Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Jethro Tull
Izdavač: EMI Records
Izlazak: 2009
Trajanje: 78:36
Ocjena: 5/5
Ian Anderson i njegov prateći stol apostola progresivnog folk rocka već godinama ne pale traktor kad su u pitanju nova studijska izdanja, ali zato vjerne sljedbenike u posljednje vrijeme marljivo razveseljuju koncertnim albumima iz različitih razdoblja njihove bogate karijere. Šarenoj zbirci službenih koncertnih izdanja sad se pridružio i “Live At Madison Square Garden” na kojem je zarobljen nastup legendarne postave od prije 31 godinu. Tog davnog dana, 14. listopada 1978., kad su Jethro Tull nastupili usred znamenite njujorške dvorane Madison Square Garden, našli su se usred izuzetno uspješne “Heavy Horses” turneje. Tim su nastupom, među ostalim, ušli u povijest kao prva britanska rock grupa koja je nastupila u Americi i čiji je koncert izravno prenošen za britansku televizijsku postaju.
Rasprave o tome koja je Tull inkarnacija bila najbolja do sad vjerojatno se nikad neće stišati, no većina sljedbenika slaže se da je unutar postave koja je djelovala u drugoj polovici sedamdesetih i snimila takve prog folk rock klasike kao što su “Songs From The Wood” (1977) i “Heavy Horses” (1978) vladala izuzetna harmonija, koja se najbolje odražavala upravo na njihovim koncertnim nastupima. Usporedbe s legendarnim koncertnim albumom “Bursting Out” (1978), koji s pravom spada među najbolje koncertne albume svih vremena, nameću se same od sebe, i po samoj kvaliteti snimke, i po atmosferi, i po jednostavnoj činjenici da su oba koncertna dokumenta snimljena s istom postavom i na istoj turneji.
Popis izvedbi vrlo je sličan onom na “Bursting Out”, samo s nešto drukčijim redoslijedom te s izvedbom jednog od njihovih najboljih djela, seljačke himne “Heavy Horses”, koja se čak može okruniti kao vrhunac cijelog snimka, jer osim izostanka violinskog solo dijela ni u čemu drugom ne zaostaje za studijskom verzijom. Praktički sve izvedbe Tull klasika sadrže mnogo duhovitih improvizacija, ponajprije baroknih aranžmana u izvedbi dirigenta i klavijaturista Davida (danas Dee) Palmera, Barreovih unikatnih gitarskih solaža te naravno Ianovih flautističkih vragolija, što iznova potvrđuje svu veličinu jedne od koncertno najodrješitijih i najsvirenijih grupa svih vremena.
Slikovite barokne aranžmane moguće je diviti već na uvodu tvrdorockerske klasike “Sweet Dream”, gdje do posebnog izražaja dolaze simfonijske harmonije obaju klavijaturista, to jest Palmera i Johna Evansa. Tull koncertna zaprega bila je ritmički izdašno poduprta dinamičnim bubnjarskim rafalima Barriemorea Barlowa, za brojne sljedbenike najboljeg bubnjara u povijesti grupe, dok je za melodične bas linije pronicljivo pobrinuo John Glascock, koji se rosno mlad oprostio od života manje od godinu dana nakon završetka “Heavy Horses” turneje. Sve su izvedbe odsvirane s zapanjujućim žarom i sveprisutnom međusobnom instrumentalnom kemijom. Ponajprije pak nostalgiju budi Ianova odlična vokalna forma, koja je u međuvremenu davno postala neka davna prošlost i vrlo je vjerojatno glavni razlog njegova dugogodišnjeg odgađanja snimanja novog studijskog albuma.
U kakvoj su se izuzetnoj kondiciji te večeri nalazili Ianovi težački barjaktari vrlo dobro dočarava i briljantna, više od 15-minutna verzija najpopularnije Tull klasike “Locomotive Breath”, koju začine s vrhom pune mjere raznolikih solističkih improvizacija. Tako duge, dodatno improvizirane verzije dugogodišnjih klasika bile su u njihovu slučaju prije rijetkost, jer su se na koncertnim nastupima izbjegavali dugometražnih jam ekscesa u stilu Deep Purple. Svi oni koji posjeduju “Thick As A Brick” reizdanje na CD-u iz 1998. odmah će prepoznati “Live At Madison Square Garden” verziju ove besmrtne prog klasike, jer se na spomenutom izdanju nalazi u obliku bonus skladbe. Nepotrebno je isticati da je riječ o jednoj od najboljih verzija legendarnog epa i ujedno konceptualnog albuma o najbedastijim seljačkim slikama britanskog visoko uglađenog društva, iako je, kao i obično za koncertne potrebe, dobrano skraćen u odnosu na svoju uobičajenu dužinu. Šumsko-seljačko koncertno veselje doseže vrhunac slikovitom izvedbom prog folk rock klasike “Songs From The Wood”, Ianovom hvalospjevu netaknutim šumama i njihovim budnim stanovnicima. Bradati šumski prijatelji i na ovom mjestu iznova demonstriraju svoju neobičnu mjeru uigranosti i bezgranična smisla za duhovite instrumentalne umetke.
