Zmajevo brzinsko istezanje prstiju (2009)
Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Štuk / Maribor / Slovenija
Datum koncerta: 14.02.2009
Broj posjetitelja: 600
Cijena ulaznice: 23,00€
Turisas i Dragonforce, 2009. zapravo pobjednička kombinacija udružena za turneju po Europi, dva su benda koja su se ozbiljno uvukla pod kožu ljubiteljima bajki i fantazijskog svijeta. Objema grupama vjernost duguju ponajviše mlađi slušatelji, koji za razliku od generacija što su odrastale uz čitanje basni i priča u društvu pucketave vatrice u kaminu bakine sobe davnih dana, takve opijate danas crpe kroz virtualni svijet računalnih igrica.
Mariborski Štuk, nekad važna tekovina za Sloveniju kad je riječ o obogaćivanju kvalitetne koncertne ponude, koji istodobno bogati i takav puls na slovenskoj Štajerskoj, bio je u 20.30, kad su na pozornicu stupili finski viking metalci Turisas, prilično lijepo popunjen. Djevojčice i dečki u prvom redu izazivali su gotovo prave krikove histerije kad su se na pozornici pojavili njihovi heroji Mathias Nygård (vokal), Jussi Wickström (gitara), Olli Vänskä (violina), Netta Skog (harmonika), Hannes Horma (bas gitara) i Tude Lehtonen (bubnjevi). Turisas su jedan od mlađih sastava, predivno osvježenje metalskog cirkusa. Njihova glazbena smjesa obuhvaća prije svega žanrovsku inačicu power metala s pipcima uperenima u integraciju folk i simfonijskih elemenata. Budući da pjevač Warlord Nygård unatoč stasu i glasu ipak nije svemoćan, Turisas su sve klavijaturske i simfonijske linije, koje gospodin inače odsvira u studiju, imali snimljene u zvuku. Harmonikašica Netta Skog, koja je bendu pomogla već na europskoj turneji 2007., nakon tajanstvenog nestanka Janneja Mäkinena prije godinu dana u Amsterdamu izborila je stalno mjesto u sastavu. Inače? Ljubitelji deranja životinjica, lica namazana crvenom bojom krvi, prava viking konfekcija sastavljena od krzna, kože i oklopa… A povrh toga izvrstan metalski marš. Himnični napjevi pobjedonosne ritmičke palice, odličan folk splet harmoničnog melodiziranja violine i harmonike. Brzo, uigrano, kompaktno, nadasve energično i pod odličnim zapovijedanjem pjevača Warlorda, Turisas su širili svoj bijes i žeđ za krvlju dok su kroz polja izvojevanih bitaka odlučno sjekle metalske koračnice poput As Torches Rise, To Holmgard And Beyond, The Messenger, In The Court Of Jarisleif, Sahti-Waari i dosad posve poučnarođena obrada disko zvijezda sedamdesetih Boney M naslova Rasputin.
Postava je izvedbeno narasla za konkretan stepenik više u odnosu na njihov nastup u Orpheumu u Grazu prije godinu i pol, kad su po Europi otvarali koncerte Iced Earth. Osjetila se ponajprije još mnogo veća opuštenost, kohezija energične uigranosti, a ponajviše je ta samouvjerenost i vjera u vlastitu glazbu bila okrunjena uvjerljivom scenskom igrom. Cijela stvar zbog te uvjerljive scenske uživljenosti ispada tako kao da bi bend Turisas doista živio pravi “battle metal” princip. Nadajmo se, naravno, da samo na pozornici. Warlord, hripava glasa nekog Stalloneova Rockyja s razbijenim nosom, doveo je prisutne u ekstazu ponajviše iskazanim oduševljenjem nad lokalnim pivom, rekavši da ih na svim lokacijama uvijek opskrbljuju samo podprosječnim Heinekenom i sličnim brljotinama uz koje je čak i nizozemsko pivo bolje. Ah, ti ludi Vikinzi! Privoštite si zabavu s njima čim se za to ukaže prilika. Njihov princip zabave posve ispuni posjetitelja! Turisas su na odličnom putu da si uskoro na idućoj turneji izbore status “headlinera”. Sve što im sad za to treba jest da što prije izdaju treći studijski album! I još za brzu referencu. Ako je netko slučajno vidio nastup Alestorm pred Grave Digger, mogu reći da ih Turisas lijevom rukom pošalju natrag u jaslice dječjeg vrtića.
