Mjesto: Ljubljana (Slovenija), VPK Mediapark
Datum koncerta: 11.11.2005
Broj posjetitelja: 100
Cijena karte: 4.000,00SIT
Sat otkucava 20:00, u dvorani smo, vani je maglovito i brrrrr,…. Brzo po pivo da se uklopimo u rockersku atmosferu. Ha, ha! Pa dvorana je skoro prazna. U 20:15 na pozornicu uletljuju Izolani Heat. Što dobiješ kad ukrižaš Stevena Tylera s Fabiom Lionejem (Rhapsody)? Zlatka Zahovića “glavom i bradom”. Eh, dobro, ne baš, nego pjevača Heat! Dečki iz prave hard rockerske škole lijepo su nas zagrijavali do 21:00. Prisutne su podgrijavali izvedbama klasika koje nisu nastale iz njihova pera, ali vidi se da su u sviranju tuđih stvari kod kuće. Otvorili su svoj šou! Vrlo hrabro! Kar s Billyjem Idolom, nastavili s Nirvanom, zatim su se u set listu prišuljali i Thin Lizzy te Guns’n Roses, koncert su zaključili sa Steppenwolf, hit nije ni potrebno spominjati (rođen za divljaka). Između toga ubacili su nekoliko svojih štikli, koji su zazvučali više nego uvjerljivo. Dečki znaju složiti riff, omotati komad u lijepi hardrockerski kalup melodičnog udarca koji pogađa iz prve. Posebno je oduševio gitarist s Gibson Les Paul modelom. Zvuk gitare bio je pravi. Čist, udaran, topao, pravi “gibsonski”. “Mali” je zapalio vrhunski skinutom Slashovom solažom u komadu Sweet Child O’Mine. Heat su lijepo iznenađenje na sceni i lijepo popunjavaju prazninu slovenske scene, jer pravih hard rock i bendova s AOR prizvukom u Sloveniji praktički nema. Momci! Samo tako dalje, bilo je nekoliko kiksova, osobito u izvedbi zajedničkog pjevanja, a i u “čistim” melodijama našao se poneki suvišni poltonić. Možda skupini baš ne priliči izvođenje komada Enter Sandman (Metallica), koji su također odsvirali u repertoaru. Sam image, ugođenost, sviranje, ili bolje rečeno, kemija koju bend zrači, nije rođena za izvedbu pretjerano bijesnih agresivnih komada, iako su ga tehnički potpuno ispravno odlupali. A za Metallicu moraš biti vražje razjaren da njihovi komadi zažive u pravom obličju.
Gotthard! Sve do 22:00 smo čekali. Originalni članovi pjevač Steve Lee i gitarist Leo Leoni u društvu gitarista Freddyja Schererja, bubnjara Hena Habergera i basista Marca Lynna, na turneji opremljeni s “bonus” klavijaturistom, čije ime nažalost nisam uspio doznati. Zvuk je kroz cijeli koncert bio odličan. Isprva se desna gitara nešto neodlučno čula, ali ubrzo je sve bilo u redu. Gotthard su sada slobodno možemo reći legendarni švicarski hardrockeri, koji znaju lukavo složiti komad da udari kao sam samcati gad! Dakle, adrenalin i gas do kraja! Zaista, glazba napetih jaja, gdje te ne proglašavaju normalnim ako uz njezin ritam stojiš mirno. Bend je otvorio koncert kar s prve dvije skladbe s nove ploče “Lipservice”, koja je kroz koncert vrlo savjesno bila zastupljena samim odlično odabranim štiklama. Uvijena bas linija u društvu s bubnjarskim lupanjem kroz srednji tempo poanta je plemenite vrućine koja je zahvatila dvoranu. Bend se nije dao smesti pred više nego napola praznom dvoranom. Na veliko iznenađenje, cca 50 prisutnih uzduž ograde ispod pozornice ludovalo je sasvim pristojno u prvim redovima i cijelo vrijeme vrlo zagriženo surađivalo sa skupinom. Naravno, krivnju za to u prvom redu snosi karizmatični pjevač Steve Lee, kojeg krasi izvanredna scenska igra i izuzetno oživljavanje Gotthard poezije. Po igri bi zaista mogao reći da vuče na Stevena Tylera (Aerosmith). Steve je bio odlično raspoložen i svjedočili smo zaista vrhunskom pjevanju kroz cijeli koncert. Tako ili drukčije, Gotthard su se pokazali kao izuzetno kompaktan i krajnje uigran bend, jer nije se dalo naslutiti da bi odlučnost i samopouzdanje makar na sam samcati trenutak popustili. Skupina je u repertoar ubacila dvije zanimljive obrade, koje su u povijesti čuda zvanog rock već nekoć bile preradene. Prva je Hush (Little Richard), s kojom su se igrali već Deep Purple, a druga Mighty Quinn (Bob Dylan), s kojom su zaključili regularni dio koncerta i s kojom su se igrali također već legendarni Manfred Mann’s Earth Band.
Repertoar je bio raznolik i Gotthard su njime obuhvatili cijelu svoju diskografiju. Kao što je rečeno, publika (koliko nas je već bilo) bila je kroz koncert izuzetno živahna, jer nas je svojom neumornom igrom na sebe zaista povukao Steve. Bend je bio posebno raspaljen pred kraj, jer im je negdje u drugoj polovici nastupa na pozornicu došao roadie javiti vijest o ishodu utakmice između Švicarske i Turske, koja se upravo odvijala za vrijeme njihova koncerta u Ljubljani. Švicarci su svladali Turke s 2:0, i Gotthard su se na pozornici dodatno otrgnuli. Ukratko, odlična zabava, odličan nastup (kompaktan, odlučan), besprijekoran zvuk, eksplozivnost i prepuna mjera melodike spojena u prekrasnim kontrastima. Sve to je preduvjet za pravo rockersko slavlje, koje su Gotthard priredili te večeri, u nažalost gotovo praznoj VPK dvorani. Stajao sam naime u parteru i to u drugom, a ujedno i zadnjem redu. Očito su Slovenci zauvijek zaboravili što je “rock” i radije se danas valjaju po drugim sferama.
Setlista
1. All We Are
2. Dream On
3. Hush
4. I’ve Seen An Angel Cry
5. Top Of The World
6. I Wonder
7. Said And Done
8. One Life, One Soul
9. Let It Be
10. Sister Moon
11. The Other Side Of Me
12. Fist In Your Face
13. Firedance
14. Stay For The Night
15. Human Zoo
16. Mountain Mama
17. Mighty Quinn
—dodatak—
18. In The Name
19. Heaven
20. Lift U Up
21. Anytime, Anywhere
Galerija slika
