Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Hauptplatz / Leoben / Austrija
Datum koncerta: 13.05.2011.
Broj posjetitelja: 3.000
Cijena karte: 36,00€ / 43,00€
Uriah Heep i Nazareth stari su prijatelji. I Manfred Mann’s Earth Band veže lijepe uspomene na prošla zajednička druženja s Uriah Heep, kad god je trebalo dijeliti koncertne pozornice. A dogodilo se čak i to da sve tri grupe stoje na istoj pozornici nove turneje Uriah Heep. Već smo u prethodnoj Rockline reportaži s našeg posjeta koncertima Nazareth i Uriah Heep u Beču, 12.05.2011., spomenuli da obje grupe imaju vani nove albume i da su na novim europskim turnejama. Budući da se obje turneje vremenski i prostorno preklapaju, Uriah Heep i Nazareth dogovorili su se da udruže snage i na pojedinim koncertnim pozornicama opet nastupaju zajedno. Manfred Mann’s Earth Band su, za razliku od obje spomenute grupe, već duže vrijeme u stvaralačkoj krizi i nove albume nisu objavili punih pet godina. A posljednji je bio sve prije nego dostojan nasljednik umjetnina koje definiraju albumi “Watch”, “The Roaring Silence”, “Solar Fire” itd…
Kako god, Leoben je ovaj put bio ona sretna destinacija koja je sve tri grupe okupila na pozornici manjeg festivala nazvanog “Rock Classic Festival”. Leoben je ugodan klasičan zidani austrijski gradić na rijeci Muri. Gradski trg tog su dana pomno ogradili da u njega ne zaluta kakav nitkov bez koncertne ulaznice. Oko šest popodne publiku su počeli zagrijavati slovenski tribute bend CCR-u. Dobro čitate! Slovenci! Ti su nas dečki zagrijavali već 05.05.2011. prije koncerta Nazareth u Villachu. Vrlo posrećen izbor koji se odlično slaže uz navezu triju velikana rocka. Uvjerljiva svirka i vječnozeleno milozvučje u trajanju od 40 minuta zamijenila je druga grupa austrijskog podrijetla. Nažalost, oni to nisu uspjeli ponuditi. Moderno alter rockanje u kombinaciji s muškim i ženskim vokalom! Ni jedno ni drugo nema ni trunke karizme. Kad ti takva dva vokala otvore koncert priredbom Pink Floyda Another Brick In The Wall pt. II, to vodi samo u jedno. U začepljivanje ušiju (i očiju). Jednostavno. Krađa vremena za sljedeća tri četvrt sata. Srećom sam u tom razdoblju na prostoru susreo još nekoliko hrabrih avanturista i glazbenih entuzijasta koji su se iz Slovenije dovukli do Leobena, pa nas se na hrpi skupila simpatična četica od osam slovenskih glazbenih mušketira.
Malo iza osam na pozornici su Nazareth. Nazareth su dan prije u austrijskom Beču priredili još jedan odličan koncertni nastup koji je potvrdio da se legende ne predaju. Dečki su poslužili potpuno identičan repertoar kao dan prije u Beču. No dočarali su posve novi koncertni doživljaj. Ovaj put stajali su na otvorenom, prostor je bio prilagođen za nekih 4000 glava zajedno s tribinama. Budući da je bilo puno, a trg je izduženog oblika, zvučne karakteristike bile su odlične. Postava je i u ova vremena izuzetno popularna u Austriji, što je potvrdilo i iskustvo iz dupkom punog Villacha, gdje su Nazareth nastupili na samostalnom koncertu, kao i tjedan poslije u jednako dupkom punoj dvorani Gasometer u Beču. I ovaj je put publika koherentno i s čvrstim fokusom bodrila legendarni kvartet, a Nazareth su baš u Leobenu izveli koncert koji je intenzitetom plasiranih osjećaja kroz jedinstvenu karizmu zavodljivog škotskog rock n’ roll sadržaja, kakav ta grupa poznaje, nadmašio sve do sad. McCaffertyjev vokal zvučao je odlično. Bez obzira na snažnu potporu echo efekata kojima ga podupiru s miks pulta, njegov je vokal mogao zvučati rušilački vrišteće, ali i osjećajno i krajnje mekano kad je to bilo potrebno. Naravno, Dan je onaj akter u Nazareth koji danas drži kredibilitet Nazareth u 70% njegove slike. Jeziček na vagi koji je kvalitetu koncerta u usporedbi s bečkim iskustvom prevagnuo na stranu Leobena svakako je gitarist Jimi Murrison. On se na pozornici osjećao više nego odlično, a i soliranje je ovaj put s njegove strane bilo izuzetno glatko i tečno. To su potvrdile osobito razvučena solistička točka u Changing Times i na kraju završni dio skladbe Morning Dew. I ovaj je put dašak sarkazma tih časnih gorštaka djelovao punim intenzitetom i to je njihovu koncertu dalo onu traženu sočnu zabeljenost i punoću. Ljubitelji klasičnih zvukova nedvojbeno su došli na svoje uz izvedbe klasika kao što su Silver Dollar Forger, This Month’s Messiah, Hair Of The Dog i Changing Times, dok širi auditorij nije skrivao eruptivno oduševljenje obaveznim vječnozelenim hitovima željeznog Naz repertoara: Dream On, This Flight Tonigh, Love Hurts i Razamanaz. Postava je odlično iskoristila golemu pozornicu i nakon sat i 10 minuta oprostila se od dobro zagrijane publike, koja nije prestajala tražiti još jedan dodatak. No vrijeme je nažalost isteklo.
