Izvođač: Djabe
Izdavač: Samozaložba
Izdanje: 2009
Ocjena: 4.2/5
Djabe je izvanredan jazz fusion sastav iz Mađarske, koji u svoje kompozicije utkiva utjecaje jazza, rocka, world glazbe, ciganskih motiva i još štošta. Posljednjih godina postali su još prepoznatljiviji, jer se za njih počeo zanimati gitarski velikan Steve Hackett (Genesis, GTR), koji s njima prilično često nastupa, a svirao je već i na nekoliko albuma.
17. srpnja bio je dan kad su Djabe bili najavljeni za nastup u Slovenj Gradcu, još konkretnije u dvorištu dvorca Rotenturn, na doista idiličnoj lokaciji. Slovenski fanovi tako smo se mogli veseliti jedinstvenoj glazbenoj avanturi s jedinstvenim Djabe. Ali to nije bilo sve. Na pozornici im se pridružio i njihov dugogodišnji prijatelj Steve Hackett, što je slovenske glazbene sljedbenike učinilo još sretnijima. Koncert je bio poseban još zbog jedne stvari. Nedostajao je naime ključni član sastava – basist Tamas Barabas, kojemu su se točno tjedan dana prije nastupa rodili blizanci. Sve basovske dionice u tri je dana tako morao naučiti Gabor Vermes, kojemu zadatak nije bio pretežak pa se bez problema uklopio u skladbe grupe.
Cédeće počinje odmah s najboljim – sa Steveovim izvanrednim solom iz skladbe Firth of Fifth, koju Hackett odnedavno na samostalnim koncertima svira u cijelosti. Od Steveovih ostvarenja čujemo još hipnotičnu The Steppes i In that Quiet Earth (s albuma Wind and Wuthering sastava Genesis). Između toga čujemo i odlične Djabe skladbe, koje se u pogledu inovativnosti, kompozicije i aranžmana sasvim dobro mjere sa Steveovim autorskim radom. Ako im pak na trenutke na gitari priskoči i sam bivši Genesis gitarist, te skladbe ispadnu još bolje.
Djabe krase i razigrani jazz rockerski dijelovi i sporiji ambijentalni trenuci. Uvijek ima i dosta utjecaja world glazbe (ili world music) i naravno romskih melodija (to vrijedi ponajprije za violinu Ferenca Kovacsa). Djabe su doista izvanredni skladatelji i glazbenici i znaju oduševiti i bržim i sporijim trenucima, a ako svoje doda još i gitarski virtuoz Steve Hackett, koji dodaje nešto simfonijskog rocka i bluesa, to ispadne još bolje. Bez obzira koliko su Djabe dobri, Steve ih svaki put kad zgrabi gitaru zasjeni, ali to je i svrha ovih zajedničkih nastupa, jer Djabe se dobro zavjedavaju koliko je slavnije ime engleski gospodin. Za mene su vrhunac albuma svakako Hackettove skladbe, ako ni zbog čega drugog, a ono zato što ih najbolje poznajem, no i Djabe su mi sve draže. Ima poprilično trenutaka kad čovjeku prođe srh – već spomenuti gitarski dijelovi, sviranje obaju trubača istovremeno, nekoliko violinskih dionica, odlični ambijentalni dijelovi na klavijaturama i akustičnoj gitari, itd.
Na CD-u nema sav materijal koji smo mogli čuti u Slovenj Gradcu. Zbog vremenskog ograničenja Djabe su izostavili Sheafs are Dancing, Erdo Erdo i zanimljivo ostvarenje Angklung, koje je odsvirano na indonezijskom instrumentu koji nosi isto ime kao naslov komada. Svakako šteta što ne možemo prisjetiti cijelog koncerta (ili ga, ako niste bili tamo, čuti u cijelosti barem na cédeću), no u Djabe su se odlučili za svoje najjače aduta.
Ovaj live album doista pokazuje koliko su Djabe posebni. Njihova je glazba puna različitih emocija, vrlo je raznolika, crpi iz različitih izvora i naprosto je takva da joj se ne možeš tek tako zasititi. Već bi sam njihov nastup bio dovoljan, ali ako im pridružiš i Stevea Hacketta, to je doista izvanredno. Ovaj CD doista budi lijepe uspomene na njihov nastup i na vremensko putovanje sa Steveom Hackettom, koji je od svojih kompozicija izabrao samo starije uratke.
Postava
Égerházi Attila – gitara
Kovács Ferenc – truba, violina
Kovács Zoltán – klavijature
Banai Szilárd – bubnjevi
Gabor Vermes – bas gitara
Steve Hackett – gitara
Aron Koos-Hutas – truba
Produkcija
Djabe
Popis skladbi
1. Intro
2. Firth of Fifth
3. Underwater Sunlight
4. The Steppes
5. Afro Dance
6. Clouds Dance
7. Winter Forest
8. Blues in Slovenj Gradec
9. Distant Dance
10. In That Quiet Earth
11. Behind The Veil
