Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Gong
Izdavač: Virgin Records
Izdanje: 1976
Trajanje: 39:46
Ocjena: 5/5
“Gazeuse!” je prvi album Gonga nastao pod zapovjedništvom legendarnog, nažalost već pokojnog francuskog bubnjara Pierrea Moerlena. U SAD-u je izašao pod imenom “Expresso”, da “običnim” Amerikancima francuska riječ za gaziranu vodu, odnosno sodu, ne bi bila previše smetnja. “Gazeuse!” nastavio je s temperamentnom jazz fusion usmjerenošću, kakvu su najavili već na odličnom prethodnom albumu “Shamal” (1975) i koja je bila svjetlosnim godinama daleko od nekadašnjeg psihodeličnog space rocka pod vodstvom ekscentričnog Daevida Allena, iako su dijelili zajedničku povijest. Album je predstavljao još jedan korak naprijed u Moerlenovu istraživanju melodičnih i tehnički savršenih oblika jazz rock fusiona, u kojem je izbjegavao pretjerano skladateljsko komplicirenje i razvučene improvizacije, što je obično bilo karakteristično za većinu srodnih sastava. Za razliku od prijašnje prakse, u cijelosti je instrumentalan i bez trunke psihodeličnog mantranja.
Središnji zaštitni znak Moerlenova Gonga u pristupu jazz fusionu, što se osjeća kroz cijeli album, bila je opsežna upotreba raznolikih udaraljki predvođenih ksilofonom, marimbom i vibrafonom, što je pojedinim skladbama cijelo vrijeme osiguravalo neobično topao i melodičan zvuk te unosilo lagani dašak world glazbe. Izbjegavanjem dugometražnih improvizacija Moerlenov Gong ubrajao se među najmelodičnije jazz fusion postave svojega doba.
Moerlen se još prije izlaska “Shamala” morao pomiriti s odlaskom legendarnog gitarskog neobjašnjivca Stevea Hillagea, no za njim nije dugo tugovao jer je u svoje redove uspio namamiti jazz rock fusion gitarskog velemajstora Allana Holdswortha (ex-Igginbottom, Tempest, Nucleus, Soft Machine, The New Tony Williams Lifetime). Potonji se svojim jedinstvenim stilom sviranja savršeno uklapao u Moerlenove planove pri oblikovanju vlastitog, na daleko prepoznatljivog oblika jazz fusiona. Holdsworthova osebujna gitarska tehnika, koja je kroz čestu upotrebu mekanih zahvata sadržavala istodobno smjenjivanje punih akorada i arpeggija, bila je primjerena širokoj paleti stilova sviranja; od gotovo tvrdo rockerskih manira i klasičnih jazz improvizacija do prelaska u latino melos uz pomoć akustične gitare. Gitarski majstor i jedini Englez među Francuzima na ovom je albumu u svoj repertoar uključio i violinu i pedal steel, što je kod njega prije bilo iznimka nego pravilo. Povijesni kontinuitet osiguravao je saksofonist i flautist Didier Malherbe, jedini preostali član originalnog, Allenova Gonga. Raznoliku udaraljkašku sekciju gradili su budući udaraljkaš Milesa Davisa i Weather Reporta Mino Cinelu, tadašnja Moerlenova djevojka Mireille Bauer i njegov mlađi brat Benoit, koji je postao stalni član većine budućih inkarnacija sastava.
Većinu kompozicija na albumu napisali su Moerlen i Holdsworth. Iznimka je bila završna “Mireille”, čiji je autor nekadašnji basist Magme Francis Moze. Moerlenovo društvo već uvodnom poslasticom “Expresso” slušatelja odvodi usred široke ravnice razigranih, a profinjeno ispletenih udaraljki, usred kojih povremeno prodiru Holdsworthove udarne gitarske fraze i solaže te temperamentni naleti Malherbeova saksofona. Konačni je rezultat izuzetno toplo ozračje u kojem se tehnički instrumentalno savršenstvo koketira sa zavidnom razinom melodike uz primjerenu mjeru fusionske ritmičke nepredvidljivosti.
