Autor: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Zagreb / Tvornica Kulture / Hrvatska
Datum koncerta: 13.11.2005
Broj posjetitelja: 1400
Cijena karte: 230,00 HRK
Jeste li ikad doživjeli osjećaj kad previše euforično dojuriš na koncert, a onda te zgrabi čvrsta redarova ruka: “Hej ti! Kuda češ?!?!” “Po kartu.” “Nema više karata, ajde ljudi, tko ima kartu neka prođe!” Jebela cesta, pogledavamo se s frendom. Što sad? Cupkali smo vani ispred Tvornice i slinili gledajući beskrajnu masu koja se ulijevala kroz vrata, naravno s kartama u rukama. Nekoliko nesretnika ostalo je uz nas također vani. Eric Sardinas već je odavno prestao svirati, a mi smo vani smrzavali i nadali se čudu. U 22:20 otvore se vrata ulaza za one s press akreditacijama. “Ljudi! Našli smo još nekoliko karata!” Pozor, “našli su”, našli su karte, kao da su negdje na podu ležale još neke karte pa ih je slučajno netko pronašao. Te karte bile su karte viška, jer pač svih “novinarskih bogova” koji su bili pozvani s press akreditacijama nije bilo na licu mjesta. E sad si pogledaj taj paradoks. Novinar dobije kartu besplatno, a niti ne dođe na koncert. Nas dvojica, goreći fanatici iz Ljubljane, bez karata…
Kako god, imali smo sreću i kupili karte “viška”. Uhvatili smo upravo prvu pjesmu S.Vaia. U dvoranu praktički nisi mogao ući, toliko je bila krcata. Vruće kao u kotlu! Dakle, s obzirom na viđeno u Ljubljani, mogu reći samo jedno. Koncert S.Vaia u Zagrebu bio je barem za cijeli nivo bolji. I po zvuku, i po performansu. Istina je da je grupa snimala DVD pa su se zato svi maksimalno trudili. Drugo je da je koncert bio gotovo dva mjeseca nakon onog ljubljanskog i kemija među članovima grupe se još pojačala, bend je postao još uigraniji, još samouvjereniji i odlučniji.
Vanzemaljac, ikonoklast, dijete četvrte dimenzije, gitarsko utjelovljenje božanstva, pa što bih uopće još lagao. Steve Vai. Zvuk kroz cijeli koncert bio je precizan kao već dugo ne pamtim na nekom koncertu. Savršena ravnoteža. Steve stalno u središtu, u karakterističnim pozama, određenim i neodređenim, čovjek tisuću lica, izvrstan scenski glumac. Opušten do nesvijesti s izvrsnim smislom za humor. Nekoliko točaka bilo je doista jedinstveno i nezaboravno. Ples šamana s gitarom! Vai je obznanio da snimaju DVD. Svijet u transu. Tvornica je pucala po šavovima i tijekom koncerta nekoliko napola nesvjesnih osoba pod ruku su odveli van na svjež zrak. Vai si je na kraju koncerta priuštio izvanredan trik, nešto što ne doživiš svaki dan. Prve dvije minute pjesme For The Love Of God odsvirao je tako da se ulegao na ruke publike, koja ga je nosila uzduž i poprijeko po dvorani. Pritom se Vai prilično uvijao i previjao tako da su ga ljudi jedva hvatali da ne tresne o tlo. Naravno, fanovi se nisu mogli suzdržati da ne grabe za gitaru i ne diraju žice i magnete njegove unikatne Ibanez gitare. Stevea su dva gorila (roadieja) povukla natrag na pozornicu točno u trenutku kad se pjesma pretvara u glazbeno puno kompliciraniji dio. Vai je na rukama publike svirao superiorno, bez greške.
