Autor: Sandi Sadar Šoba
Izvođač: Nikki Louder
Izdavač: Moonlee Records
Izdanje: 2013
Trajanje: 31:44
Ocjena: 4.5/5
Kad sam prije dvije godine podlegao i podlegnuo kamniškom garažnom fenomenu, koji je prosijavao i zasitio svaki kutak slovenskog klupskog života intenzivnim tenom, grupi Nikki Louder, sastav je na uvjerljiv način isplео ploču o kraju našeg svijeta. Our World Died Yesterday bio je statement. Nakon kraja, nakon kojeg je sve već ispjevano, ostaje samo prostor za repeticiju. Umjesto da se kamniški trio odlučuje je li mrtav punk, rock ili sama glazba, radije odluče otpjevati osmrtnicu za cijeli naš sanjalački apatični svijet. Priznajem – Nikki Louder su mi bukom i piskom intenzivnih gitara, bubnjeva i basa ulezli u pore i uvukli se u misli s onu stranu međaša zaborava, pa me ove godine silno razveselila najava da je vrijeme za nastavak. Koncept se nastavlja zlatnim dobom čovječanstva, a Golden Men je opet ironična kanonada na račun našeg krasnog ispražnjenog čovjeka. Ta je kanonada kompaktna i suverena, kao što je čvrsta i betonski nepropusna novodobna garaža, kojoj su idejno i sadržajno bukom, postrockerskim menatlitetom te estetskim zahvatima zaprisegnuti i Nikki Louder.
Devetorka skladbi na ploči Golden Men uzalud se pokušava otresti veza s prošlošću, naizgled nabijački post punkerski etos još je uvijek procijeđen kroz filtre istog idejnog stroja, a trostruko srce kamniškog sastava upravo je u vrijeme izlaska svog drugog albuma, ploče Our Day Died Yesterday, tijekom triju hladnih prosinačkih dana uspjelo stisnuti na novi nosač uživo. Pločica Golden Men snimljena je potpuno uživo, svoje je konture dobila 2011. u kamniškom Domu kulture, a rođenju je pripomogao i producent Gredoč. I ta iskrenost, uhvaćena i na vinilu i u stlačenom obliku CD-a, još je uvijek fascinantna. Komunikacijski tokovi braće Cerar na basu i bubnjevima te Blaža Severa za mikrofonom i gitarom lucidni su. Ima puno gitarskih kontura, odjeka, piskova, feedbacka, distorzija i mikrofonije, ali je svaki dio tu s razlogom. Bubnjevi i bas pojačavajući su faktor koji vodi glazbu od trenutka do trenutka, cjelina pak ima doista čvrst kralježnicu i ne puca u ništa. Naslovna skladba Golden Men otvarajući je otisak sočnosti kojim se svijetu u kojem živimo postavlja statement. Ima puno ograničenosti i misaonih okvira koje rijetki mogu i žele nadići. Okovani u zlatu i imbecilnoj sitnoći postali smo nositelji novog »Zlatnog doba«. Doba zaborava lijek je za naš manjak, naglašavaju Nikki Louder. Glazbeno se buka rockerskog intenziteta samo gomila i krasno artikulira, a Golden Men postaje nova matrica za moderniji izraz. Barefeet se na gotovo radioheadovski način razvija kao čelični klupčić minimalističnijih, na noiserski način čak i popoidnih gitara. U istu rijeku ne možeš nikad zakoračiti dvaput, a trojac iz Kamnika rado ulazi bos i gol kroz brzace rijeke vremena u kojem živimo. Blaž bolno ističe i ispjevava bol impresija, a poetika ispražnjenosti prokleto je začinjena meditativnom metrikom ritma i ponavljajućih post-punkerskih ili post-rockerskih gitara. Mouse Dress / Hey Joe je kombo koji slijedi crvenu nit ludila i praznine s liričnim simplicizmom te dadaističkim riječcima na engleskom. Glazbena podloga ostaje jednako gusta i sanjalačka. Glazba ostaje jednako zasićena i meditativno sedirana, a klaustrofobični osjećaj praznog prostora produkcijski još podupire svaki stih postapokaliptičnog haikua. U drugom dijelu, skladbi Hey Joe, umjesto Hendrixove čistoće i melodike jača samo intenzitet tenzija, nasilja i paranoje. »Hey Joe where’s your queen? / Hey Joe where’s your precious?« nagovještavaju pomor ideala, a pitanje je nije li ih upravo zloglasni Joe ustrijelio i pokopao?
