Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Rainbow
Izdavač: Polydor Records
Izdanje: 1977
Trajanje: 64:11
Ocjena: 4/5
Godine 1977. britanski tvrdorockerski prvaci Rainbow, koji su pod patronatom legendarnog gitarskog heroja Ritchieja Blackmorea studijskim majstorskim djelom »Rising« (1976) postavili nove teškorockerske standarde, nalazili su se na umjetničkom vrhuncu. Stvaralačka magija između Blackmorea i legendarnog američkog pjevača Ronniea Jamesa Dija bila je na vrhuncu i za sve one koji nisu poznavali njihove karakterne crte, činilo se da će Rainbow još dugo vladati na vrhu tvrdorockerskog prijestolja. »On Stage«, snimljen na njemačkim i japanskim koncertnim pozornicama tijekom »Rising« turneje, bio je njihov prvi službeni koncertni album. Za produkciju se pobrinuo kultni producent Martin Birch (poznat ponajprije po suradnji s Deep Purple i kasnije Iron Maiden), koji, suprotno očekivanjima, ovaj put nije odradio baš najbolji posao, jer produkcija »On Stage« na više mjesta zvuči pomalo ‘plosnato’ i ne hvata onu izvanrednu koncertnu energiju koju su zračili klasični Rainbow s Diom. Osim toga, među izvedbama nedostaju neki omiljeni favoriti predvođeni pjesmama »Stargazer«, »Temple of the King« i »Tarot Woman«. To znači da se uglavnom osjeti nedostatak skladbi s albuma »Rising«, dok je prvijenac Rainbow iz 1975. na »On Stage« prilično dobro zastupljen.
S druge strane, na ovoj snimci još uvijek ima dovoljno poslastica da barem približno uhvati koncertnu bit te legendarne skupine, koja je tada uz Blackmorea i Dija u svojim redovima imala još legendarnog bubnjara Cozyja Powella, basista Jimmyja Baina i klavijaturista Tonyja Careyja. Potonja dvojica pali su kod Blackmorea u nemilost već usred »Rising« turneje i u vrijeme izlaska »On Stage« više nisu bili članovi Rainbow. Družina maštovitog ‘čovjeka u crnom’ tada je svoje koncerte uvijek otvarala glazbenom temom »Over the Rainbow« i oduševljenim uzvikom Dorothy iz kultnog filma Čarobnjak iz Oza, nakon čega su na lukav način prešli u protometalni energetski katalizator »Kill the King«. Ta je pjesma publiku na čeličnim krilima Blackmoreovih gitarskih fraza i Diova pjevačkog gromoglasja odmah povela ‘preko duge’. Posebno je zanimljivo što su tu klasiku svirali još prije njezina službenog studijskog izdanja na albumu »Long Live Rock ‘n’ Roll« (1978).
Zatim slijedi prebrisani i prilično domišljat vijenac skladbi (medley) koji sadrži klasik »Man On the Silver Mountain«, bluesersku improvizaciju jednostavna naslova »Blues« te »Rising« standard »Starstruck«. Diov vokalni karizmatični nastup s nevjerojatno moćnom snagom glasnica i danas kod ljubitelja klasičnog rocka budi izniman respekt, dok je veliki gitarski inovator Blackmore uvijek bio posebna priča, osobito na koncertnim pozornicama, što je dokazao još u svoje vrijeme s Deep Purple. Carey oduševljava šumećim slojevima hammond orgulja, dok je Powell bio jedan od najudarnijih, ako ne i najudarniji bubnjar tog vremena (kraj sedamdesetih) i važan faktor u tome što su Rainbow za uzor uzeli brojni teškometalni sastavi. Unatoč tome što je Blackmore basista Baina, čije mu se sviranje bas gitare činilo nekako preslabo za daljnje studijske pothvate, već u siječnju 1977. otjerao iz skupine, on je na snimkama na »On Stage« posve pristojno odradio svoje zadatke i znatno pridonio moćnim ritmičkim nijansama koje prate začin većine izvedbi. Jedan od vrhunaca »On Stage« nedvojbeno je verzija romantičnog epa »Catch the Rainbow« duža od 15 minuta, koja se snažno približava ambijentalnoj magiji nezaboravnog izvornika, a od njega se razlikuje ponajprije većim brojem gitarskih improvizacija.
Najveće iznenađenje cijelog albuma predstavlja izvedba klasika Deep Purple Mark III »Mistreated«, u kojoj se Dio našao usred zahtjevnog zadatka jer je morao zamijeniti Davida Coverdalea (Whitesnake, ex-Deep Purple), izvornog pjevača tog evergreena. Dio je tu zahtjevnu misiju obavio vrlo solidno, iako je »Mistreated« potpuno Coverdaleovo ‘dijete’ i ovoj interpretaciji nedostaje poprilična doza izvornog erotskog šarma. Dio, jedan od najboljih rock glasova svih vremena, mogao je inače pjevati štogod, ali je uvijek bio puno uvjerljiviji kad je pjevao o epskim bitkama između dobra i zla, fantazijskim poljanama i zlu nekontrolirane napredne tehnologije, nego o boli slomljenog srca. To znači da »Mistreated« doista oživi samo u Coverdaleovoj režiji, bez obzira na to što je, uz tako izvrsnog pjevača kakav je Dio, to nezaboravno ispovijedanje rastrganog srca na svoj vlastiti pjevački način pokušao oživjeti i ništa manje imenitni vokalist Glenn Hughes (ex-Deep Purple, Black Sabbath, Trapeze).
Na epskom teškorockerskom komadu »Sixteenth Century Greensleeves«, u čijem se tekstu uzdižu zelene ravnice sa srednjovjekovnim dvorcima, ponovno oživi klasična Rainbow romantika zlatne Blackmore i Dio veze, što znači da je u svakom pogledu riječ o jednom od vrhunaca cijelog »On Stage«. I 11-minutna verzija kultnog instrumentala »Still I’m Sad«, u kojoj čovjek u crnom začara punu torbu vrlo ukusnih gitarskih improvizacija dok si Dio priušti odmor, nudi vrlo dobar uvid u to kakav su moćni teškorockerski stroj Rainbow bili na vrhuncu svojih umjetničkih moći.
Prvi službeni koncertni dokument nezaboravnih Rainbow nije posve uspio uhvatiti slavnu koncertnu magiju koju je zračila vjerojatno najomiljenija inkarnacija te legendarne skupine, ali je ipak ponudio vrlo dobru približnu sliku kako su teškorockerski majstori zvučali na pozornicama u doba ‘zlatne’ Dio ere. Unatoč tome što »On Stage« nije najreprezentativniji koncertni dokument (u tom ga pogledu nadmašuje primjerice »Live in Germany«, 1991.), i danas nudi obilje slušateljskih užitaka za sve štovatelje tih pionira teškog rocka, koje nakon Diova preranog odlaska s ovoga svijeta ljudsko oko na koncertnim pozornicama više nikad neće ugledati.
Postava
Ritchie Blackmore – gitara
Ronnie James Dio – vokal
Tony Carey – klavijature, orkestracija
Jimmy Bain – bas gitara
Cozy Powell – bubnjevi
Produkcija
Martin Birch
Popis skladbi
1. Kill the King
2. Medley: Man on the Silver Mountain/Blues/Starstruck
3. Catch the Rainbow
4. Mistreated
5. Sixteenth Century Greensleeves
6. Still I’m Sad
