Izvođač: Aerosmith
Izdavač: Columbia Records
Izdanje: 1974
Get Your Wings je drugi album slavnih bostonskih rokera koji, za razliku od mlako primljenog prvijenca, istodobno predstavlja odlučniji pomak prema jasnije postavljenim i stoga homogenije zamišljenim glazbenim okvirima. Dokument okuplja cijelu galeriju jasno vidljivih razvojnih elemenata sastava u usponu, snažno izmiješanih s beskompromisnom naravi svakog pojedinca, odlučnog pokazati sve svoje glazbene kvalitete. Ako svemu tome dodamo još i Tylerove karakteristične seksološke lekcije, koje naš mladi nezadovoljnik kao na pokretnoj traci prosipa iz svojih žabastih usta, onda vas, dok konzumirate Get Your Wings, vreba poštено razdražena rock n roll nemani čije će kandže na vašoj djevičanski netaknutoj koži zasigurno ostaviti trajne tragove. Ljubitelji erotskih prljavština i ostali spolni entuzijasti ovdje će tako na svakom koraku naći nešto za utaživanje svojih “bolesnih” želja. Za vjerodostojno izražavanje svih spomenutih atributa albuma ovaj put prvi put brine gospodin imenom Jack Douglas. Njegovoj ruci treba pripisati uspješno diktirano linjanje obaju gitarista, čija se samouvjerena razmetljivost, u usporedbi s “aero” prvijencem, čini gotovo neprepoznatljivom. To osobito vrijedi za Perryja. Na njegovoj sleazy gitarskoj svirci brzo ćete se poskliznuti, pogotovo ako ste pripadnica nježnijeg spola. Za oprez ovdje sigurno nije naodmet – naravno, ako ste plašljivije naravi. Za sve nas ostale, ljubitelje sličnih perverznosti, Get Your Wings ostaje nezaobilazna “aero” stepenica na njihovu trnovitom putu do rockerskih nebesa.
Kad već govorimo o perverzijama, ljepše od bestidno zavodljivog uvodnog bluesa Same Old song And Dance nisi mogao poželjeti. Aerosmith ovdje već na samom početku uspijeva uhvatiti onu bit koja velike i besmrtne razlikuje od malih i prolaznih. Prije svega mislim na osebujnu i posve unikatnu glazbenu formu, snažno nadahnutu tragovima starih bluesovskih linija, koje su gospoda dobro natopila svojom osebujnom i, što je najvažnije, prepoznatljivom interpretacijom. Povrh svega, ona prekipijeva mladenačkom razigranošću i jednostavnom, gotovo naivnom srdačnošću, svakako dvama nezaobilaznim sastojcima svake prljave glazbene kuhinje. Vrhunac ovog uzbudljivog uvoda je oštar solo saksofona, koji sve skupa dodatno začini obilnom mjerom drskosti. Jednostavno i bestidno učinkovito! Nakon tog bezobzirnog nagovaranja, sljedeća Lord Of The Things djeluje kao uplašeni dječačić skriven negdje u kutu svoje male sobice, u kojoj se trenutak prije toga održavao razvrat posebne vrste. Riječ je o zgodnoj, ali ujedno malo previše oprezno odrađenoj stvari, opet nabijenoj obiljem zanimljive igre dvojice gitarista, koja se upravo zbog spomenute opreznosti nigdje ne uspijeva podići iznad prosjeka prvijenca. Nije ni čudo, jer je skladba nastala više pod prisilom nego u nekom spontanom stvaralačkom okruženju. Njezin, sukladno tome, mjestimice nervozan karakter oni pažljiviji među vama zasigurno će i sami osjetiti.
Jedna od najneobičnijih zamisli dvojca Tyler – Perry sve do danas ostaje tajanstvena Spaced, odnosno, ako si smijem dopustiti malo zlobe, svojevrsna pjesnička verzija Odiseje 2001. Tylerova vizija međuplanetarnih putovanja, uz sve danas poznate količine opojnih tvari s kojima su se momci tada počeli upoznavati, uopće ne djeluje tako nejasno kako se isprva čini. Štoviše. Skladbi se uz višekratno slušanje uspijeva otkriti poneki od svojih dobro skrivenih čara. U sličnom vedrom raspoloženju drži nas Woman Of The World. Mekana rokerska stvarčica koja u svojoj pjevnosti ne naslućuje dolazak oluje, a ona nas bez trunke pristojnosti potresa fenomenalnom S.O.S. ( Too Bad), u kojoj ovaj put za promjenu briljira nezaustavljivi Brad Whitford. Dečko svojom neukrotivom energičnošću obilježava još jedan legendarni Aerosmith motiv, pun razigrane blues rokerske retorike. Taj svoj nezaustavljivi pohod nastavlja u obliku Train Kept A Rollin’, stare klasike Yardbirds, koja za razliku od svoje slavnije kume u svojoj hladnokrvnosti djeluje mnogo kohezivnije. Skladbu čine dva vrlo zanimljiva dijela, prvi studijski, u kojem nas svojim vragolijama ponovno razmazuje Brad Whitford, te drugi koncertni, koji unatoč relativnoj nevinosti sastava razotkriva svu magiju i čaroliju Aerosmitha uživo. Kad puhćuća “aero” lokomotiva napokon stigne do završne stanice, za sobom ostavlja razaranje golemih razmjera, iz čije se izmaglice polako, ali sigurno ocrtava melankolija Seasons Of Wither. Prelijepa balada, nabijena snažnim emocionalnim nabojem, otvara novo poglavlje u knjižici Tylerove lirike. Riječ je vjerojatno o jednoj od najboljih balada koje su gospoda ikada snimila. Iskrena i melodramatična slika koju stvara mekana svirka cijelog “orkestra”, u društvu dopadljive Pandoras Box uvjerljivo zaokružuje ovaj uvjerljiv prikaz snage jednog od najvećih američkih rockerskih sastava svih vremena, a ujedno se pokazuje kao jedinstvena najava velikih stvari koje su uslijedile na krilima Get Your Wings.
Postava
Steven Tyler: vokal
Joe Perry: gitara
Brad Whitford: gitara
Tom Hamilton: bas
Joey Kramer: bubnjevi
Produkcija
Jack Dougls
Popis skladbi
1.Same Old Song And Dance
2.Lord Of The Things
3.Spaced
4.Woman Of The World
5.Sos (Too Bad)
6.Train Kept A Rollin’
7.Seasons Of Wither
8.Pandora’s Box
Trajanje albuma: 38:04
