Lokacija: Vidia Rock Club / San Vittore (Cesena) / Italija
Datum: subota, 24. 10. 2009
Nije se ni godina i pol okrenula, a švicarski hard rockeri Gotthard već su poslužili novim albumom “Need To Believe” (2009. Nova godina, novi album, nova turneja! Tako to ide kad u bendu sve funkcionira kako treba. Financije su posložene, ekipa drži zajedno, inspiracije ne manjka. Opća forma benda dakle je na vrhuncu. Dečki su odlučili da će prvi dio “Need To Believe” turneje započeti na jugu – u Italiji – i polako se pomicati prema sjeveru Europe, sa zaključnim koncertima u veljači 2010. na području Skandinavije. Drugi koncertni termin bio je tako označen blizu grada Cesena, južno od Ravenne, u zabačenom selašcu San Vittore. Ondje se nalazi klub Vidia. Kad parkiraš pored njega, imaš dojam da se cijela stvar nalazi u većoj stambenoj kući čijem se vlasniku prohtjelo dobrog tuluma u dnevnom boravku. A opet. Vani je parkiran tour bus, čak i dodatni kombi za prijevoz opreme. Koncert će definitivno biti. Pred klubom je cijelo vrijeme bilo strašno živo. Već u času dolaska, oko pola sedam popodne, okupljali su se rock zaljubljenici i krate vrijeme pred zatvorenim prostorijama u zgusnutim raspravama, dakle u pravom talijanskom stilu. U posebno dobro raspoloženje, ionako dobro raspoložene, doveo je tijekom čekanja osobito gest članova benda Gotthard, koji su se pojavili iz tour busa i podijelili nestrpljivim fanovima nekoliko autograma.
MARKONEE: 20.30-21.10
U osam se otvaraju vrata kluba, a u pola devet na pozornici već stoje Talijani Markonee. Da opišem prvo iznenađenje. Sam koncertni prostor. Ponudio je odličnu akustiku i solidno je dimenzioniran, jer primi sve skupa nekih 500 glava. Ako se ne gurkaš u parteru, možeš si naći mjesto u “stepenasto” uređenom “obrubu”, gdje ima čak i sjedala pa stvar služi kao neka vrsta tribine. Ali glavno su akustika i pozornica. Pozornica je dovoljno duboka i dovoljno široka. Duboka dovoljno da su bubnjevi pomaknuti ozbiljno u pozadinu, a široka dovoljno da se bend, koji može biti i sekstet, solidno razmaše među špilovima. I akustika kluba je odlična. Gdje god se postaviš iznad parter, zvuk je oduševljavajući. I u parteru, iako njegov jasan raspored nije nužan. Markonee su naši stari znanci. Otkad RockLine zapravo odlazi na koncerte koje organizira agencija Bologna Rock City, a to će uskoro biti debele tri godine, srednje velike hard rock bendove obično otvaraju upravo Bolonjci Markonee. Tako smo ih gledali tjedan dana prije u Bologni pred nastup benda Over The Rainbow i tako su počastili i otvaranje večeri s Gotthard.
Markonee stalno napreduju. U svakom pogledu. Superiorno su uigrana ekipa. A kad je pod pozornicom nabijeno, i bend se na pozornici solidno zagrije. Dečki su ove godine potpisali ugovor s Escape Music, upravo izdali svjež album “See The Thunder”, drugi po redu, i ozbiljno ga predstavljali na koncertu. Muškarci koji u principu smišljaju skladbe kao stvorene za fanove Gotthard bili su ovaj put odličan izbor. Uz odličan zvuk koji su dočarali, oduševili su i odličnim nastupom, zaigranom scenskom igrom, a krunu uspjeha donijela je odlična dnevna forma pjevača, koji sluša na ime Gabrielle Gozzi! U repertoaru vrijedi istaknuti skladbu Women & Whiskey, ispisanu koketnim elementima melodičnog hard rocka, u kojoj inicijativu preuzima zanimljiv harmonizirani gitarski riff koji u slušatelju budi osjećaj da sluša nešto drukčije, ne nužno “izlizano”. Nadobudni dečki zagrijavali su do dvije trećine popunjen prostor kluba i Foreigner obradom Dirty White Boy te naravno dolili ulja na vatru preuzetom klasikom Divljih Jagoda Motori, koju u njihovoj režiji predstavlja refrenski napjev s riječju “Markonee” umjesto “Motori”. Zanimljiv trik, za koji se nadam da su Zele Lipovača i društvo naravno obaviješteni. 40 minuta odličnog špila, dosad najbolje izvedbe Markonea koju sam vidio.
