Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Steely Dan
Izdavač: Universal Music Group
Izdanje: 1980
Trajanje: 37:58
Ocjena: 5/5
“Gaucho” je punih dvadeset godina, sve do pobjedničkog povratka s “Two Against Nature” (2000), nosio nezahvalan status posljednjeg studijskog uratka nastalog u glazbenoj radionici jazz rock perfekcionizma po imenu Steely Dan. Istodobno je od raspada projekta 1981. do ponovnog okupljanja 1991. bio posljednji znak njihove aktivnosti. Uvjeti koji su diktirali kreativni i snimateljski proces ovog albuma nisu se mogli završiti drukčije nego dugogodišnjim, ali kako se kasnije pokazalo, korisnim odmorom. Legendarni duo pod vodstvom pjevača/klavijaturista Donalda Fagena i basista/gitarista Waltera Beckera dosegnuo je prethodnim albumom “Aja” (1977) stvaralački i komercijalni vrhunac karijere, pa su očekivanja glazbenih sladokusaca za još jednim novim remek-djelom bila opravdano zastrašujuće velika. Žeđ za novom Steely Dan glazbom nikad nije bila veća, zato vjerojatno nitko, pa ni sam čelični duo, nije zamišljao da će se snimanje na kraju toliko otegnuti.
Genijalni jazz rock dvojac problemi su doslovno pratili na svakom koraku. Becker se u to vrijeme suočavao s brojnim osobnim problemima. Prvi udarac doživio je kad su njegovu tadašnju curu u zajedničkom stanu pronašli mrtvu. Uzrok: predoziranje drogom. Becker se pred sudom morao braniti od optužbe za ubojstvo. Ona se srećom okončala u njegovu korist i obustavom sudskog postupka. No kasnije su ga prilično pogodili razni tabloidi koji su se međusobno natjecali tko će napisati veće klevete na njegov račun. Usto se i sam borio s ovisnošću o opojnim tvarima. Nedugo nakon smrti nesretne djevojke, za povrh ga je pri prelasku ulice udario taksi i ozlijedio mu desnu nogu. Unatoč svemu nije izgubio smisao za crni humor. U jednom je intervjuu nesreću s taksijem opisao riječima da su “pokušali taksijem mijenjati zakone kvantne fizike i istodobno zauzeti identičan prostor”.
I na profesionalnoj je razini sve prije išlo glatko. Za početak se projekt suočio s brojnim nesporazumima s tadašnjom izdavačkom kućom MCA Records. Ona im je zbog posebnih obveza zapisanih u ugovoru onemogućavala da brže izdaju novi album. Onemogućena je bila i mogućnost prekida suradnje. Najgore je glazbene perfekcioniste slomio neugodan studijski incident kad je snimatelj Roger Nichols greškom izbrisao gotovo cijelu skladbu “The Second Arrangement”. Na to su djelo bili izuzetno ponosni, pa ne čudi što je Fagen iz studija otišao bez riječi nakon što im je Nichols priopćio nesretnu vijest. Potom su se uzalud trudili ponovno snimiti to ambiciozno djelo, pa su ga radije napustili i posvetili se stvaranju nešto manje ambicioznih kompozicija. Unatoč tome, danas je moguće pronaći nekoliko kraćih demo verzija spomenute kompozicije, dakako na zvučnoj razini bootlegova.
Dodatni udarac njihovu skladateljskom ponosu zadala je optužba legendarnog jazz skladatelja Keitha Jarretta. Tvrdio je da su u naslovnoj skladbi posudili dio njegove kompozicije naslovljene “Long As You Know You’re Living Yours”. Zbog prijetnji tužbom bili su primorani navesti Jarrettovo ime među autorima skladbe te mu dodijeliti dio dobiti od njezinih budućih izdanja. Fagen je priznao da je dugo obožavao spomenutu Jarrettovu kompoziciju, kao i da je pri stvaranju “sporne” Steely Dan skladbe bio pod njezinim snažnim utjecajem. Ugled legendarnog dvojca u to se vrijeme poprilično poljuljao. No i najcrnji se oblaci prije ili kasnije raziđu, pa je na kraju zasjalo spasonosno sunce i za najozloglašenije glazbene antiheroje.
