Gojira ponovno oduševili u Zagrebu!

Lokacija: Zagreb / Dom Sportova / Hrvatska

Datum: subota, 30. 7. 2022.

»Napokon!«, rekao si je mnogi kad je francuska senzacija Gojira dočekana u blizini Slovenije. Doduše, bend se još uvijek nije uspio zaustaviti u Sloveniji, ali Zagreb je ipak toliko blizu da su mnogi došli na svoje. Očekivanja od samog koncerta bila su opravdana, a istovremeno i veća zbog toga što je koncert bio odgođen zbog COVID mjera. Ispred dvorane Dom Sportova okupile su se tisuće posjetitelja. Njih je u većem broju došlo i iz Slovenije. Na kraju krajeva, Gojira su godinama bili najpoželjniji bend na festivalu Metaldays, no ta želja nikad nije bila uslišana. Hrvatsku prijestolnicu su Gojira ovaj put posjetili drugi put, ali prvi put kao glavni bend.

Gojiru su na turneji pratili novozelandski Alien Weaponry i engleski Employed to Serve. Riječ je, naravno, o mladim, obećavajućim bendovima, iako Alien Weaponry nije potrebno posebno predstavljati jer su već svirali u Sloveniji, a nazadnje su na Metaldays 2019 imali ogroman broj podržavatelja.

Vrata dvorane bila su otvorena već u sedam, pivo je teklo u potocima, a prvi posjetitelji zauzeli su prve »bojne« linije i tako dali priliku predbendu Employed to Serve. Engleski kvintet iza sebe već ima nekoliko albuma, a naravno i koncertnih kilometara. Sviranje je ispalo prilično kaotično, osobito zbog vrišteće ženske vokalistice. Samom glazbom dotaknuli su se mnogih žanrova, činilo se kao miks kaotičnog hardcorea, groove/thrash metala, pa i death metala. Employed to Serve su s nekim udarnim dijelovima djelovali uvjerljivo i samouvjereno, ali povremeno i zbunjeno, kao da bend zapravo ne zna što bi htio svirati, pa su na kraju ostali pomalo pomiješani dojmovi. Pa, ni sam zvuk nije bio baš dobar.

Alien Weaponry su nakon zadnjeg posjeta Europi još više dobili na popularnosti. Bend je u međuvremenu snimio drugi album Tangaroa, s kojeg je odsvirano i nekoliko skladbi. Publici se predstavio i novi basist. Alien Weaponry su ponajprije poznati po tome što su u svoju glazbu upleli maorske tekstove i napjeve. Samom glazbom ne otkrivaju toplu vodu. Bend se drži nekih thrash/metalcore smjernica s povremenim breakdownima, što je daleko od inovativnosti. No treba priznati da su na pozornici vrlo energični. Svakako se bendu vidi da uživa u svom poslu, i ako dečki nastave tako ustrajati, penjat će se i dalje po ljestvici popularnosti. Također ih je vrlo dobro prihvatila publika, koja je već skakala, a povremeno je pao i poneki moshpit. Zagrijavanje za glavnog aktera bilo je dakle prilično intenzivno.

Prije nego što su na pozornicu stupili francuski teškaši, na pozornicu je pao zastor na kojem su bile projekcije simbola s posljednjeg albuma Fortitude (recenzija OVDJE), koji je izašao prošle godine. Nakon otprilike tri minute odbrojavanja na projekciji zastor je pao, a Gojira su počeli eksplozivnom skladbom Born for One Thing s aktualnog albuma, što je već zbog same razornosti više nego prikladno za otvaranje koncerta za koji se moglo predvidjeti da će biti prilično intenzivan. U vrlo kratkom vremenu Gojira su dokazali zašto su danas jedna od najvrućih postava na metal sceni. Skladba Backbone s albuma From Mars To Sirius pokrenula je cijelu dvoranu u divljanje, a zrakom su letjeli napuhani kitovi/dupini za na plažu.  

S svakom sljedećom skladbom Gojira su potvrđivali zašto ih prati takav glas. Bend je uigran, ritmički precizan, a skladbe unatoč udarnosti i tehničnosti imaju dovoljno snažne refrene koje je publika pjevala. Ponajprije su posljednji albumi usmjereni komercijalnije pa su i skladbe sukladno tome jednostavnije. Doduše, ni stari materijal nije izostao, ali ga je bilo znatno manje nego na prethodnim koncertima. Ipak, treba pohvaliti što je bend u repertoaru ostavio skladbu Love s breakdown dodatkom skladbe Remembrance. Među ostalim odsvirana je i Flying Whales s albuma From Mars to Sirius, dok je album The Way of All Flesh manje-više ostao po strani, osim skladbe Toxic Garbage Island. No u prvom planu je logično bila promocija albuma Fortitude. Gojira su tek ove godine mogli konkretno početi predstavljati materijal s tog izdanja i treba priznati da se stvar odlično primila. Skladbe Hold On, Grind i Another World bile su dobro prihvaćene. Publika je cijelo vrijeme divljala. U središnjem dijelu na parteru bilo je toliko nabijeno da su se mnogi radije uputili na tribine, gdje su došli do zraka. Dom Sportova očito ovdje nije bio najbolji izbor jer je i parter bio premalen, a prije svega, kao što je poznato, za sportsku dvoranu nije najbolji izbor za kvalitetan zvuk. Treba pak pohvaliti stroboskop, koji je bio vrlo raznolik i šarolik, što je zaista puno dodalo samom koncertu i zapravo nadogradilo odsvirane skladbe.

Gojira se mogu pohvaliti odličnom uigranošću, a posebno je blistao bubnjar Mario Duplantier, koji je među ostalim komunicirao s publikom natpisima »Jebeno vas ne čujem« i »Savršeno«. No pretjerano zgovorni Gojira nisu. Joe Duplantier, vokal i gitarist sastava, izmijenio je nekoliko riječi, ali dužih obraćanja nije bilo. Zato je dobar animator, jer je kod skladbe The Chant publika pjevala napjev kao na nekoj nogometnoj utakmici. U toj točki, kad su počeli padati konfeti, nije se činilo da su Gojira baš predstavnici ekstremnog metala, nego više MTV rock senzacija koja radi glazbu za masovku. No ukusi su različiti, The Chant je mnogima bio i vrhunac večeri. Malo više u stilu Gojire završio je redovni dio sa skladbom The Gift of Guilt s albuma L’Enfant Sauvage, gdje su se spojile melankolija i tehničnost s mnogo tappinga na gitari. Svakako više nego solidan završetak.

Za završni dio Gojira su se vratili s novitetima, što je dugogodišnjem obožavatelju moglo ostaviti i gorak okus. Skladbe New Found i Amazonia odsvirane su korektno, ali to nekako nije bila baš ona šlag na torti koju bi se od benda s prilično šarolikom diskografijom moglo očekivati. Bez zamjerki ne ide, ali očito su i Gojira počeli klađati na neku zonu udobnosti, slično kao i s aktualnim albumom.

Gojira su u Zagrebu opravdali svoj glas energičnim nastupom, udarnošću i pompoznošću. Bend je još uvijek na vrhuncu snage i u tom slučaju poželjeli bismo što skoriji povratak s nekom dodatnom poslasticom u repertoaru.

Fotografije: Nina Grad