GOTTHARD: 21.30-23.15
U 21.30 na pozornicu stupaju Gotthard. Bend spada u rang onih današnjih na tlu Europe čija je karijera tekla nešto drukčije nego u slučaju raznih Winger, House Of Lords, Firehouse, Giant, Hardline,… Gotthard su na scenu stigli istoimenim albumom 1992., u vremenima koja više nisu bila sklona poruci melodičnog hard rocka. Čak i da su tada napisali vječnozeleni hit koji je citirane bendove upisao na polje prepoznatljivosti, ne bi postigli mnogo. Za razliku od falange hard rock bendova koji su digli ruke kad se pojavila grunge viroza, unatoč komercijalnom uspjehu i dva do tri izdana albuma, Gotthard su, kao pravi radnici, tvrdoglavo ustrajali kroz devedesete i kalili se. Tako su sazrijevali od albuma do albuma. Posljednja tri dosežu ravnopravnu kvalitetnu razinu, različiti su međusobno, ali ih ipak dijele nijanse. Gotthard su si njima izborili komercijalno zadovoljavajući položaj, proširili bazu fanova i tako je naposljetku i za njih došlo vrijeme da žanju svoju sjetvu.
Danas Gotthard od mnoštva bendova dijeli i činjenica nenadmenosti i izuzetne dostupnosti fanovima. Isto tako je bend navikao nastupati u manjim klupskim prostorima i posve neopterećen, jer je u prošlosti, u pogledu ponude, iskusio i još štošta gore. I to je uvijek znao sportski podnijeti. I ovaj put klub je bio nabijen do posljednjeg kutka, u njemu je doslovno vrjelo, kamo god si uperio pogled.
Dečki su repertoar sastavili s trećinskim udjelom skladbi s novog albuma “Need To Believe”, što je jedini ispravan potez, jer je riječ o jednom od najboljih albuma njihove karijere. Među njih su umiješali skladbe sa starijih albuma, koje su među fanovima još kako omiljene. Zanimljivo je da su skladbu Shangri-La, koja otvara novi album, čuvali za drugu polovicu koncerta, a na scenu su udarili s Unspoken Words, drugom po redu s “Need To Believe”. Mogu reći da je od prvog trenutka zvuk u klubu bio odličan, uravnotežen. Intimna atmosfera, u kojoj si se članovima mogao posve približiti u prvim redovima, pjevač Steve Lee cijelo se vrijeme rukovao s podivljalom publikom. Gotthard su osim glazbene ponude Talijane pridobili na svoju stranu i jednostavnom činjenicom da polovica članstva tečno govori talijanski. Među njima i pjevač, pa su Gotthard između skladbi komunicirali posve na talijanskom. Publika me iznenadila fanatizmom prema bendu. Ako se skladbe novog albuma još nisu posve “primile”, jer je od službenog izlaska do turneje prošlo jedva dobar mjesec, publika je gromoglasno pjevala neke refrene starijih pjesama, poput Gone To Far, Top Of The World, Sister Moon, ponarodjele Hush – koju će Gotthard morati obavezno izbaciti iz set liste s francuskih koncertnih termina ove godine zajedno s Deep Purple, Now i osobito završnu mega bombu Lift U Up, koja je digla u zrak krov kluba.
Gotthard su službeno kvintet, a kao šesti član na koncertima i u studiju stalno im pomaže i klavijaturist Nicolo Fragile. Na pozornici glavninu pozornosti preuzima odlični Steve Lee, koji nudi prvorazredni klasični hard rock vokal kakav je Jon Bon Jovi izgubio davno, kao naboj nadahnuća sami Bon Jovi, a Gotthard tako, barem u Europi danas, popunjavaju onu prazninu koja je nastala uz ispjevane i nametnute albume novih Bon Jovi. Steve Lee je i odličan scenski akter, fenomenalan povezivač. Čovjek koketnih pogleda, grešnih pokreta držao je poluge svih niti čvrsto u rukama i publika mu je doslovno jela iz ruke tijekom koncerta. Nekoliko u visinu ubitačno uperenih “screamova” i eto nas. Žmarci nisu izuzeti. Osobito kad se Gotthard late fantastične naslovne skladbe albuma, koja je dvoranu opčinila savršenim refrenskim napjevom.