Unatoč svim nakupljenim problemima, “Gaucho” je naposljetku ipak izašao i (opet) im donio izniman komercijalni uspjeh s dvostrukom platinastom nakladom i odličnim plasmanom hit singla “Hey Nineteen”. Priskrbio im je i nominaciju za prestižnu glazbenu nagradu Grammy. Skladateljski i instrumentalni majstori ponovno su se istaknuli izvrsnim kompozicijama na kojima su spajali svoju prepoznatljivu jazz rock rafiniranost s duginim instrumentalnim i vokalnim harmonijama. Pritom su se uglavnom držali istog recepta koji je prethodniku “Aja” donio legendarni status, uz razliku da je većina kompozicija na “Gaucho” nešto kraća i kompaktnija. Profinjeni puhački aranžmani položeni su na lepršave ritmičke podloge i sočne rifove, što omogućuje stvaranje nadasve zavodljivih kompozicija. One se izuzetno brzo uvuku u uho svakog glazbenog sladokusca, ali i manje zahtjevne publike. Pritom su stari lisci i dalje našli dovoljno prostora u kojem su, zajedno s pravim morem vrhunskih sesijskih glazbenika, mogli dokazivati izvanredne solističke vještine. Popis vrhunskih glazbenika bio je najopsežniji, ako ne i najbolji u njihovoj karijeri, a među ostalim je sadržavao legendarna imena poput Marka Knopflera, Stevea Gadda, Jeffa Porcara, Hirama Bullocka, Stevea Khana itd. Gary Katz pak je posljednji put priložio jednu od najboljih produkcija tadašnje jazz i rock glazbe. Album je tijekom dvogodišnjeg nastajanja snimljen na čak pet različitih lokacija.
Iako “Gaucho” obilježava romantična i lepršava atmosfera, i dalje je riječ o izuzetno bogatoj i složenoj glazbi kad je u pitanju dotjeranost pojedinih aranžmana i harmonija. U razdoblju kad se jazz fusion većinom već razvodnio i izgubio nekadašnji kreativni žar, a sve veću popularnost počeo je stjecati prije svega smooth jazz, Steely Dan sa svojim jazz pop rockom i dalje su bili nešto posve unikatno. To dokazuje svih sedam skladbi, od zavodljivog uvodnog hita “Babylon Sisters” do melankoličnog završetka s “Third World Man”.
Klasik “Babylon Sisters” tako rekavši je savršen primjerak prepoznatljive Steely Dan profinjenosti i romantike. Izvrsno Fagenovo pjevanje, u refrenima poduprto erotičnim ženskim višeglasjem, u tren oka dočarava ozračje večernjih barova i ulične dekadencije, dok za obilnu energičnost brinu slasni puhački aranžmani. Erotski naboj ženskih vokalnih harmonija je izniman i iskorišten do maksimalnog učinka. Nezaboravni hit singl “Hey Nineteen” vrlo je lijepa inkarnacija jazz rock rafiniranosti, gdje aranžmani na klavijaturama i puhačima jamče izuzetnu razigranost, dok gitarski rifovi spadaju među najupečatljivije u njihovoj povijesti. Bogate vokalne harmonije prenose tekst s nestašnim, ali nipošto nepristojnim tinejdžerskim seksualnim aluzijama.
Na odličnoj “Glamour Profession”, koja je najsloženije djelo na albumu, putem teksta i funk ritmičkih obrazaca obnavljaju nešto od onog karipskog šarma koji se mogao naslutiti već na nekim prijašnjim uradcima. Karizmatični vokalni kameleon Fagen ovdje se iskazuje jednim od najboljih pjevačkih nastupa. Na trenutke čak neobično podsjeća na majstora glama Davida Bowieja. Istakne se i izvanrednom solažom na klavijaturama. Ženske prateće harmonije ponovno hipnotiziraju svojim erotizmom, dok je završna gitarska solaža prava poslastica za sve gitarske zanesenjake. Slijedi prethodno spomenuta, zahvaljujući Jarrettu “sporna” naslovna skladba, koja je jedan od lakših trenutaka albuma. Ovdje očarava prije svega neobičan romantični šarm koji osiguravaju ženske vokalne harmonije u refrenu. Svoje dodaju i odlične solaže na saksofonu i gitari.
