Izvođač: Waters, Muddy
Izdavač: Blue Sky
Izlazak: 1981
Trajanje: 52.12
Ocjena: 3.5/5
“King Bee” je posljednji album Muddyja Watersa. Posljednji glazbeni dokument blues legende zapravo je zbirka izvornih “King Bee” snimaka nastalih tijekom snimanja albuma, a na ploči se može naći i nekoliko tzv. “zaboravljenih stvari” koje potječu iz razdoblja prvog Watersova Blue Sky projekta “Hard Again”. Razlozi za takvo krpanje konačne slike albuma leže u nezadovoljstvu producenta Johnnyja Wintera, koji je prema materijalu nastalom u “King Bee” razdoblju gajio nemali udio nezadovoljstva.
“Medeni tjedni” koje je Waters nakon karijernog preporoda s izdavačem Blue Sky provodio sa svojom zvjezdanom pratećom postavom, polako su se približavali kraju s odlaskom 70-ih. Više-manje uobičajena trenja u međusobnim odnosima dodatno su raspirili plamenovi sumnjičavosti, koji su se sve radije nastanjivali oko brojnih poslovnih nesuglasica. One su krajem 1980., dakle samo nekoliko mjeseci nakon završetka snimanja albuma, odnijele glavninu Watersove prateće postave. Duh nesloge na albumu je snažno prisutan, zrcali se u teškoj izvedbenoj okovanosti pojedinih skladbi koje čak i za Watersove standarde zvuče neuobičajeno mračno.
Zvučna slika albuma je dakako monolitno, bolje rečeno staroškolski bluesovska. Time se, naravno, misli na to da Waters unatoč prisutnosti Johnnyja Wintera i s tim neizbježnoj “međurasnoj”, a prije svega međugeneracijskoj konfrontaciji dvaju različitih shvaćanja same interpretacije bluesa, uglavnom ostaje vjeran glazbenom izrazu čikaške scene 50-ih, dakle zvuku druge generacije blues glazbenika, kojoj je i sam pripadao. “King Bee” iz rukava trese obilje tih staroškolskih misli umotanih u jednostavne, s perverzijama grubo ožbukane glazbene kalupe, koji puni karakterističnog žmohta dakako paradiraju uz plimu intenzivnog osjećanja. Već na početku oduševljava zastrašujuća potentnost naslovne skladbe “I’m a King Bee”, zapravo odlične obrade klasika Slima Harpa iz 1957., koja je prije toga već nosila brojne glazbene preobleke, a bit njezine duhovitosti uz famoznu verziju Rolling Stonesa ostaje najbolje predstavljena upravo u rukama Muddyja Watersa. Waters u nastavku razmazuje šarolikim izborom iskonskog čikaškog divljanja. “Too Young Too Know”, “Deep Down In Florida”, “Sad Sad Day” i bježeća “No Escape From he Blues” stvari su otvorenog i neumoljivog karaktera. Nažalost, na testu skladateljske i izvedbene izvornosti padaju “Mean Old Frisco Blues” te “(My Eyes) Keep Me In Trouble”, koje ni pod razno ne dosežu standarde prethodnica. Osobito potonja zvuči prazno, poput isječka neke prilično dosadne serije improvizacija.
Kao što rekosmo, “King Bee” tu i tamo poslužuje blistave primjere dviju različitih tehnika umijeća slide sviranja, mogli bismo čak reći da se na nekoliko neprocjenjivih trenutaka nehotice pretvori u svojevrsni vodič kroz putove evolucije bluesa kao žanra, od izvorne staroškolske magičnosti do njezine kasnije, tehnički nedvojbeno dojmljivije bijele interpretacije. U obranu potonje na albumu staje stari dobri Johnny Winter, najuvjerljivije upravo na “I Feel Like Going Home”, gdje oduševljava pedantno rukovanje akustičnom gitarom. Nasuprot tome, Muddyjev ton djeluje nenaučeno, dakle prije svega intuitivno, čime njegova interpretacija dobiva na spontanosti, a posljedično i na oštrini. Waters zvuk gitare cijelo vrijeme nadopunjuje prepoznatljivom vokalnom akrobatikom, naizgled neatraktivnom, ali utoliko moćnijom u smislu čulnosti. Oba se pristupa na nekoliko mjesta uspješno spajaju, najočitije na prepotentnom blues rockerskom hibridu “Champagne & Reefer”, gdje uz upadljivu gitarsku distorziju na sebe skreće pozornost aktivnost harmonikaškog maga Jerryja Portnoyja.
“King Bee” je daleko od uzornog primjerka glazbene neponovljivosti, koju sama po sebi dočarava lik Muddyja Watersa, što ipak ne znači da na albumu nedostaje materijala za “pamćenje”. Unatoč okolnostima, album je učinkovit omjer između izražajno nepomičnog i svježeg shvaćanja bluesa, koji nudi zadovoljavajuću berbu intenzivnog glazbenog iskrenja, dostojnog oštrog karaktera jednog od najvećih majstora bluesa u povijesti.
Postava
Muddy Waters: vokal, slide gitara
Johnny Winter: slide gitara
Luther “Guitar Jr.” Johnson: gitara
Bob Margolin: gitara
“Pine Top” Perkins: klavir
Jerry Portnoy: usna harmonika
Charles Calmese: bas
Calvin Jones: bas
Willie “Big Eyes” Smith: bubnjevi
Produkcija
Johnny Winter
Popis skladbi
1. I’m a King Bee
2. Too Young Too Know
3. Mean Old Frisco Blues
4. Forever Lonely
5. I Feel Like Going Home
6. Champagne & Reefer
7. Sad Sad Day
8. (My Eyes) Keep Me In Trouble
9. Deep Down In Florida #2
10. No Escape From The Blues