Tradicija nalaže da među izborom koncertnih izvedbi ne smije izostati tvrdorockerski favorit “Aqualung”, još jedan iz užeg izbora Tull zimzelenih hitova, koji je Ian na ovoj verziji otpjevao s posebnim žarom kojim pred slušateljevim očima iznova lako oživljava znameniti lik s blatnog dna britanske društvene ljestvice, kakvog ne bi mogao smisliti ni Charles Dickens. Ovamo nekako prirodno spada i odlični vijenac “My God/Cross Eyed Mary”, koje bi se moglo nazvati i obveznim pratiteljima “Aqualung” kvazi-koncepta, briljantnog presjeka klerikalno-pedofilskog licemjerja, koje već vječno guši ne samo anglosaksonsko društveno uređenje, nego u posljednje vrijeme sve više steže i našu domovinu na koju smo tako ponosni i koja se toliko trudi da u svemu ugodi zapadnim socijalno-ekonomskim arhitektima. Među izvedbama koje danas obično rijetko susrećemo na Tull koncertima nalazi se folk rock standard “One Brown Mouse”, Ianova oda dlakavim prijateljima s kojima dijeli zalihe poljoprivrednih kultura, zaboravljeno remek-djelo “No Lullaby”, koje svojom atmosferom i tekstom ostavlja poseban dojam u noći vještica (Ian je unutra lukavo upleo i središnji motiv s božićne klasike “God Rest Ye Merry Gentlemen”) te nezaboravna satira “Too Old To Rock’n’Roll Too Young To Die”, plod Ianova obračuna s nekim glazbenim kritičarima koji su ga još usred sedamdesetih, u njegovim tridesetima, slali u mirovinu.
Ob slušanju “Live At Madison Square Garden” posebno će oduševljeno zastrići ušima svi stanovnici šumskih rubova i svježe pokošenih polja, jer se cijeli snimak s lakoćom svrstava među najbolje Tull koncertne dokumente. Po kvaliteti samih izvedbi, sveopćoj atmosferi i produkciji svrstava se odmah iza besmrtne koncertne klasike “Bursting Out”, što naposljetku nije nikakvo iznenađenje, jer je na njemu zarobljen nastup najvjerojatnije najbolje inkarnacije u povijesti prog folk rock legendi. Čega boljeg od koncertnog dokumenta iz vremena kad je njegova omiljena grupa bila na vrhuncu svoje koncertne forme dugogodišnji Tull sljedbenik jedva bi mogao poželjeti. Stari trubadurski lisac se doduše s ovakvim koncertnim dokumentima koji potječu iz njegovih zlatnih vremena kao i neprestanim turnejama lukavo izvlači što se tiče vehementnog odgađanja povratka u snimateljski studio, ali uz tako marljivo čuvanje vlastite glazbene baštine mnogo mu se toga prašta.
Postava
Ian Anderson – vokal, flauta, akustična gitara
Martin Barre – električna gitara, mandolina, marimba
John Glascock – bas gitara, gitara, prateći vokal
Barriemore Barlow – bubnjevi, glockenspiel
John Evans – klavir, orgulje, harmonika, sintisajzer
David Palmer – orgulje, sintisajzer
Produkcija
Ian Anderson
Popis skladbi
1. Sweet Dream
2. One Brown Mouse
3. Heavy Horses
4. Opening
5. Thick As A Brick
6. No Lullaby [including Flute Solo of ‘God Rest Ye Merry Gentlemen’]
7. Songs From The Wood
8. Band Intro
9. Quatrain
10. Aqualung
11. Locomotive Breath [including Dambusters March]
12. Too Old To Rock ‘N’ Roll
13. My God / Cross Eyed Mary
