Datum izlaska: 21.09.2009
Izdavač: G-Wave
Produkcija: Steve Hillage
Trajanje: 75:25
Žanr: progressive rock / space rock
Ocjena: 9.5/10
Dvanaesti album međunarodnih progrock legendi Gong naslovljen »2032«, koji je izašao 2009. godine, bio je prvi ‘pravi’ nastavak kultne spacerock konceptualne trilogije ‘Radio Gnome Invisible’ iz sedamdesetih godina prošlog stoljeća, koja je obuhvaćala albume »Flying Teapot« (1973), »Angel’s Egg« (1973) i »You« (1974). Godina 2032, koja se često pojavljivala u Gong mitologiji, označava godinu kada će se nevidljivi planet Gong, na kojem žive patuljci s čajanke i oktavni doktori, napokon materijalizirati i uspostaviti kontakt sa Zemljom.
U skladu s tim, Gong su se nakon dugo vremena opet okupili u posve klasičnoj postavi, koja je osim poglavice grupe, australskog pjesnika, pjevača i gitarista Daevida Allena i njegove engleske družice Gilli Smyth uključivala i engleskog gitarskog velemajstora Stevea Hillagea, njegovu francusku partnericu Miquette Giraudy na klavijaturama, fidžijskog basista Mikea Howletta i francuskog puhača Didiera Malherbea, koji je na »2032« sudjelovao samo kao gostujući glazbenik. Na puhačkim instrumentima društvo mu je pravio povratnik Theo Travis, koji je tada već svirao u The Soft Machine Legacy (kasnije Soft Machine), dok se za bubnjeve vratio bubnjar s albuma »Zero to Infinity« (2000) Chris Taylor. Hillage, koji je odsvirao većinu gitarskih solaža na »2032« i za kojeg je to bio prvi Gong album nakon »Shamal« (1976), bio je i producent.
Naslovnica albuma sadržavala je stiliziranu nulu, što je bilo Allenovo posvećenje njegovu ‘Radio Gnome Invisible’ antijunaku imenom Zero the Hero, kojeg su u jednom od svojih manje poznatih djela opjevali čak i metalski velikani Black Sabbath. Većina Allenovih tekstova unutar psihodelične Gong mitologije sadržavala je ljutu društvenu kritiku, prije svega na račun onečišćenja okoliša, ratnog huškanja, neoliberalizma te sve veće društvene digitalizacije, odnosno robotizacije u sve nepodnošljivijem suvremenom kapitalističkom društvu.
»City of Self Fascination«, koji je bio taman prava mješavina klasičnog i suvremenog Gong zvučnog pristupa, sadržavao je žestok gitarski riff i Allenov specifičan, psihodeličan vokalni nastup, a ujedno je na njemu bilo i puno prostora za gitarske i vokalne improvizacije. U završnom dijelu imao je čak i kratak reperski umetak, što znači da je ekscentrični australski glazbenik i u poštovanoj dobi bio otvoren za brojne nove, neočekivane eksperimente. Gitarska veza između Hillageovih solaža i duhovitih riffova te Allenovih ludastih gitarskih improvizacija bila je jedna od glavnih odlika »2032«. »Digital Girl«, kritika digitalne otuđenosti suvremenih tinejdžerica koje većinu mladosti provode pred digitalnim ekranima, sadržavala je sirove gitarske pasaže, razbacane ritmove, psihodelična prateća vokalna brbljanja i Allenov sarkastičan pjevački pristup.
»How to Stay Alive«, još jedan ‘modernističkiji’ space rock eksperiment, sadržavao je funkerske ritmove, brojne disonantne efekte i Allenovu vokalnu razdvojenost između repanja i pravog pjevanja. Završni dio bio je čista space rock orgija s duhovitim saksofonskim pasažama, eteričnim sintesajzerskim valovima i glasovnim mantranjem Smythove. »Escape Control Delete«, još jedna kritika pretjerane robotizacije ljudskog društva, bila je melodično obojena stvar s briljantnim gitarskim harmonijama, ‘lebdećim’ pjevanjem neuništivog Gong poglavice i eteričnom sintesajzerskom začinom. »Yoni Poem« bila je osobna predstava ‘dobre vještice Yoni’ Smythove, popraćena brojnim bizarnim zvukovima ‘psihodeličnih životinjica’. Vještica je svoj psihodelični bal nastavila na saksofonski užarenoj ludariji naslovljenoj »Dance With the Pixies«, koja je, među ostalim, sadržavala keltski obojene aranžmane na gostujućoj violini, zahvaljujući čemu su se u snovima doista mogli pojaviti plesni, izvanzemaljski patuljčići.
