Autor: Urban Bolta
Izvođač: Riblja Čorba
Izdavač: City Records
Izdanje: 2007
Trajanje: 145 minuta
Ocjena: 4/5
Pisao se 10. ožujka 2007., kad je Beograd za jednu večer – kako se tijekom nastupa izrazio Bora Đorđević – postao središte svijeta. Velikani rockerske pripovijesti našeg šireg prostora, Riblja Čorba, pred skoru tridesetu obljetnicu djelovanja sastava u tada tek tri godine staroj beogradskoj Areni priredili su veliki koncert koji je srpsku, ali i širu javnost podsjetio da Riblja Čorba pri kraju prvog desetljeća novog tisućljeća i dalje diše punim plućima i kipi od mladenačke energije, zarobljene u tijelima iskusnih sijedih starina.
Riblja Čorba je kroz desetljeća svoje glazbene karijere izgradila kult svojih koncerata, o brojnim prošlim koncertima popularnih Beograđana i danas kruže zanimljive priče, ako ne i prave mitove i legende. Tako su još prije izdavanja svog prvijenca 1979. kao zapravo neprepoznatljiv bend rasprodali Tašmajdansku dvoranu, njihov koncertni album “U ime naroda” vjerojatno i danas sa šesteroznamenkastom brojkom prodanih primjeraka drži rekord nekog “jugoslavenskog” benda, a vjerojatno najpoznatija štorija seže u 1982., u vrijeme kad je Čorba na krilima iznimno uspješnih studijskih albuma bila najtraženiji koncertni artikl u Jugoslaviji. Na koncertu u zagrebačkoj Ledenoj dvorani zbog goleme gužve u prenatrpanoj dvorani mnoštvo je do smrti zgazilo četrnaestogodišnju djevojku, što je tadašnja vlast iskoristila za početak hajke protiv politički spornog izražavanja grupe. Ironija tragedije još je veća jer je Čorba tadašnju turneju nazvala “Ko preživi – pričaće”. Brojne slične anegdote i još brojniji davno uzorodni hitovi grupe urezali su Ribilju Čorbu u podsvjesni dio sjećanja vjernih obožavatelja, Čorba je za sva vremena postala općepoznata, zato je i organizacija koncerta u golemoj beogradskoj Areni usprkos današnjim zrelim godinama grupe sve drugo samo ne lak posao.
Veliki koncert započeo je pravim moto-uvodom, kad je desetak motociklista na prestižnim markama čeličnih ždrijebaca u stilu Roba Halforda dovezlo pred pozornicu, a posljednji od njih na “mjesto zločina” dostavio je nikoga drugog nego Boru Đorđevića, i spektakl se mogao započeti već dugo očekivanim komadom Ostaću slobodan. Grupa sa svojim minimalističkim pristupom ne djeluje kao stadionska atrakcija, ali njihove kvalitete treba tražiti drugdje. Jednostavan rockerski govor i radnički stav na pozornici brzo su natjerali punu Arenu na suradnju i uzajamnu razmjenu energije, koja se tijekom koncerta samo još eksponencijalno povećavala.
Središnja figura i duša sastava je nitko drugi nego Bora Đorđević. Čovjek razbarušene sijede kose, koji se bliži šezdesetoj godini života, iskusna je koncertna mačka i kao takav dobro zna kako se stvari serviraju. Karizmatični frontmen s urođenim voditeljskim sposobnostima mudro je kormilario nastupom i u pravom trenutku nekom šalom ili humorističnim recitalom znao publici udahnuti dušu, pritom je zbog snimanja koncerta svoje radikalne nazore (barem jednom) stavio na sporedni kolosijek. Poznati su njegovi nacionalistički pogledi na svijet, poznato je i to da Čorba već 20 godina zbog njegovih političkih uvjerenja nije nastupila na “omraženom” hrvatskom tlu, a ovaj put Bora je to preskočio i usred nastupa pozdravio publiku iz Zagreba, Banje Luke, Rovinja, Ljubljane… No, posve iz svoje kože nije mogao, jer je pri predstavljanju članova benda imena svojih glazbenih kolega zamijenio imenima haških optuženika, sebe primjerice kar Radovanom Karadžićem.
