Izdavač: Columbia Records
Datum izdanja: 13. 11. 2020
Produkcija: Brendan O’Brien
Trajanje: 41.03 min
Žanr: Rock’N’Roll
Ocjena: 8.5/10
»Dan koji ne dolazi nikada«, ili kako se već zove ona stvar od Metallice? A ipak dolazi. U taboru AC/DC-a savršeno su nas dražili. U komadićima. Zapravo su producirali čak i pomutnju koja je počela negdje s turnejom u potporu albumu »Rock or Bust«. Činilo se da se australska tvrđava rock ‘n’ rolla polako krnji i raspada, jer je, s izuzetkom Angusa, svaki član dobio zamjenu u postavi da bi bend uopće mogao odraditi turneju. Tko se još sjeća, Phil Rudd morao je zbog sumnje na namjerno ubojstvo u zatvor, Cliff Williams je nakon turneje objavio da ide u mirovinu, Brian Johnson je zbog problema sa sluhom morao prepustiti mikrofon Axlu Roseu, a Malcolma je još u vrijeme snimanja zbog napredujuće demencije zamijenio njegov nećak Stevie Young. Najavljivao se konačni epitaf jedne od najvećih rock grupa koje su ikad lomatale po planetu, pri čemu je na tren djelovalo kao da na pozornicama svira Angus Young Band. Ruku na srce. Da se ta prokleta parna lokomotiva doista zaustavila, svi bismo s poštovanjem izdahnuli: “Svoje su napravili, i napravili su prokleto puno. Neka im je vječna slava«. No sudbina je htjela drukčije. Kako lijepo.
AC/DC su grupa koja je kroz vrijeme izborila reputaciju najnestašnije rock’n’roll postave svemira. To je neosporno. Pogotovo kad prihvati poniznost i pokleknu pred takvom veličinom čak i jedan od najvećih neukrotivaca i egomanijaka rock svemira. Svima poznat, cijenjen, brzo uzavreo, a uz mangupsku reputaciju AC/DC-a ipak samo “njihov šegrt” Axl Rose, za kojeg treba istaknuti da je briljantno odradio svoju ulogu na posljednjoj AC/DC turneji.
Budući da u ovoj novoj priči o AC/DC-u ne može biti baš nikakvih tajni, već unaprijed možete sami najaviti kako će se razvijati ovaj recenzentski spis u nastavku. Novi AC/DC album naprosto je briljantan. Točno takav kakav mora biti i o kakvom je sanjao svaki obožavatelj grupe. Od glave do pete. AC/DC-jevski do kosti. Preliven i protkan svim zaštitnim znakovima jedinstvenog lika i djela divova rocka. Kakav bi bio usputni orijentir kamo ga svrstati? Da. Odapinje ravno u početni dio “ere Briana Johnsona” u djelovanju grupe. »Flick of the Switch« recimo. I bez dlake na jeziku. Nakon »Ballbreaker«, ako ne i »Razor’s Edge«, nije nikakva drskost ni pretjerivanje reći da je riječ o najkompetentnijem i najviše AC/DC-jevski isklesanom albumu. Dvanaest pjesama, 41 minuta glazbe. Čak i da ih je deset i svega 35 minuta, bilo bi dovoljno. No ni 12 nipošto nije previše. Sve pjesme stoje i sve prianjaju i grabe. Bezobrazno i s udarcem ravno među oči. Baš kako se od AC/DC-a i očekuje.
Vrlo domaće, vrlo provjereno, vrlo ponarodno i opet vrlo vječno. Sve je na svom mjestu. Alkoholne pare koje opet razuzdano šibaju iz onog jedinstvenog i na milju prepoznatljivog vrištanja Briana Johnsona, udarni, jednostavni i s boogie retorikom spleteni ritmovi, jedne od najmangupskijih sekcija rocka i rolla ikad, čvrsta ritmika fraziranja o kojoj (već na svojoj drugoj AC/DC ploči) brine Angusov i Malcolmov nećak Stevie, i naravno, jedan jedini, Angus Young. S glavom i bradom. Čovjek koji je s AC/DC-jem preživio sve. Nevjerojatni vrač recikliranja jedne te iste fraze kroz iskonski recept rocka koji pali iznova i iznova. Bez obzira na broj odrađenih recikliranja, jer uvijek djeluje kao da je čuješ prvi put. Čovjek koji drži sve uzde u rukama i bez kojeg nema AC/DC-a. Na albumu je kod svih skladbi kao koautor opet naveden pokojni Malcolm Young. Prema Angusovim riječima, većina ideja koje su završile na novom albumu potječe iz razdoblja pisanja materijala za album »Black Ice«. »Power Up«, ukupno šesnaesti AC/DC album, posvećen je Malcolmu Youngu, koji je preminuo prije tri godine.
Od trenutka kad album udari uvodnom pjesmom Realize, pa sve do završne Code Red, sve je jasno. Neiscrpni rondo rocka isporučio je još jedno lucidno osvježenje recikliranja ultimativnih fraza, kroz koje adrenalinska žurba neiscrpnog gejzira visokooktanskog rifovskog stava ne popušta. Organska kemijska reakcija, koja sve sastojke lijepi zajedno na posve jedinstven način, ponovno je rođena. Još donedavno se činilo da će nešto takvo biti nemoguće. No sve je opet tu. Pjevni refreni rulje koji prate Johnsonovu prodornost kojom njegov vokal za svoje godine nevjerojatno učinkovito i uvjerljivo reže, nadalje onaj iskonski zvuk rock magije koji prepoznaš u tren i udišeš ga kao da je kisik, pa nova savršena smjesa elemenata bluesa i boogie zaraznosti. Stvar koja odmah pomakne tijelo. U tren oka. Ako ste jedan od onih koji ne reagiraju na ovakav album, onda ste se zaputili na krivi kraj potrage za bajkom o »Lojtrci domačih« Borisa Kopitara.
Ta rock’n’roll nemani dakle ostaje i dalje nezasitna i neugašena. Drukčije ne zna, ne može, a drukčije niti ne ide. I nitko ne želi da bude drukčije. Nadajmo se samo jednom. Da se svijet dovede u red i da nam donese legende rocka na pozornice svijeta, da još posljednji put možemo uživati u Angusovu pačjem hodu po pozornici i svađi i buci njegovih kompića. U postavi kakvu utjelovljuje odlični »Power Up«. Chuck Berry je još jednom blažen tamo negdje gore. U svojim rock’n’roll nebesima. Neka grmi! Neka se zapali rockersko nebo. Ako je ovo posljednji put, neka gori bezgranično i izgori u svoj svojoj univerzalnoj i iskonskoj elegansi.
Autor: Aleš Podbrežnik
Popis pjesama:
1. Realize (3:37)
2. Rejection (4:06)
3. Shot in the Dark (3:06)
4. Through the Mists of Time (3:32)
5. Kick You When You’re Down (3:10)
6. Witch’s Spell (3:42)
7. Demon Fire (3:30)
8. Wild Reputation (2:54)
9. No Man’s Land (3:39)
10. Systems Down (3:12)
11. Money Shot (3:05)
12. Code Red (3:31)
Postava:
Brian Johnson – vokal
Angus Young – gitara
Stevie Young – gitara, prateći vokal
Cliff Williams – bas-gitara, prateći vokal
Phil Rudd – bubnjevi
