Izdavačka kuća: Kscope Records
Datum izlaska: 18. 9. 2020.
Produkcija: Gazpacho
Trajanje albuma: 50.25 min
Žanr: Progressive Rock/Crossover-Prog
Ocjena: 10/10
Gazpacho nije samo hladna španjolska juha puna potencijalnih iznenađenja kad je riječ o sastavu, a isto vrijedi i za norvešku progresivnorockovsku postavu istog imena, koja se na sceni drži već dva desetljeća. »Fireworker« je naslov novog ambicioznog djela kvinteta, koji je nakon više nego solidnog i vrlo kvalitetnog prethodnika »Soyuz« (2018) te jednako vrijednog albuma »Molok« (2015) počeo davati znakove da mu je ponestalo ideja. Činilo se da su Gazpacho dosegli svoj razvojni i artistički zenit i da više ne mogu ponuditi ništa novo. No srećom, to nije apsolutno pravilo. Barem kad govorimo o umjetnosti. Nikad ne reci nikad, jer »Fireworker« vraća Gazpacho ravno u albume vremena najveće kreativne svježine i po izričajnosti ga postavlja uz bok njihovim najcjenjenijim djelima. Ponajprije onima koja su izašla između 2007. i 2014., kad je bend nanizao seriju doista vrhunskih izdanja: »Night« (2007), »Tick Tock« (2009), »Missa Atropos« (2019), »March of Ghosts« (2012) i »Demon« (2014). Novo vrhunsko izdanje dakle je tu i za mnoge će se pristaše grupe naći pri vrhu favorita diskografskog opusa sastava.
Grupa je oduvijek slovila po tome što u svom artizmu djeluje samonikло, samosvojno i evocira eklekticizam. Njezina glazba u progresivnom smislu nije tehnički kompleksno zagonetna. Daleko od toga. Djeluje kao opojna tvar koja te uljuljka u san. Gazpacho su velemajstori gradnje veličanstvenih i grabežljivih atmosfera, uglavnom zagledanih u mračna prostranstva melankolije, ali su ujedno i majstori evociranja mističnosti i stvaranja misterija. Tema koja ovaj put ulazi u središte priče albuma, a to je priča o ‘fireworkeru’, za Gazpacho zapravo više nije ni nova. Uvijek su rado filozofirali i zalazili u psihologiju čovjeka. Razlika je možda samo u tome što se ovaj put cijeli album bavi istraživanjem čovjekove nutrine.
»Fireworker« je – kao i većina dosadašnjih albuma Gazpacho – nova konceptualizirana avantura, koja se ovaj put bavi pretpostavkom da čovječanstvo nadzire sveznajuće i nepogrešivo biće, koje za svoj vječni opstanak beskompromisno traži i iskorištava različite mogućnosti za uspješno razmnožavanje i posljedično širenje vrste.
Što se krije iza koncepta, najbolje sažima objašnjenje njegova tvorca i klavijaturista grupe Thomasa Andersona: “U našem umu obitava dio koji je jasno odvojen od svijesti. Zovem ga ‘fireworker’ ili gušter ili jednostavno ‘svemirski kauboj’. To je vječna i nepokolebljiva životna sila koja preživljava svaku ljudsku generaciju, uvijek iznova razvija novu vrstu varijante koja obitava u svakome od nas. Razvija se zajedno s nama, uz korištenje naše svijesti, i svaki nas put prevari kad nadzire naše aktivnosti. Da bi postigao svoje ciljeve i iskoristio nas za svoje potrebe, ‘fireworker’ će blokirati one dijelove našeg uma u kojima se nalaze osjećaji otpora i žaljenja, a to znači da ga ne možemo zaustaviti. Svjesni dio našeg uma zapravo će ‘racionalizirati i legitimirati’ takve misli kako nikad ne bismo bili u stanju otkriti stvorenje koje vreba iza kulisa svega što se događa. Bez obzira na to kako doživljavamo vlastiti identitet, ispunjenje, postignuća i vrijednosti, predstavljamo samo žilje ‘razumnosti’ koje biće iskorištava. To čini dok god nas treba. Ako prihvatiš tu igru, biće će te nagraditi kao malo dijete i osjećat ćeš se fantastično, a inače ćeš biti oštro kažnjen!”
Što je velika prednost grupe Gazpacho kad je riječ o postizanju jedinstvenosti njihova glazbenog vizionarstva? Jasno je da takva glazba zahtjevnije slušatelje uhvati u svoju mrežu, pa će i album »Fireworker« u njihovim CD playerima ostati tjednima i neće htjeti van. Gazpacho stvaraju albume koji se kroz svoju minutažu stalno stupnjevito razvijaju, artistički »napreduju«, postižu apsolutan dojam spontanog razvoja događaja i na svakom koraku iznenađuju neočekivanim obratima i zavojima skladnog slijeda motiva i raspoloženja. Iako je bend u svim potezima koje povlači vrlo konciznost sama. Ipak glazba djeluje izrazito opušteno, može se reći da valja ili nagovara poput blagog povjetarca koji te milovanjem uljuljka u stanje blisko hipnozi, ili čak, gotovo transcendentalnom iskustvu. Sve to ovaj put posebno dobro funkcionira s osnovnom temom konceptualiziranog albuma.