Najviše zanimanja izazivao je nastup grupe Manfred Mann’s Earth Band. Osobito nakon što je vođa grupe Manfred Mann službeno objavio, 13.03.2011., da je novi vokalist grupe Robert Hart. Robert Hart je prekaljen pjevač. Svoj je pečat ostavio na tri albuma Bad Company, a između ostalog je surađivao i s bivšim članovima Coverdaleovih Whitesnake u postavi The Company Of Snakes.
S Manfred Mann’s Earth Band nema šale. U svojim redovima imaju dva izuzetna glazbena vještaca. Prvi je glava grupe Manfred Mann na klavijaturama i općenito prostranim moog improvizacijama, a drugi je jedan od najuglednijih gitarista klasične branše, pravi gospodin “virtuozo” Mick Rogers. Manfred Mann’s Earth Band najstarija su grupa večeri koja je stajala na pozornici. Da su se proslavili osobito time što su skladbe drugih izvođača, kao što su Bruce Springsteen i Bob Dylan, potpuno preinačili i dali im gotovo progresivno ruho kroz razrađene dijaloge inteligentnih trikova improvizacije, stara je priča. To znači da je Manfred Mann’s Earth Bandu vrlo domaće i značenje riječi “jazz”.
Postava je zapravo zadržala nepromijenjen set listu u usporedbi s europskim nastupima u jesen 2009., samo je malo premjestila redoslijed skladbi. Tako su na početku, kad su se dečki prihvatili Captain Bobby Scout, sve oči bile uprte u to kako će nam otpjevati Robert Hart. Očito se veza s njegovim prethodnikom Peterom Coxom, s kojim su Manfred Mann’s Earth Band nastupali po Europi u jesen 2009., nije pokazala uspješnom. Za razliku od pretežno mirnog Coxa, Hart je puno poskočniji i pokretljiviji frontmen na pozornici. Njegov je glas prikladniji za udvaranje čvrstoj blues rock retorici, a Chris Thompson naravno i dalje ostaje nezamjenjiv u ekipi.
Prvo iznenađenje koncertnog druženja s Manfred Mann’s Earth Band priredio je sam šef grupe Manfred Mann, koji je u završnom dijelu nadodlične izvedbe Dylanove Father Of Day, Father Of Night na pozornicu dolebdio s klavijaturama opasanima preko ramena i s majstorom Rodgersom nanizao nekoliko slikovitih solističkih dvoboja. Inače prema publici uvijek rezervirani vođa grupe obično čuči sigurno skriven iza utvrde klavijatura. Po mogućnosti okrenut profilom lica prema publici, uvijek pokriven šeširom i tek povremeno posve osvijetljen reflektorima pozornice. I ovaj je put tijekom nastupa uglavnom bilo tako, zato je njegova šetnja do kompanjona Micka na gitari izazvala glasne ovacije u publici. Father Of Day, Fathr Of Night još je jednom potvrdila izuzetan karakter Micka Rogersa. Odlično vodeće pjevanje gitarista i opet izuzetna kontrola tonova na gitari. Iz svega nekoliko tonova Rodgers izlučuje pravo majstorstvo u improvizacijama u kojima spretno i prepredeno (sukladno izuzetnoj kilometraži prošlih iskustava) slalomira između osjetilne sofisticiranosti, dozirane oštrije urezanim pasažama. Improvizacija “par exellence” s jasno istaknutim atributom iskričavo vragolastog nadopletanja i elementom nepredvidljivosti. Dakle, svega onoga po što je te večeri na koncert došao pravi ljubitelj Manfred Mann’s Earth Band.
Postava je iznenadila uključivanjem još jednog Springsteenova klasika, koji je naravno priredila posve svojstveno i koji na prošloj turneji po Europi nije svirala. For You! Odlična skladba kojom su Manfred Mann’s Earth Band ušli u obavezni dodatak, a nju je slijedila razvučena Mighty Quinn, u kojoj su Mick i Manfred opet izmijenili nekoliko slikovitih solističkih pasaža koje nisu prestajale oduševljavati. Manfred Mann’s Earth Band još su jednom obavili svoj posao s izuzetnom odličnošću. Za glazbene gurmane, dakle one kojima se sviđa povremena glazbena “zaguljenost”, a istodobno utjelovljenje melodične prihvatljivosti, Manfred Mann’s Earth Band zasigurno su bili vrhunac koncertnog večera. Zvuk? Jedinstven!