»Wacky Baccy Banker« bio je Allenov sarkastičan napad na bankarsku elitu, koji je u skladu s tim sadržavao bijesne gitarske pasaže i izazovne saksofonske umetke. »The Year 2032« bio je prožet tajanstvenom atmosferom, koja je dobro odražavala Daevidov prilično fatalistički pogled na ljudsku budućnost, jer čovječanstvo u Gong mitologiji ne može preživjeti bez pomoći stanovnika planeta Gong, koji će postati vidljiv 2032. godine. Futuristički eksperiment »Robo-Warriors« bio je još jedan pravi elektronsko-psihodelični trip s opsežnom upotrebom vokodera. »Guitar Zero« bio je protkan Hillageovim uvijek inovativno zvučećim gitarskim varijacijama i još jednim galonom čudaških zvukova ‘izvanzemaljskih patuljčića’ stvorenih kroz vokoder. »The Gris Gris Girl« bila je začinjena razigranim flautističkim pasažama, dok su Allenove psihodelično-erotske vokalne fantazije bile začinjene neobičnim ritmičkim lomovima.
»Wave and a Particle« bio je još jedan monolog zadrogirane, ovaj, dobre vještice Yoni u njezinu prirodnom psihodelično-avangardnom okruženju. Ambijentalna space rock poslastica »Pinkle Ponkle« je s eteričnim valovima, smionim saksofonskim pasažama i vokalnim prijelazima između pjevanja i filozofskih monologa zvučala kao neka zaboravljena »You« stvar, naravno, sa suvremenom produkcijom. Album zaključuje Hillageova epska instrumentalna stvar naslovljena »The Portal«, jedan od vrhunaca »2032«, koja svojom kombinacijom gotovo metalskih gitarskih pasaža s vrhuncem u moćnoj solaži i užarenih, elektronski obojenih ritmova, kojima povremeno društvo pravi podivljali saksofon, dosta podsjeća na neka njegova klasična solo djela.
Povratak (gotovo) klasičnih Gong na supereklektičnom »2032«, koji se pokazao jednim od njihovih najboljih ostvarenja i dostojnim nasljednikom trilogije ‘Radio Gnome Invisible«, sigurno je pozitivno iznenadio mnogog dugogodišnjeg fana. Allen je u tren oka obnovio nekadašnju magiju s Hillageom, za kojeg je šteta što u bendu nije ostao dulje, jer je osim izvanrednog sviranja gitare i kvalitetne produkcije na »2032« ostavio važan pečat i u skladateljskom dijelu. Nažalost, već nakon završetka koncertne turneje »2032« bivalo je sve jasnije da Daevidu, koji je u trenutku izlaska ovog albuma imao već 71 godinu, nije preostalo još mnogo godina i da je to bio posljednji čin klasičnih Gong. U poprilično promijenjenoj postavi Gong su u završnom razdoblju Allenova života uspjeli snimiti još jedno izvrsno studijsko ostvarenje, »I See You« (2014).
Autor recenzije: Peter Podbrežnik
Popis skladbi:
1. City Of Self Fascination (6:04)
2. Digital Girl (4:23)
3. How To Stay Alive (8:06)
4. Escape Control Delete (7:58)
5. Yoni Poem (2:09)
6. Dance With The Pixies (4:37)
7. Wacky Baccy Banker (8:21)
8. The Year 2032 (5:39)
9. Robo-Warriors (3:00)
10. Guitar Zero (4:55)
11. The Gris Gris Girl (6:29)
12. Wave And A Particle (2:05)
13. Pinkle Ponkle (4:359
14. Portal (7:08)
Gong:
Daevid Allen – vokal, gitara
Gilli Smyth – vokal
Steve Hillage – gitara
Miquette Giraudy – sintesajzer
Theo Travis – saksofon, flauta
Mike Howlett – bas-gitara
Chris Taylor – bubnjevi
Gostujući glazbenici:
Didier Malherbe – duduk (3,13), sopran saksofon (8), flauta (11)
Yuji Katsui – električna violina (4,14)
Elliet Mackrell – violina (6)
Stefanie Petrik – prateći vokal (1-4,6,10)