Pet skladbi, dvije dulje epske i tri međuskladbe, kraće »vezne« numere. Ideja i glazba u svakom su trenutku genijalno povezane unutar briljantne kontemplacije. Ni na tren ne skreću s puta besprijekornog međusobnog dijaloga. Bend je briljantno uigran i izrazito međusobno povezan kad je riječ o glazbenoj percepciji, a to se odražava u izvanrednoj skladateljskoj i izvedbenoj slozi. Uvodna Space Cowboy važi za jedno od najambicioznijih djela cijele karijere grupe. U tren razotkriva tko je taj nevidljivi »svemirski parazit«, a bend se izvanredno dinamično i pretočno kreće kroz motivsku razigranost, uključujući i izdašnu simfonijsku podlogu s neoklasicizmima (zborsko pjevanje), pri čemu je razvijena drama teatar intenzivirana do maksimuma. Hourglass otpušta napetost i mračnjački zamah uvodne epske suite, dok se album kreće kroz lebdenje na izvanrednoj integraciji ljupkih i milozvučnih gudačkih aranžmana. Naslovna skladba donosi najviše kompaktne muzikalnosti okupljene na jednoj točki albuma (jednom mjestu). Nosi dašak folk rocka, s izrazito razrađenim motivom koji ti ostaje u ušima, a slikovit, izražajno i izvedbeno jezgrovit te na milju prepoznatljiv vokal nagovara posebnom intenzivnošću. Nakon mistične i tajanstvene Antique album se prelijeva u drugu epsku suitu Sapien, koja donosi najviše rockerske, pa i zametaliziranije tvrdozvučnosti uigranog gitarskog fraziranja. Razigrana upotreba klavijatura (zvuk Hammond orgulja, raznolike sintesajzerske zavjese, zvuk blizak mellotronu,…) i klavira u kontrastima se neprestano prelijeva s provalama bolnih udaraca otvoreno zvučnih gitarskih fraza, koje kontrastno intenziviraju atmosfere i brinu se za njihove nagle obrate. Sapien zaključuje album u vrhuncu drama teatra, gdje zavladaju beskrajna melankolija i mračnost. Album nikad ne upada u kaotičnost. Sve stoji na svom mjestu. Riječ je o finoj mehanici komponiranja koja odražava izvanrednu zrelost članova ekipe. Oni pristupaju neprekidno koncizno i s profinjenim filigranskim osjećajem za komponiranje. Skandinavska predanost postizanju perfekcionizma zasjala je na ovom izdanju u svom poslovičnom svjetlu.
Vokal je izvanredan. Teatralan, djeluje saliveno uz dojam »filmske glazbe« koja tako intenzivno prati i novi album grupe. Opet je uspjela usporedba s tenorom Thoma Yorkea (Radiohead). Muzikalnost vokalnih linija opet evocira nešto od Marillion iz ere sa Steveom Hogarthom. Kad smo već načeli odlomak o usporedbama, Gazpacho će s »Fireworker« i dalje biti po guštu ljubiteljima aktualnog zvuka stilski transformiranih sastava Anathema, pa Katatonia, a s druge strane Porcupine Tree i Riverside, a od nekad se u izričaj grupe prišuljala i ona mračna alternativnorockovska konotacija po guštu ljubiteljima artizma Radiohead, odnedavno i The Pineapple Thief pa čak i Elbow. S obzirom na hipnozu koju album razvija, kao i na mračnjaštvo valujućih tripoidnih atmosfera, Gazpacho znaju izazvati pozornost ljubitelja post rocka, pa čak i vremena pionirstva obilježenih sastavom Talk Talk.
Ukratko. »Fireworker« je sjecište smislenih usporedbi svega malo prije navedenog i više. Istodobno je i samonikli otklon prema jasno odvojenoj poziciji glazbenog vizionarstva, koja čuva i njeguje sebi svojstveni avanturistički artizam neprestano istražujućih strasti. Takav će »Fireworker« svakog slušatelja koji se udubi u njega nagrađivati posebno duboko. Dugo vremena, jer je riječ o djelu koje se polako uvlači u uho. Nosi onu slušljivu privlačnost, a ujedno simbolizira neprestano stupnjevit razvoj događaja koji ni u čemu ne slijedi formu strofa-refren (2x), mid-eight, plus refren. Zato je motive silno teško zapamtiti. Uza svu uhvaćenu glazbenu privlačnost. Upravo je to draž njegova eklekticizma. »Fireworker« spada u sam vrh artističkih vrhunaca koji su izašli na žanrovskom polju progresivnog rocka ili točnije rečeno »crossover-proga«.
Autor: Aleš Podbrežnik
Popis skladbi:
1. Space Cowboy (19:41)
2. Hourglass (4:15)
3. Fireworker (4:41)
4. Antique (6:24)
5. Sapien (15:22)
Postava:
Jan Henrik Ohme – vokal
Thomas Alexander Andersen – klavijature
Jon Arne Vilbo – gitara
Mikael Krømer – violina, mandolina
Kristian “Fido” Torp – bas-gitara
Robert Johansen – bubnjevi, udaraljke