“Night Illusion” je Holdsworthovo skladateljsko remek-djelo, u kojem gitarski velemajstor kroz prodorne solaže i poigravanje duhovitim gitarskim frazama slikovito pokazuje zašto i danas spada među najcjenjenije gitariste u jazz fusionu. Njegove temperamentne poteze i Moerlenove bubnjarske juriše u pozadini smiruju nježni ukrasi na vibrafonu i marimbi. Potonje dolaze do naglašenog izražaja na epskoj, desetominutnoj pustolovini “Percolations, Pts. 1 & 2”, gdje uz pomoć udaraljki i povremenih upada saksofona izgrade niz egzotičnih i hipnotički zavodljivih melodija, čime stvaraju prvoklasno orijentalno ozračje. Naglim prijelazom u brži tempo, na Moerlenov bubnjarski poticaj, polako se s instrumentima uključuje cijela udaraljkaška sekcija i plete jednu od ambijentalno i ritmički najsavršenijih kompozicija u povijesti sastava. Sva ta udaraljkaška raznovrsnost pak je ništa u usporedbi sa završnom Moerlenovom solažom uz koju će se slina cijediti svima onima koji drže do bubnjarskih bogova.
Holdsworth se sa svojom električnom gitarom vraća u velikom stilu na “Shadows Of”, gdje diktira tempo ove strukturalno vrhunski izvedene kompozicije, unutar koje je moguće čuti i nekoliko odličnih improvizacija na Malherbeovoj flauti. Gitarski velemajstor svojom supersoničnom solažom, u kojoj arpeggiji lete kao ludi, ponovno pokazuje kombinaciju izuzetne brzine i suzdržanog sluha za melodiku, a da pritom ne pokušava zasjeniti ostale instrumentaliste. Ova sjajna kompozicija u drugom dijelu sadrži zanimljiv preokret, jer kratku stanku slijedi dramatična sekcija s latino prizvukom za što je “kriva” Holdsworthova gitara i temperamentna upotreba udaraljki. “Esnuria” je još jedna dah oduzimajuća udaraljkaška ekstravagancija pod Moerlenovom dinamičnom bubnjarskom palicom, dok Holdsworth i Malherbe svojim ognjevitim gitarskim, odnosno saksofonskim pasažama opet uništavaju konkurenciju. Duhoviti etno ukrasi sve to smiruju i brinu se za čarobno ozračje.
Završna Mozeova skladba “Mireille” nježna je balada posvećena udaraljkašici i Moerlenovoj družici te je za jazz fusion sladokusce nedvojbeno najmanje zanimljiva kompozicija na albumu. Uz pomoć melankoličnih akorada na akustičnoj gitari i nježnih zahvata na klaviru stvaraju ugodnu i izuzetno krhku melodiju uz koju će se lako rastopiti srce i najhladnije djevojke. Kao pikantan detalj neka spomenem da je Moze navodno Malherbeu preoteo njegovu štićenicu ubrzo nakon izlaska albuma, a da se on pritom nije previše sekirao, što je bilo nekako tipično za sedamdesete, pogotovo kad su u igri bili Francuzi.
S “Gazeuse!” Pierre Moerlen’s Gong stvorili su jedan od svojih najuglednijih proizvoda. Ovo remek-djelo jazz fusiona utemeljenog na raznovrsnim udaraljkama odlikuje se obilnom dozom melodičnosti i ambijentalne topline kakvu je u svojim najboljim danima znalo začarati Moerlenovo društvo, potkrijepljeno Holdsworthovim za dušu pogubnim gitarskim umjetninama. Dok je “Shamal” u mnogočemu još bio prijelazni album između dva glazbena svijeta, “Gazeuse!” postao je mjerilo za sve daljnje albume Moerlenova jazz fusion Gonga, koji su u sljedećim godinama u svoje redove počeli privlačiti same vrhunske i već afirmirane glazbene face.
Postava
Pierre Moerlen – bubnjevi, vibrafon, marimba, timpani, glockenspiel
Allan Holdsworth – gitara, violina, pedal steel
Mireille Bauer – vibrafon, marimba, glockenspiel, tom-tom bubanj
Benoît Moerlen – vibrafon
Didier Malherbe – tenor saksofon, flauta
Francis Moze – bas gitara, gong, klavir
Mino Cinelu – udaraljke
Produkcija
Dennis MacKay
Popis skladbi
1. Expresso
2. Night Illusion
3. Percolations (1 & 2)
4. Shadows Of
5. Esnuria
6. Mireille