Dragonforce su bend koji crpi inspiraciju iz tipičnih postavki power metala. Da prikrije svu generičnost, ipak ide svojim putem. To je sviranje podređeno maksimalnoj brzini koju ljudsko tijelo još može proizvesti. Na Dragonforce smo čekali nešto duže nego što sam očekivao. U 22 sata i kojih 20 minuta veselje s bendom ipak je počelo. Dragonforce su sekstet. Bubnjevi su pomaknuti na desnu stranu, na lijevoj je mjesto za klavijature, a prednju udarnu liniju čini četvorka pjevača, basista i obaju gitarista. Budući da je bend poznat po ekstremnom školskom drilu i gitarskim solažama u ravnopravnim dvobojima obaju gitarista koje vremenski dosežu i po dvije minute ili više, Dragonforce su si na pozornici omislili još jednu manju pozornicu. Ona je gurnuta naprijed na rub i na njoj je dobrodošao svaki član koji se u skladbi nađe na vodećem položaju. Naravno, taj dodatni podij služi i kao odskočna daska s koje se članovi naglo odgurnu u zrak i izvode razne scenske vragolije, u korist akrobacija koje dodatno začine i osvježe sam scenski performans benda.
Zanimljivo je da su Dragonforce Britanci. Očito je staromodna Velika Britanija tek sad otkrila da se power metal može i unovčiti. Doduše, u maksimalno nakićenom i izumjetničenom ruhu, ali ipak. ZP Theart na vokalu bio je na početku koncerta jako slabo čujan, ali su ga u uvodnoj Heores Of Our Time ipak navili na željenu jačinu. Najzanimljiviji dio postave, koji čini dvojac gitara Herman Li i Sam Totman, ima nevjerojatnu mjeru eksplozivnosti. Riječ je o neprestanom trčanju po pozornici, vitlanju gitarama u raznim pozama, solaže su ekstremne, ima mnogo prehvaćanja preko vrata, ultrasoničnog tappinga, uz obaveznu implementaciju vražjeg visenja na tremolima. Ukratko, jedinstven scenski cirkus, tko će biti brži, pardon. Tko će biti najbrži. Pritom je zanimljivo kako si dečki sve to mogu zapamtiti u glavama, jer iz instrumenata lete beskrajne plejade ekstremno brzo odsviranih nizova tonova. Bend je na trenutke u izvedbi toliko agresivan da se u zvučnoj slici instrumenti, osobito na dijelovima gdje je riječ o preplitanju solaža obiju gitara i klavijatura, zapravo počnu međusobno “tući”.
Bend uživa veliku popularnost i u Sloveniji, a suradnja publike s bendom bila je na trenutke doslovno fanatična. Praktički cijela dvorana, doista konkretno nabijena, cijelo je vrijeme pjevala stihove s bendom i poslušno se odazivala na diktate ZP Thearta. Bend, koji je na ovoj turneji predstavljao svoj četvrti studijski album naslova “Ultra Beatdown” (2008), svoj je show tome primjereno otvorio s Heoroes Of Our Time, a svoju snagu, samouvjerenost i popularnost potvrdio je s The Last Journey Home, skladbom također s aktualnog albuma, kojom je zaključio regularni dio koncerta. Obično završetci koncerata pripadaju starijim skladbama.