https://www.youtube.com/watch?v=5MeaOOaTV1k
Koncert su činile Čorbine klasike iz cijelog razdoblja, s logičnim naglaskom na skladbama prvog desetljeća njihova djelovanja. Isticao se akustično odsvirani trojac Vetar Duva, Dva Dinara druže i Nemoj Srećo, nemoj danas, gdje se glas naroda čuje još glasnije, a zaraznost komada uz živu izvedbu pobrine se za pravu koncertnu erekciju! U drugoj polovici prevladavale su neuvelike klasike poput Amsterdama ili Kad sam bio mlad, uz čije se izvedbe temperatura u prepunoj Areni nekoliko puta opasno približila vrelištu. Kod izvedbe komada Kada padne noć (upomoć) peterici glazbenika na pozornici pridružio se brojni orkestar Radija i televizije Srbije i pobrinuo se za dobrodošlo popunjavanje zvučne slike, prilagođeni aranžmani i zvuk klasičnih instrumenata dobro su pristajali Čorbinoj rockerskoj podlozi i povremeno vrlo oštroj buci Božinovićeve gitare. Bori “Majstoru” uz bok bio je uvijek nasmijani basist Miša Aleksić, koji je vokalno nadopunjavao neke refrene, a pouzdanu ritam sekciju zaokruživao je Milatović na bubnjarskoj stolici. Sve prije nego nevažan član je i klavijaturist Nikola Zorić, koji se pobrinuo za poskočne rock’n’roll umetke u komadima poput Odlazak u grad, a s druge strane za ambijentalne Floydovske trenutke, primjerice uvod u Pogledaj dom svoj Anđele. Vrhunac je druženje doseglo kod prljavih davnih blues-rock majstorija Ostani đubre do kraja i Lutka sa naslovne strane, prije nego što su srpski rock staroste s Prezirom zaključili maratonski dug nastup – nastup koji je, primjereno događaju, ponudio klasični željezni repertoar.
Snimka nastupa iz beogradske Arene dokument je koji dokazuje da je Riblja Čorba i u jesen svog djelovanja kredibilan nositelj laskave titule jednog od najvećih bendova bivšeg zajedničkog prostora. No velik događaj traži i dodatno obkoncertno popestrenje, ako ni zbog čega drugog zbog samog izgleda pozornice, zanimljivih glazbenih gostiju ili nečeg trećeg po čemu bi se spektakl razlikovao od običnog klupskog nastupa. U tom je pogledu Čorba pala na ispitu, dobro da su već dvije godine kasnije središnjim koncertom povodom tridesetogodišnjice djelovanja ispravili pogrešku. Ali zaključak je kristalno jasan: neka “mlada i perspektivna grupa” Riblja Čorba još dugo živi i stvara, jer dok je forma dobra, bit će dobri i rezultati!
Sastav
Bora Đorđević – vokal
Vidoja Božinović – gitara
Nikola Zorić – klavijature
Miša Aleksić – bas gitara
Miroslav Milatović – bubnjevi
Produkcija
Dragoslav Gane Pecikoza
Popis skladbi
01. Ostaću slobodan
02. Zvezda potkrovlja i suturena
03. Nojeva barka
04. Srbin je lud
05. Jedini način
06. Sve i svja
07. Neću da ispadnem zivotinja
08. Jedino moje
09. Poslednja pesma o tebi
10. Bilo je žena
11. Sponzori
12. Gastarbajterska pesma
13. Zelena trava doma mog
14. Vetar duva, duva, duva
15. Dva dinara druže
16. Nemoj srećo, nemoj danas
17. Juzna Afrika 85 (ja ću da pevam)
18. Gde si u ovom glupom hotelu
19. Odlazak u grad
20. Avionu slomicu ti krila
21. Amsterdam
22. Kad sam bio mlad
23. Ljubav ovde vise ne stanuje
24. Dobro jutro
25. Kada padne noc (upomoć)
26. Pogledaj dom svoj, anđele
27. Ostani đubre do kraja
28. Lutka sa naslovne strane
29. Prezir