Sljedeći klasik je pop rock “Time Out of Mind”, koja se u glazbenu povijest upisala ponajprije time što na njoj sudjeluje legendarni gitarist Mark Knopfler. Fagen i Becker oduševili su se njime u trenutku kad su čuli Dire Straits klasik “Sultans of Swing”. Knopflerove gitarske ukrase uz duhovitu završnu solažu nije teško prepoznati, iako nipošto nisu jedini čar ove sjajne skladbe. Razigranim puhačkim aranžmanima društvo prave izvrsne vokalne harmonije u kojima se nalazi i mrvica soula. Nakon funkom začinjene “My Rival” donosi posve drukčiju, osjetno mračniju atmosferu, jer svojim sarkastičnim tekstom i sočnim solažama na hammond orguljama podsjeća na neke rane Steely Dan uratke. Instrumentalni uključci predvođeni raznovrsnim solažama su izvanredni, dok hipnotične vokalne harmonije kao i obično sežu ravno u srce. Završni “Third World Man”, u kojem također oživljava sarkastična lirska magija ranih uradaka, jedan je od najmelankoličnijih trenutaka u povijesti projekta. Vokalne harmonije sadrže izuzetno tužnu boju koja se odlično slaže s društvenom satirom na predrasude “razvijenih” društava prema imigrantima. Po takvu se ugođaju čini kao da su Fagen i Becker već znali da se na neodređeno vrijeme opraštaju od zajedničkog rada.
S obzirom na nevjerojatne probleme s kojima se legendarni dvojac suočio tijekom nastajanja albuma “Gaucho”, pravo je čudo da su prvo desetljeće karijere zaključili još jednim, ovaj put doista posljednjim remek-djelom. Nakon dvadeset godina doduše će se vratiti u velikom stilu albumom “Two Against Nature”, za koji će dobiti nagradu Grammy, no skladateljsku, lirsku i instrumentalnu briljantnost svojeg zlatnog razdoblja više nikad neće uspjeti ponoviti. Kao i kod većine Steely Dan izdanja iz 70-ih, i u slučaju “Gaucho” vrlo je teško prigovoriti bilo kakvu manu. Jedino što mu mogu upisati u minus je kratko trajanje (manje od četrdeset minuta), što je osjetno premalo s obzirom na to koliko im je vremena trebalo za njegov nastanak. Taj prigovor međutim u tren oka blijedi pred kompozicijskim i zvučnim perfekcionizmom kojim se ponosi posljednji čin njihova zlatnog razdoblja. Uostalom, kvaliteta je uvijek važnija od kvantitete.
Postava
Donald Fagen – vokal, orgulje, sintesajzer, klavijature, lira, električni klavir
Walter Becker – bas-gitara, gitara, lira, vokal
Anthony Jackson – bas-gitara
Chuck Rainey – bas-gitara
Chuck Sample – bas-gitara
Stayton Heyward – bas-gitara
Don Grolnick – klavijature, električni klavir, klavinet
Rob Mounsey – sintesajzer, klavir
Pat Rebillot – klavijature, električni klavir
Joe Sample – električni klavir
Hiram Bullock – gitara
Larry Carlton – gitara
Rick Derringer – gitara
Steve Khan – akustična gitara, električna gitara
Mark Knopfler – gitara, vokal
Hugh McCracken – gitara
Wayne Andre – trombon
Michael Brecker – tenor saksofon, vokal
Randy Brecker – truba, rog
Ronnie Cuber – bariton saksofon
Walter Kane – bas klarinet
George Marge – bas klarinet
David Sanborn – alt saksofon, vokal
David Tofani – tenor saksofon, vokal
Steve Gadd – udaraljke, bubnjevi
Robbie Buchanan – klavir, sintesajzer, vokal
Jeff Porcaro – udaraljke, bubnjevi
Bernard “Pretty” Purdie – bubnjevi
Crusher Bennett – udaraljke
Victor Feldman – udaraljke, klavijature
Ralph MacDonald – udaraljke
Nicky Marrero – udaraljke, činele, vokal
Patti Austin – vokal, prateći vokal
Frank “Harmonica Frank” Floyd – prateći vokal
Diva Gray – vokal, prateći vokal
Gordon Grody – vokal, prateći vokal
Lani Groves – vokal, prateći vokal
Michael McDonald – vokal, prateći vokal
Leslie Miller – vokal, prateći vokal
Jennifer James – vokal, prateći vokal
Zachary Sanders – vokal, prateći vokal
Valerie Simpson – vokal, prateći vokal
Zack Snaders – prateći vokal
Toni Wine – vokal, prateći vokal
Produkcija
Gary Katz
Popis skladbi
1. Babylon Sisters
2. Hey Nineteen
3. Glamour Profession
4. Gaucho
5. Time Out Of Mind
6. My Rival
7. Third World Man