Kroz cijeli koncert pratila nas je ekstremna melodičnost, da ne kažem kar cjelokupna simfonijska pretencioznost. Naravno, dio namjernog pretjerivanja uz sav taj iskazani pomp i scenski teatar obavezan je zaštitni znak ove vrste, koju Britanci poput Dragonforce vladaju s lakoćom. Majstori su svog zanata i ovaj su put svojom snagom u svemu uvjerili. Njihov princip, koji sami vole zvati “nintendo metal”, ili drugim riječima, odlična glazbena podloga za “Pack-Man-a”, superiorno je funkcionirao. Naravno, nije prošlo bez trenutaka promašenih tonova, jer pogled na pozornicu je nevjerojatan kad se na njoj pojave Dragonforce. Pucanje iz svih raspoloživih sredstava. Bez obzira na cijenu. Samo da je sve podređeno ekstremnoj brzini, ekstremnoj sili soliranja. Čak se i traženo ispravno sviranje tonaliteta motiva skladbi tako može povremeno žrtvovati. I jest se žrtvovalo. No tih je promašaja srećom u cjelokupnom zbroju bilo tek u opsegu broja prstiju jedne ruke. Svakako ta ekstremna gimnastika zahtijeva svoj danak, zato su Dragonforce u repertoar uključili i klavijatursku solažu, gdje je dvoranu zabavljao Vadim Puzhanov, koji je po izgledu podsjećao na razdrapanog Justina Hawkinsa (The Darkness) nakon neuspjelog kemijskog pokusa, dok su ostali u backstageu skupljali nove snage. Točku na klavijaturama osvježila je i gošća Netta Skog iz sastava Turisas, koja se tom prilikom sa svojom harmonikom još jednom pojavila na pozornici. Naravno, kulturno odrađeno, bez poganskih viking ispada.
Rajanje s Dragonforce trajalo je sat i tričetvrt, a bend je s bisom, kad su ljudi potpuno poludjeli uz hitove Valley Of The Damned i Through The Fire And The Flames, gdje je ZP Theart podijelio prisutne na lijevi i desni dio i izmamljivao zasebnu povratnu buku obiju strana dvorane, zaključio repertoar od svega jedanaest skladbi, na visokoj, energetskim voltažama ekstremno nabijenoj razini iz koje se mladež pod pozornicom jedva prenula i vratila u stvarnost.
U cjelokupnom zbroju mogu potvrditi da je koncertni događaj bio odlično izveden na svim razinama (zvuk, scensko osvjetljenje, živahnost bendova), a svoje je pridonijela vrlo dobra posjećenost zagrijane publike, što je donijelo dodatne plus bodove, kao jamstvo stvaranja čarobne atmosfere ove posebne metalske ceremonije. Posebno je uz vražje Dragonforce izvanrednom ukupnom ozračju ovog koncertnog spektakla pridonijela činjenica da su Turisas svojim oduševljavajućim performansom frontalno izazvali Dragonforce i tako zapravo u mnogočemu, kao predgrupa, djelovali posve ravnopravno glavnom nositelju večeri, a po jedinstvenom fokusu vlastite glazbene vizije čak i uvjerljivije.
fotografije: Aleš Podbrežnik
Setlista
TURISAS: 1.Victoriae & Triumphi Dominus 2.As Torches Rise 3.A Portage To The Unknown 4.To Holmgard And Beyond 5.The Messenger 6.One More 7.In The Court Of Jarisleif 8.The Dnieper Rapids 9.Sahti-Waari 10.Rasputin 11.Battle Metal DRAGONFORCE: 1.Heroes Of Our Time 2.Operation Ground And Pound 3.Reasons To Live 4.Fury Of The Storm 5.The Warrior Inside 6.Keyboard Solo 7.Revolution Deathsquad 8.Soldiers Of The Wasteland 9.The Last Journey Home —dodatak— 10.Valley Of The Damned 11.Through The Fire And The Flames
Galerija slika






















