Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Barclay James Harvest
Izdavač: Polydor Records
Izdanje: year
Trajanje: 39:50
Ocjena: 4/5
“Gone To Earth” predstavlja važan međaš u karijeri britanskih melodično-progresivnih rockera Barclay James Harvest, jer su njime postigli svoj najveći uspjeh na području Srednje Europe, osobito u Njemačkoj, gdje su ih inače uvijek toplo prihvaćali, za razliku od maćehinskog odnosa vlastite domovine. Ironija je da su svoj najveći komercijalni uspjeh doživjeli upravo u trenutku kad se polako okončavalo njihovo najbolje stvaralačko razdoblje. “Gone To Earth” je u svakom pogledu autentična BJH klasika, što se odražava i u krasnom, pastoralno obojenom omotu, koji je svojevrstan odraz glazbenog sadržaja.
Veza gitarista/pjevača Johna Leesa i basista/pjevača Lesa Holroyda na ovom je izdanju ponovno stvorila nekoliko najljepših BJH kompozicija s obiljem akustičnih aranžmana i moćnih vokalnih harmonija, dok je klavijaturist/pjevač Woolly Wolstenholme pobrinuo se za veličanstvene orkestralne aranžmane koji na suptilan i nepretenciozan način pojedinim skladbama dodaju snažnu simfonijsku rockersku pozadinu. Bubnjar Mel Pritchard doduše nije bio među tehnički najdotjeranijim prog rock bubnjarima, no uvijek je imao izniman osjećaj za temperamentne prijelaze i posebne udaraljkaške dodatke koji su neprestano počivali na očitoj melodijskoj komponenti.
Album sadrži poveći broj BJH zimzelenih hitova, među kojima se ističe uvodna power balada “Hymn”, koja je uz “Mocking Bird” možda čak i njihova najprepoznatljivija klasika. Glavni akter te pozitivističke budnice je gitarist i pjevač John Lees, koji preko nježnih akorda na akustičnoj gitari stvara veličanstvenu atmosferu. Unatoč tome što se tijekom godina učvrstila kao gotovo tradicionalna božićna skladba s kršćanski obojenim lirskim metaforama, u svojoj biti riječ je o upozorenju na zlouporabu droga i jezive posljedice. Skladba ima zanimljivu povijest, jer su je namjeravali uključiti već na svoje treće studijsko izdanje “BJH And Other Short Stories” (1971), ali su tu nakanu odgodili čak za šest godina.
“Love Is Like a Violin” je Johnova karakteristična ljubavna balada s lijepom pastoralnom melodijom na akustičnoj gitari i simfonijskim aranžmanima u pozadini. Na njoj nema ničega posebno inovativnog, ali ni nakon testa vremena još uvijek je dovoljno zanimljiva za sve romantične duše među nama. Sljedeća stvar, “Friend Of Mine”, Lesov je odgovor na ljubavnu baladu, s obzirom na uobičajene BJH prilike netipičnom, poskočnom country melodijom, koja je doduše malo izvan konteksta albuma, ali je zahvaljujući odličnom pjevanju i lijepim akustičnim aranžmanima još uvijek dovoljno solidna da ne ispadne neumjesno.
Jedna od najpodlijih zamisli određenih britanskih glazbenih kritičara o zvučnoj slici BJH-a bila je da su oni zapravo “The Moody Blues za bijednike”. Umorni od takvih natezanja odlučili su se za ironičan odgovor te su za “Gone To Earth” snimili skladbu sa značajnim naslovom “Poor Man’s Moody Blues”, koja namjerno sadrži rekonstrukciju najpopularnijeg hita grupe The Moody Blues, “Nights in White Satin”. John ju je doduše napisao posve drukčije, namjerno je zadržao samo bazičnu strukturu akorda, tako da je stvorio posve novu skladbu. Atmosfera, lirska poruka kao i orkestralna pozadina ipak su slični. Ta sjajna kompozicija nastala je dakle kao svojevrsna parodija, no ironično je već ubrzo nakon izlaska postala jedna od nezaobilaznih BJH klasika.
Sljedeća Lesova tvorevina, “Hard Hearted Woman”, jedan je od premalo spominjanih bisera koji je bradati basist i pjevač posvetio jednoj od onih svojih muza koje su bile neosjetljive na svakojako puhanje u dušu. Na njoj se ponovno može uživati u nekim prilično domišljatim gitarskim idejama i sjajnim vokalnim harmonijama. Simfonijski prog rock zalogaj “Sea Of Tranqulity”, koji govori o besmislenosti svemirske utrke između dvaju hladnoratovskih neprijatelja, jedna je od Woollyjevih najboljih BJH kompozicija uopće. Ujedno je to prilika za legendarnog klavijaturista, koji je tada već razmišljao o odlasku iz skupine, da se istakne nizom eteričnih orkestralnih aranžmana, dok je njegov melodramatični vokal oduvijek bio najmelankoličniji od sva tri BJH pjevača i kao takav naručen za ‘pripovijedanje’ dramatičnih priča.
Pastoralna balada “Spirit On the Water” nastavlja dugogodišnju BJH tradiciju ekoloških budnica. U ovom slučaju riječ je o oštroj kritici zabluda krznarske industrije. Spokojna atmosfera, utemeljena na akustici i hipnotičnim vokalnim harmonijama, lako dočarava slike netaknute prirode. Poskočni “Leper’s Song”, koji sadrži nekoliko temperamentnih gitarskih fraza, temelji se na dvjema novelama koje se bave egzistencijalističkim temama poput fenomena izgaranja/stresa te usamljenosti pojedinca u suvremenom društvu. Zaključni “Taking He Higher” još je jedna Lesova ljubavna balada koja nije ništa posebno, prije je ‘sveta jednostavnost’, utemeljena na njegovu zaštitnom falsetu, eteričnim višeglasjima i nježnim orkestralnim aranžmanima, ali bez obzira na to sasvim prikladan završetak albuma.
“Gone To Earth” je za legendarnu skupinu predstavljao veliki srednjoeuropski proboj i iako su se njihove najbolje stvaralačke godine u tom razdoblju već polako bližile kraju, još su uvijek uspjeli skupiti dovoljno snage da na njemu ostave nekoliko bezvremenskih BJH klasika. Zlatne godine prog rocka tada su već bile prošlost, ali dok je četvorka bila vjerna jedni drugima i dok je stvaralačka kemija djelovala kao dobro podmazan motor, BJH su sve do kraja sedamdesetih bili sinonim za kvalitetu i jedan od najvažnijih graditelja mostova između progresivnog i melodičnog rocka.
Postava
Les Holroyd – vokal, bas gitara, gitara
John Lees – vokal, gitara
Mel Pritchard – bubnjevi, udaraljke
Woolly Wolstenholme – klavijature, melotron, vokal
Produkcija
Barclay James Harvest, David Rohl
Popis skladbi
1. Hymn (5:06)
2. Love Is Like A Violin (4:03)
3. Friend Of Mine (3:30)
4. Poor Man’s Moody Blues (6:55)
5. Hard Hearted Woman (4:27)
6. Sea Of Tranquility (4:03)
7. Spirit On The Water (4:49)
8. Leper’s Song (3:34)
9. Taking Me Higher (3:07)
