Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Marillion
Izdavač: EMI Records
Izlazak: 1984
Ocjena: 4.5/5
Na “Fugazi”, svom drugom albumu, Marillion su postali puno profinjeniji, dobili još svilenkastiji i kristalno čist zvuk, a pritom su se i malo više odrekli koketiranja s nasljeđem velikana progresivnog rocka 70-ih. U svoj vlastiti prepoznatljivi glazbeni izričaj počeli su unositi i neke nove glazbene elemente, a da pritom nisu ništa izgubili na kompleksnosti i intenzivnosti. Zapravo im je do savršenstva uspjelo uskladiti svoj stil, pun progresivnih elemenata, s tipičnim zvukom 80-ih. Klavijature su postale još intenzivnije. Album je dodatno produbio definiciju onoga što je s vremenom prepoznato kao neo-progresivni rock. Karizmatični Fish sa svojim slikovitim vokalom i iznimnim osjećajem za dramatiku opet je bio pokretačka snaga grupe. Njegovi odlični tekstovi, u kojima su važnu ulogu igrala njegova životna iskustva, ponovno su se poigravali problemima slave, ovisnosti i društvenim problemima.
Važna akvizicija, nakon kratkih i neuspješnih pokušaja s Jonathanom Moverom (kasnije GTR) i Andyjem Wardom (ex-Camel), novi je bubnjar Ian Mosley (ex-Steve Hackett, ex-Curved Air, ex-Darly Ways’s Wolf), odlična zamjena za Micka Pointera, koji je svojim puno raznovrsnijim i razigranijim bubnjanjem pridonio još većoj širini ritam sekcije grupe. Album je i ovaj put iznimno uravnotežen kad je riječ o kvaliteti pojedinih skladbi a one su ujedno međusobno potpuno različite te imaju posve drukčija raspoloženja i strukture. Ako je prvi album govorio o osamljenosti, nesretnoj ljubavi i izolaciji, “Fugazi” nastavlja tu temu, samo što govori o sličnim posljedicama koje uzrokuje pretjerana slava. Nesretni dvorski luda s naslovnice ovaj je put uspio postati slavna rock zvijezda, stigao je u luksuzan hotel, a ipak leži tužan i napušten jer nije uspio izbjeći susret sa ženom “vampirkom” koja mu je ispila krv (općenito se Fish ovaj put dosta bavi ženskim vampirkama, što posredno upućuje na to da je i sam na tom području imao velikih problema). Na naslovnici ga vidimo kako bez kostima leži napušten od “gušterice” (zapravo se ne zna tko je koga ostavio), apatično gleda kroz prozor i promatra sivilo svakodnevice.
Odlični “Assasing”, koji je izašao i kao singl, veličanstveno otvara album slikovitim orijentalnim zvukovima preko efekata sintesajzera i loopinga po bubnjevima uz pratnju nasnimljenih vokalnih efekata. Potom nastupa ritam na bubnjevima koji se stupnjevito diže dok ne dosegne vrhunac, nakon čega slijedi majstorski prijelaz s iznimno rafiniranim i suptilnim Rotheryjevim solom i sjajnim prelijevanjem Kellyjevih sintesajzera. Tada nastupa nezaboravna kristalno čista melodija i Fishov ekspresivni vokal. Refren je vrhunski i legendaran. U drugom dijelu slijedi stupnjevanje i vrhunac, kad se do kraja nekoliko puta ponovi osnovni motiv. Tekst je pun aluzija na korumpirane vladine agente, teroriste i hladnoratovsku konspiraciju. Već na ovoj skladbi vide se važne promjene u zvuku Marillion. (ritam sekcija postala je puno puna nego prije, klavijature još malo više gurnute naprijed). Rothery i Kelly i ovaj put oduševljavaju svojim solima. Cijela je grupa na ovoj skladbi do savršenstva uigrana, a rezultat je jedno od njihovih najupečatljivijih djela s potencijalom hit singla, što bi to vjerojatno i postalo da je malo manje kompleksno. “Punch And Judy”, još jedna skladba koja je izašla kao singl, otvara se nevjerojatnom Fishovom vokalnom igrom koja dominira cijelim djelom. Potom slijedi nezaboravan prijelaz s melankoličnim refrenom uz neka odlična sola na gitari i klavijaturama. “Jigsaw” je jedno od najboljih djela na albumu. Iznimno melankolična skladba koja se otvara tihim uvodom i melankoličnim Fishovim vokalom uz pratnju ponavljajućeg, zvončićastog efekta na klavijaturama. Zatim nastupa dramatičan epski prijelaz u kojem se miješaju melankolija i nova nada kroz fenomenalan Fishov tekst. Slijede suptilne gitarske dionice pa fenomenalan dio u kojem nastupaju monumentalni sintesajzeri, kojima se pridružuje i dah oduzimajuće Rotheryjevo solo. Usput nastupa i kraća Fishova naracija. To je nedvojbeno jedno od najboljih djela grupe u tom razdoblju njihove karijere. “Emerald Lies” se otvara gitarskim solom i udarnim rifom, nakon čega nastupa tajanstven i pomalo jezovit Fishov vokal, koji se miješa između pjevanja i naracije dok ne doživi “živčani slom”. Tada nastupa intenzivan ritam uz zvečeći Trewavasov bas i razbacane Mosleyjeve bubnjeve te “podivljala” Rotheryjeva gitarska sola. Teško je opisati svu poplavu emocija koju ovaj put zrači Fishov vokal, ali nedvojbeno zvuči