U srednjem dijelu na pozornici se pojavljuju samo Leo Leoni s akustičnom gitarom i Steve Lee. Akustični set bio je zamišljen posve spontano i dvojica su prihvaćala želje publike. Dakle, četiri skladbe po želji publike u akustičnom ruhu. Tako su načeli taj dio koncerta s One Life One Soul (“G”,1996), razoružali publiku osobito s Heaven, koja se spontano prelila u iznenađenje Lonely People (obje “Homerun”, 2001) te za kraj popihali dušu još pripadnicama nježnijeg spola skladbom Angel (“Gotthard”, 1992). Slijedi buđenje i “rušilna” atmosferska erupcija s fenomenalnom novom skladbom Shangri-La, gdje je klub opet pucao po šavovima od uzbuđenja. Bend je zaključio redovni dio nastupa u najvišoj brzini! Atmosferu su prvo podigli visoko napjevnom udarnom Now (“Domino Effect”, 2007) te zaključili taj dio koncerta strogo traženom i poželjnom “Lipservice” (2005) svima omiljenom himnom Lift U Up, koja je svojim otrovno potkovanim ritamskim maršem morala dići na noge i najhladnijeg i najotupjelijeg posjetitelja, koji se slučajno našao te večeri u Ceseni na druženju s Gotthard.
Bez greške, vrlo profesionalno, vrlo uigrano. Uz sve to, Gotthard slove po tome da ne ostavljaju ni tračak oholosti, nametanja ili dojma da su došli posve rutinirano pokupiti plaću. Nastup na puno, bez izvlačenja i, što je glavno, bez posebnih računica oko štednje energije. Ovo je početak turneje i bend već sada odlično vlada osobito novim materijalom, što samo potvrđuje da su Gotthard uz obilna i neprekidna krstarenja po koncertima otrovno istrenirana koncertna atrakcija koju vrijedi doživjeti uživo!
U Njemačku se Gotthard upućuju u društvu s Europe. Slijedi turneja po Francuskoj s Deep Purple i tako dalje. Prostori će biti veći, primit će nekoliko tisuća ljudi. Tako će razmak između benda i publike na tim koncertima biti veći i takvu intimnost, kakvu je ponudio klub Vidia, bit će teško uskoro ponovno okusiti. Sat i tri četvrt dug koncertni špil dečki su zaključili s još jednom oduševljavajućom himnom novog albuma I Know You Know te zaokružili novi fantastični koncertni nastup još jednom silno omiljenom skladbom, Anytime Anywhere. Publiku nisu ostavili gladnu, ali ipak u transu i željnu! S formom i voltažom koja nije popuštala ni za djelić od prve do zadnje sekunde koncerta. Druženje s Gotthard u takvom je intenzitetu prošlo u tren oka!
Uz to bih želio dodati i osobni aspekt: otkad idem na koncerte u Italiji, kojih, iskreno rečeno, u četiri godine doista nije bilo malo, pa ako se usredotočim samo na usporedbu koncerata klupske scene u Italiji, koja je specifična po svojim karakteristikama, mogu bez dlake na jeziku reći otvoreno da iskustvo s Gotthard u klubu Vidia odnosi prvo mjesto među svim mojim dosadašnjim posjetima koncertima talijanske klupske scene. Vrlo važan faktor bio je ovaj put, uz odličan klupski prostor, koji je bio taman dovoljno velik i odlične akustike, publika. Ona se nagurala i ispunila baš svaki kutak kluba te pridonijela fanatičnim odzivom i izuzetnom podrškom bendu. Bend je uzeo još dodatni zalet i s takvim pogonom, u svoj opuštenosti, doslovno letio na krilima tako uspostavljene koncertne magije!
Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
MARKONEE:
1. Way
2. Go
3. Back On Me
4. Brand New Day
5. See The Thunder
6. Dirty White Boy
7. Women & Whiskey
8. Loved Land
9. Markonee
10. The Big K
11. The Cross Between The Lines
GOTTHARD:
1. Unspoken Words
2. Gone To Far
3. Top Of The World
4. Need To Believe
5. Sister Moon
6. Hush
7. Right From Wrong
8. Delay From Hell
9. Unconditional Faith
10. One Life One Soul*
11. Heaven*
12. Lonely People*
13. Angel*
14. Shangri-La
15. The Oscar Goes To…
16. I Don’t Mind
17. Now
18. Lift U Up
—dodatak—
19. I Know You Know
20. Anytime Anywhere
* … akustični set
