nakon svog nesretnog začeća!
Uz prilično iznenađujući izostanak djela Roberta Johnsona, Eric Clapton se ovaj put bavi revitalizacijom šarolikog skupa posve fosiliziranih motiva, uz malo zlobe mogli bismo reći čak i muzejskih eksponata, u svakom slučaju uglavnom skladbi koje nisu baš često sastavni dio repertoara velike većine gitarista koji se redovito susreću s blues glazbom. From The Cradle inspirativni motiv traži u gutanju klasika poslijeratnog bluesa, riječ je dakle o tvorevinama autora koji su stvaralački cvjetali pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća, među kojima tvrdoglavo ustraje tradicionalna “Motherless Child”, a sve to Clapton s obilnom mjerom smjelosti interpretacije zapravo podaje kao svoje vlastite tvorevine. Claptonova interpretacija je živa i puna, strastvena te izrazito emotivna i putuje na razini čiste intime. Ericov ego ne miruje. Njegovu važnost recimo je moguće osjetiti na odličnoj izvedbi Elmore Jamesove “It Hurts Me Too”, gdje se razumljivo susrećemo s do kraja originalnim jecanjem slide gitare. Svježe i uvjerljivo zvuče inače već pošteno izlizane teme poput Dixonove “Hoochie Coochie Man”, “Someday After A While” Freddieja Kinga i Watersove “Standin’ Round Crying”. S nadahnutom izvedbom “Third Degree” Claptonov glazbeni izraz konačno se slijeva sa slikom nepopravljivog blues purista. Skladba čvrstu vezu između melankolije i čvrstog karaktera gradi na sirovoj, neulješanoj, zapravo prilično površnoj komunikaciji klavira i gitarskog zvuka, koju u prve bojne linije gura čista muzikalna intuicija. Sličan trnovit put bira “Driftin”, nezemaljski mračna i emotivna ispovijest, gdje solističke misli izmjenjuju samo Ericov vokal i gitara. Jeziva melodijska veza, s pogubnim utjecajem tradicionalnog bluesa.
From The Cradle je u svakom pogledu jedinstven glazbeni dokument. Riječ je o majstorski uravnoteženom kolažu 16 obrada blues standarda koji dočarava brojna lica i obličja pravovjernog blues interpreta. Clapton se tim manevrom nakon godina ustrajavanja u popularnim glazbenim tokovima zaputio na put ponovnog otkrivanja vlastitih glazbenih korijena. Valja spomenuti da bi u većini slučajeva takvo ponašanje brzo zamirisalo na vrlo riskantnu karijernu odluku, ali naravno, kad god je riječ o Claptonu, sve se skupa shvaća kao nešto posve prirodno. Pritom treba cijelo vrijeme imati na umu činjenicu da je Eric Clapton zapravo jedini u društvu glazbenih uglednika koji za hvatanje u koštac s osobnoispovjednim i posljedično samosvojnim sadržajima bluesa ima dovoljno karaktera, ako hoćete i jaja, a povrh spomenutog naravno i nužan smisao za razumijevanje golih osnova blues retorike.
Postava
Eric Clapton: vokal, gitara
Andy Fairweather Low: gitara
Dave Bronze: bas
Chris Stainton: klavijature
Jim Keltner: bubnjevi
Jerry Portnoy: usna harmonika
Roddy Lorimer: truba
Simon Clarke: bariton saksofon
Tim Sanders: tenor saksofon
Produkcija
Eric Clapton & Russ Titelman
Popis skladbi
1. Blues Before Sunrise (Leroy Carr)
2. Third Degree (Eddie Boyd/Willie Dixon)
3. Reconsider Baby (Lowell Fulson)
4. Hoochie Coochie Man (Willie Dixon)
5. Five Long Years (Eddie Boyd)
6. I’m Tore Down (Sonny Thompson)
7. How Long Blues (Leroy Carr)
8. Goin’ Away Baby (Lane)
9. Blues Leave Me Alone (Lane)
10. Sinner’s Prayer (Lowell Fulson/Glenn)
11. Motherless Child (Traditional)
12. It Hurts Me Too (Elmore James)
13. Someday After A While (Freddie King/Sonny Thompson)
14. Standin’ Round Crying (McKinley Morganfield)
15. Driftin’ (Brown/Johnny Moore/Williams)
16. Groaning The Blues (Willie Dixon)