razbješnjeno i tužno kao rijetko kad. Posebno je divan dio u kojem nastupaju atmosferične klavijature, koje skladbu u raspoloženju guraju još korak dalje. “She Chameleon” se otvara naprosto jezovitim uvodom na orguljama. Fishov je vokal pun boli jer u tekstu opet upozorava na žensku kameleonsku vampirku i njezine dvolične čari. Sporom ritmu zatim slijedi refren, a nakon njega iznimno dramatičan instrumentalni dio. Tada se opet pojavljuje efekt na klavijaturama koji jezovito raspoloženje još više stupnjuje, tako da slušatelja nekoliko puta prožme ledena jeza. Taj led uspijevaju malo razbiti tek Rotheryjeva melankolična sola. Ritam na bubnjevima koji se stupnjevito diže i Fishov vokal vode skladbu do njezina završetka. “Incubus” je još jedno remek-djelo s iznimno intenzivnim i dramatičnim raspoloženjem. Fish je ovaj put i u tehničkom smislu (kad je riječ o njegovoj karizmi odnosno boji glasa, ionako je neuništiv) u iznimnoj formi (posebno oduševljavaju njegovi glasni “ooo-vooopi” u refrenima). Mjestimice čujemo i ženske prateće vokale. Rothery usput na gitari dugo svira osnovni motiv na jednoj noti, što dodatno pojačava napetu atmosferu. U srednjem dijelu nastupa smiren dio na klaviru s još jednom Fishovom vokalnom bravurom. Slijedi još jedno Rotheryjevo suptilno solo (teško je izabrati njegovo najbolje na albumu). Na kraju razjareni Fishov vokal i stupnjevanje isprepletenih klavijatura i gitare vode skladbu do divnog završetka. Vrhunac albuma ipak je naslovna “Fugazi”, koja u tekstu cilja na ludilo svijeta u kojem živimo. Otvara se suptilnim klavirom i Fishovim cinično podrugljivim i iznimno visokim vokalom. Nakon kraćeg zatišja nastupa odličan rifanje na gitari, koje se potom spaja s klavijaturama. Slijedi dio u kojem se Fishu pridružuju prateći vokali ostalih članova grupe, koji njegov bijes još pojačavaju. Zatim slijedi genijalan prijelaz koji ritam kompozicije potpuno okreće u drugom smjeru, kad klavijature diktiraju tempo i Fish si ponovno priušti neobičnu naraciju. No najbolje dolazi s neponovljivim refrenom. Njemu slijedi kraće zatišje i dramatično ritmičko stupnjevanje uz Fishov vokalni poziv “na revoluciju”, kad naposljetku “pukne film”. Tada nastupa “konačno otkrivenje” i nezaboravna instrumentalna sekcija, koja album zaključuje takoreći na savršen način. Posebno je dojmljiv Fishov stih “did you realise this world is totaly Fugazi?!” Njegovi stihovi skladbu i zatvaraju kroz njezin izlaz. Briljantno!
Drugi disk ponovljenog, dvostrukog izdanja albuma iz 1998. sadrži poprilično zanimljivih dodatnih skladbi. Prva je odlična “Cinderella Search”, posvećena svim ljudima “slomljenog srca”, s posebno odličnim drugim dijelom i iznimnim stupnjevanim stihovima “welcome back to the Circus”. Tu je i alternativna verzija odlične “Assasing” te završna verzija (dakle drukčija od one na njihovu debiju) “Three Boats Down From The Candy”, koja ima još dramatičnije raspoloženje te veću intenzivnost klavijatura i ritam sekcije. Tu su i prije nikad objavljene demo verzije skladbi kao što su “Punch & Judy”, “She Chameleon”, “Emerald Lies” i “Incubus”. Više nego prikladne nagrade za svakog ljubitelja grupe.
S “Fugazi” su Marillion dodatno učvrstili svoje mjesto jedne od najuzbudljivijih grupa novog vala progresivnog rocka koji se dogodio početkom 80-ih, a ujedno su nagovijestili i ozbiljne tendencije da postanu jedna od najvećih rock grupa 80-ih. Dodatnim usavršavanjem svojih zaštitnih elemenata otresli su se nepotrebnih usporedbi s prog grupama 70-ih i stvorili još jedno remek-djelo koje, nažalost, prečesto ostaje u sjeni njihova nezaboravnog debija, iako je njegov logičan nastavak. “Fugazi”, djelo koje slušatelju pri svakom slušanju donosi nešto novo, tek je nakon mnogo godina dobio pravo priznanje ljubitelja progresivnog rocka. Bio je i iznimno važna odskočna daska za sljedeći album grupe, koji ih je konačno upisao među besmrtnike.
Postava
Fish – vokal
Steve Rothery – gitara
Pete Trewavas – bas-gitara
Mark Kelly – klavijature
Ian Mosley – bubnjevi
GOSTUJUĆI GLAZBENICI:
Chris Karen – udaraljke
Linda Pyke – prateći vokal (6)
Produkcija
Nick Tauber
Popis skladbi
1. Assassing (7:02)
2. Punch and Judy (3:21)
3. Jig saw (6:50)
4. Emerald lies (5:09)
5. She Chameleon (6:53)
6. Incubus (8:30)
7. Fugazi (8:13)
Trajanje albuma: 45:54
Bonus CD (izdanje iz 1998.)
1. Cinderella search (12″ version) (5:32)
2. Assassing (’92 Alternate mix) (7:41)
3. Three boats down from the candy (’84 Re-recorded) (4:01)
4. Punch and Judy (demo) (3:50)
5. She Chameleon (demo) (6:34)
6. Emerald lies (demo) (5:32)
7. Incubus (demo) (8:10)
Trajanje albuma: 41:16
Ukupno trajanje: 87:10