Bridge To Infinity jedan je od artikuliranijih trenutaka šetnje mentalnim prazninama zlatnog čovječanstva. Nikki Louder naglašavaju da je svijet na bespuću i da obećanje vječnosti ne nudi rješenje. Indian Companion, šamanski mudrac koji zavija s tisućama vukova, tek je alegorija onoga što čovjek u sadašnje vrijeme doista mora biti. Kad si s vukovima, zavijaš kao vuk, a Nikki Louder pletu niti ludila tako suptilno i s osjećajem da ništa ne smeta. Intenzivna groteskna karikatura svijeta namijenjena je seciranju i analizi, jednostavni stihovi tek su oruđe za katarzu glazbenih vodova. I tu je catch, ako smijem naglasiti. Golden Men je naime cjelina iz koje se ne može izuzeti ništa, a da se ne prekine mentalna meditacija koja, ako se zamislite, ne smije ni opuštati ni smirivati. Prošli odjeci misli i akorda zamka su u koju se hvataju krhki leptiri nepripremljenih misli. Past Is A Trap je trenutak u kojem to prekasno shvaćate. Oči su kao kaleidoskopi, pogođeni trenutkom prosvjetljenja opet sretni koračamo cestom bezvremenosti i beskonačnosti. Komad je pripovijest o novodobnom slijeđenju ideala Jacka Kerouaka, prema kojem treba smjelo zakoračiti na prašnu stazu i lutati. Svi smo skitnice koje hodaju vlastitim putovima i sretan je onaj koji ne zna kamo ide, jer onda uvijek može biti na pravom putu i nikad se ne izgubi. No na tom je lutanju katkad prokleto usamljen taj lutalica zvan Čovjek. Završni One Day Friends pjeva upravo o tome da povratak u trenutak prošlosti ne možemo učiniti, ali uvijek ostaje nada da će se nešto dobro i pozitivno vratiti. Nikki Louder nisu tu da bi ublažili bol, nego rane vole otvarati. A taj je akt krvnički, bučan i sadistički sladak. Ima puno kontura garažne buke, a ispod cjeline nađe se čak i jazz sanjalaštvo. I u dimu prekaljenih i prepuštenih misli vlak vozi do zadnje postaje, skladbe One Day Friends, koja pompozni trip po stranputicama našeg Zlatnog doba zaključuje u stilu i bez osjećaja nedorečenosti.
Moram priznati da je Golden Men na jednostavan simplicistički način izravne i jetke odrezanosti estetski savršena pločica koja će vas prokleto iscijediti i napuniti svaki kutak vaše svijesti tako da ćete rezonirati i pri dolasku u stanje suzvučja dobrovoljno eksplodirati. Nikki Louder su više od novodobnih nabijača i larpurlatističkih nategača. Nikki Louder su grupa s jasnom idejom i snažnim porukama koje ostavljaju puno prostora za vlastite interpretacije i grabljenje komadića usnenih snova. Glazba je lijepa i ujedno kaotično nacifrana. Ljepota unatoč tome ostaje, a potencija sastava je nedvojbena i neporeciva. Moram priznati da sam ugodno iznenađen što slovensko klupsko okruženje, slovenski underground, podsvijet slovenskog rocka ima puno krasnih glazbenika koji su sposobni usuti na vaše dlanove i u vaša uši puno lijepih bisera. Nikki Louder su tu jedan od naprednijih ponuđača takvog zadovoljstva, a zanimljivo će biti čuti kako će se idejna priča sastava nastaviti. Nakon dviju izvanrednih ploča i prvog EP-ja moja su očekivanja naime prokleto visoka. Nakon briljantnosti naime nema mjesta za prosječnost. Nakon dvaju krasnih koncepata nema smisla pristajati na ništa manje od nadogradnje, a pitanje je jesu li dečki toga sposobni? Loptica je ovaj put na njihovoj strani.
Postava
Blaž Sever – gitara, vokal
Peter Cerar – bas gitara, gitara
Luka Cerar – bubnjevi
Produkcija
Gredoč & Nikki Louder
Popis skladbi
- Golden Men
- Barefeet
- Mouse Dress / Hey Joe
- Bridge To Infinity
- Indian Companion
- Past Is A Trap
- Bro Way
- Leaking
- One Day Friends