Cijela grupa bila je za cijelu potenciju razigranija nego u Ljubljani jedva dva mjeseca ranije. Nevjerojatno što u tome učini veća pozornica koju ima zagrebaška Tvornica u usporedbi s ljubljanskim VPK. Uz Stevea je na punu paru zapalio osobito izvanserijski basist planeta Zemlje Billy Sheehan. Karizmatičan kakav već jest Billy, priuštio si je nakon svoje solo točke, koja je sadržavala glavni motiv njegove pjesme The Suspense is Killing Me (s njegove nove solo ploče “Cosmic Troubsadur”, 2005), sviranje pjesme Shy Boy, koja je zapravo ostavština grupe Talas, čiji je bio član. Dakle, to je bio začin prve klase koncerta, jer pjesma nije bila uključena ni na jedan drugi koncert turneje prije toga. Osim toga, svi u publici koji su gledali Vaia u Ljubljani dočekali su i Freak Show Excess uživo, koji su u Ljubljani Vai i suradnici izostavili iz set liste. Jamming je bio nenadmašiv. Ovaj put Steve je pripovijedao priče o Franku Zappi te se rugašio na račun Princea, dok je iz gitare izvlačio visok sinusoidan zvuk koji je podsjećao na “ženski” vokal Princea. Zappa je navodno jednom na komentar novinara s drvenom nogom u intervjuu rekao: “Your long hair, makes you look like a woman!” odvratio: “Your wooden leg makes you look like a table!”
Noć puna pozitivne energije, od koje su žmarci jurili da je joj. Tek sam sad shvatio čega sam sve bio uskraćen u Ljubljani. Čak je i Steveov vokal u akustičnoj izvedbi Rescue Me or Bury Me zvučao puno ozbiljnije. Jedini mali problem odnosno minus mogao se primijetiti na bubnjevima u akustičnom setu. Upravo u pjesmama Rescue Me Or Bury Me i Sisters, jednostavno Jeremy ne zna biti sofisticiran. Pjesma koja zahtijeva veliku dozu mekoće da pogodi u žilu kako se zagrije, pa to nije bio. Dakle. Nije sve u sili, brzini i atletici na bubnjevima. Ne shvatite me krivo, Jeremy je prvorazredan! Prvorazredan razbijač, brz, ekstremnog topovskog udarca. Kad treba biti šokantno brz i uništavajući, Jeremy je čovjek na pravom mjestu.
Energija u tvornici bila je izvanredna. Uz vručenogaste glazbenike tome je pridonijela temperamentna masa, koja je stalno glasno poticala glazbenike na pozornici i nagrađivala ih gromoglasnim pljeskom. Na kraju je Vaiu doslovno zastao dah od tog glasnog skandiranja i praktički je onijemio za tri minute i samo je zurio u masu koja mu je vraćala energiju i vidjelo se da je bio uistinu dirnut, ne vjerujem da je sve skupa odsvirao rutinski.
Za sve ostale detalje pročitajte reportažu s ljubljanskog koncerta! Dakle, jednom riječju! Rasfuk. Komentari Zagrepčana, poput ovog: “Ovaj tip je stvarno bolestan!” doista pristaju uz viđeno. U pozitivnom smislu. Jednostavno koncert od 3 sata i 30 minuta izvanrednih vratolomnih jammingova, nepredvidljivih scenskih nestāšluka i glazbenih iskakanja koja ni u snu ne možeš usnuti. To je sve koncert Stevea Vaia i njegovih The Breed. Ne treba biti fan, jednostavno si navečer moraš poželjeti samo potpuni odklop i Steve Vai je pravi da te odvede prema potpunom odklopu! Događaj koji pač obilježavaju samo superlativi!
Setlista
1.) Audience-Intro
2.) Glorious
3.) Audience is Listening
4.) Band introduction
5.) Building The Church
6.) Crying Machine
7.) Km Pee Du Wee
8.) Dave Wiener Guitar solo
9.) Reaper
10.) Whispering A Prayer
11.) Freak Show Excess
12.) Tony MacAlpine Keyboard solo
Acoustic set:
13.) Melissa’s Garden
14.) Sisters
15.) Rescue Me Or Bury Me
16.) Boy Girl Song
17.) Call It Sleep
18.) Pusa Road
19.) Jeremy and Vai interaction
20.) Jeremy Colsson solo drums
21.) Midway Creatures
22.) Billy Sheehan bass solo incl. The Suspense’s Killing Me
23.) Shy Boy
24.) I’m Becoming
25.) Lotus Feet
26.) I’m The Hell Out Of Here
—dodatak—
27.) Liberty
28.) My Guitar Wants To Kill Your Mama (with E.Sardinas on-stage)
29.) For The Love Of God
30.) 25 Years On The Road Speech