Uriah Heep su na pozornicu krenuli tek malo prije jedanaest navečer. Ugađanje i kalibracija Manfred Mann’s Earth Band trajali su znatno dulje nego što se moglo očekivati. 40 minuta. Tako se festivalčić još malo razvukao. U tom se vremenu priličan broj uzavrelih i alkoholom opterećenih glava temeljito klatio i posrtao ispod pozornice. Pijanog svijeta bilo je do tog sata dakle u izobilju i morao si paziti da te netko slučajno i nehotice ne “zahodio”, “srušio” ili polio alkoholnim smjesama.
Nabrijani Heep, s tek izdanim albumom u džepu, ostvarili su još jedan izniman nastup. Grupi izuzetno godi stil kojeg se drže zadnja dva albuma, a kompaktnost koju postava na pozornici postiže u smislu usklađenosti svih aktera je izvanredna. Odlično raspoloženje na pozornici, kemija na pozornici u punom galopu, bend zagrijan na pravu dnevnu radnu temperaturu. Odmah zarazna I’m Ready s novog albuma “Into The Wild” (2011) potvrđuje snažan karakter i narav majstorskog vladanja višeglasnim vokalnim harmonijama, a zbivanje dobiva na intenzitetu kad dečki odrežu klasik Return To Fantasy i za njim još jednu. Koketna Stealin’ koja konačno budi više od tri i pol tisuće glava publike i “prisiljava” je na suradnju.
S obzirom na još veći posjet i prostran osjećaj koji daje trg u Leobenu, to je iskustvo djelovalo još nabijenije rockerskim dinamitom i eksplozivnošću na pozornici koju danas posjeduju ti cijenjeni gospodo. Mick Box u svemu suveren, sa značajnim sviranjem čuvenog vah vahanja po pedali efekata, karizmatično prvo grlo grupe i čovjek vječne vedrine na licu Bernie Shaw, izuzetni basist Trevor Bolder, u pozadini (u postavu) već dobro integrirani podivljali bubnjar Russell Gillbrook i šarmantni sijedi švaler Phil Lanzon, po stasu najviši čovjek Uriah Heep na klavijaturama. Bez kolebanja.
I skladba Nail on the Head, u kojoj se Bernieju u završnom dijelu dan prije u Beču dogodila greška, ovaj je put bila usklađena savršeno. Odlična mješavina novog i klasičnog materijala opet je okrenula kazaljke na satu, kao da si trepnuo. Tu su klasici s “Demons And Wizards” (1972) The Wizard i Rainbow Demon, koji opet iskaču u repertoaru, te točke u kojima se veze između publike i grupe još pristornije i intenzivnije spajaju (Gypsy, July Morning. Look At Yourself). Čvrsto, bučno, a neizmjerno melodično! Na kraju obavezno zajedničko rajanje uz još obaveznu Lady In Black i postava se vraća na pozornicu te poziva na nju najraspaljenije headbangere da im pomognu odsvirati jedinu skladbu ere Johna Lawtona na koncertnom repertoaru, Free N’ Easy. Uz Bird Of Prey i Easy Livin’ Uriah Heep dovode koncert do kraja, koji povezuje još nasnimljeni izlaz u klasičnoj Heep maniri uz The Land Of Hope And Glory.
Izniman koncertni večer. Tri grupe, tri potpuno različite koncertne avanture i iskustva. Svaka ima svoj čar, svaka svoj jezik propovijedanja. Svakako obaveza za sve ljubitelje klasičnih zvukova i one koji drže do toga da im pred očima i u 2011. sviraju grupe koje su rock postavile na noge. Uriah Heep, Manfred Mann’s Earth Band i Nazareth u punom kljubuju i drže konstantu izuzetne forme na pozornici koja djeluje gotovo naizgled besmrtno. Naravno, tu ima kanap pretjerivanja, ali nevjerojatno je koliko istine ima u ovom slučaju upotrebe stare izreke naših pradjedova: “Kao vino! Što je starije, to je bolje!”
fotografije: Aleš Podbrežnik
Setlista
NAZARETH:
1. Intro
2. Silver Dollar Forger
3. Big Dogz Gonna Howl
4. This Month’s Messiah
5. Dream On
6. This Flight Tonight
7. Radio
8. When Jesus Comes To Save The World Again
9. Changing Times
10. Hair Of The Dog
—dodatak—
11. Razamanaz
12. Love Hurts
13. Morning Dew
MANFRED MANN’S EARTH BAND:
1. Captain Bobby Scout
2. Martha’s Madman
3. Father Of Day, Father Of Night
4. Dancing in The Dark
5. Shake, Rattle & Roll
6. Blinded By The Light
7. Davy’s On The Road Again
—dodatak—
8. For You
9. Mighty Quinn
URIAH HEEP:
1. Intro
2. I’m Ready
3. Return To Fantasy
4. Stealin’
5. Rainbow Demon
6. Money Talk
7. Drum solo
8. Nail On The Head
9. The Wizard
10. Into The Wild
11. Gypsy
12. Look At Yourself
13. Kiss Of Freedom
14. July Morning
15. Lady In Black
—dodatak—
16. Free N’ Easy
17. Bird Of Prey
18. Easy Livin’
Galerija slika
