Izvođač: Rush
Izdavač: Mercury Records
Izdanje: 1984
Ocjena: 4/5
Minimalizam “new wave” produkcije na prijelazu sedamdesetih u osamdesete, revolucionarno usmjeren na traženje digitalno elektroničkih približaka, kao nadomjestak nekadašnjoj organskoj živosti prirodnog zvuka komunikacije klasičnih instrumenata poput bubnjeva, basa i gitare, u svakom se pogledu dotaknuo i Rush. Ono što je naznačio “Signals” (1982), konačno je utjelovio “Grace Under Pressure” (1984). “Signals”, kao posljednji album koji je još nosio živ i voluminozan starinski zvuk, sada je zamijenio novi album s poprilično stanjenom produkcijom, koja u novom smjeru ukida Leejevo karakteristično bas zveckanje i time smanjuje dubinu penetrativnog “old school” basiranja i rockerskog žara. Neil Peart u novom izdanju bez imalo srama uključuje i elektroničke bubnjeve. Gitare su odjevene u efekt jasnog odjeka koji u uzimanju akorda zvuči oštro, distancirano, i ovaj put na albumu prvi put više ne osjećamo onu magiju studijske živosti zvuka koju su Rush još uspjeli stvoriti sa “Signals”. Ako su obožavatelji grupe “Signals” još progledali kroz prste, “Grace Under Pressure” je onaj album Rush diskografije koji jasno polarizira bazičnu masu Rush fanova diljem svijeta.
“Grace Under Pressure” je u svakom pogledu prvi pravi art rock album. Lifesonovi gitarski motivi maksimalno su detaljirani i dorečeni, čovjek s tonovima razumno špara, ali svaki od onih koje udara posjeduje važnu točku koja u zauzetom prostoru svake pojedine skladbe nosi jasno izraženu namjeru. Sve što je ostalo prirodno jest Leejev vokal, koji u takvoj novovalnoj produkciji, gdje sintisajzeri na veliko podupiru gitarske fraze, bez ikakve pretencioznosti nekadašnjeg vrištanja, predstavlja jedan od nosivih elemenata koji zbog svojih specifičnosti unosi u tako novostvoren zvuk naglašen sjaj izražavanja emocija. U tako ispranoj produkciji “iz drugog svijeta” nudi jedinstvenu, iznimno privlačnu protutežu, bića sazdanog od mesa i kostiju koje se golim rukama bori protiv nadmoći računala, robota i strojeva.
Ovaj je album usprkos daljnjoj sofisticiranosti zvuka nevjerojatno mračan i zahvaljujući Peartovoj bujnoj mašti i dalje mističan. Glavni tvorci te mračnosti su Peartovi tipični “sam protiv svih” Rush tekstovi i pozadina zvuka, koja plovi na krilima komunikacije gitarskih fraza i sintisajzera. Red Sector A skladba je u kojoj Rush u potrazi za novim zvukom izborе najviše pobjedničkih bodova. Skladba s potresnim tekstom o borbi za preživljavanje usred ratnog kaosa nosi snažan karizmu, u kojoj grupa uspijeva kapitalizirati nove smjernice na najučinkovitiji način. U ovoj skladbi bas gitaru se ne čuje, Lee svu svoju melodiju izvlači isključivo iz sintisajzera. Peart se u skladbu prikrada s elektroničkim bubnjevima. U tako stanjen i kozmetički izumjetničen pristup, poput noža kroz sir, zareže se Lifesonova gitara (uz podršku sintisajzera), koja profiliranim motivom preuzima primat, sve dok u skladbu ne uđe Geddyjev melodično emotivni vokal, koji kroz otpjevane stihove bezizlaznosti, očaja i konačnog suočenja s propašću djeluje naprosto srhovito. Toliko je osjetan, tanak i ispovjedno dubok da je već pomalo zastrašujući. Red Sector A definitivno je jedna od najljepših tvorevina ovog albuma. Općenito po melodijskoj strani. U njoj je grupi uspjelo kapitalizirati uključivanje svih novosti u evoluiranju novog Rush zvuka na najsretniji način. Riječ je o najviše “new wave” era skladbi albuma. Najviše “eighties” skladbi albuma.
Album se otvara skladbom Distant Early Warning, koja bi lako našla mjesto na prethodnom albumu da je slijedila staru produkciju. Ta je skladba tipičan i prvi primjer minimaliziranja zvuka grupe, daljnjeg podređivanja ovisnosti o sintisajzerima, kojemu ovaj put grupa dodaje konkretnije i jasnije oblikovan zvuk osnovnih gitarskih fraza, s obzirom na novootkriveno “Signals” oduševljenje mogućnostima glazbene ekspresije pomoću sintisajzera. Već ta skladba nudi mračnu atmosferu koja poput koprene neprestano bdije nad cijelim albumom, i u njegovu nastavku.
I “Grace Under Pressure” najjači je na svom početku, kao i na svom zaključku, što ostaje zaštitni znak njihovih albuma. Zapravo u početnom četvorcu Distant Early Warning, Afterimage, već spomenutom novovalno “sočnom” Red Sector A i The Enemy Within. S potonjom se skladbom grupa zbog krepko naglašene ritam linije među skladbama albuma, uz Distant Early Warning i Between The Wheels, još najneposrednije dotakne zvuka “Signals” i stanja prijašnjeg izdanja “buntovnički adolescentskog fantaziranja” grupe. S “Grace Under Pressure” Rush su odrasli i definirali kamen temeljac nove art rock slike svog zvuka.
Kao što je već običaj kod Rush, i ovaj put grupa uspijeva oblikovati sve skladbe kao jasno zaokružene i međusobno ekspresivno odvojene entitete, s prepoznatljivo konfiguriranom atmosferom i glazbenim naslijeđem. Afterimage s prefinjeno zamaskiranim reggae ritmom u refrenu potpuni je obrat atmosfere u odnosu na otvaranje albuma i srhovito proročanstvo onoga što se Neilu Peartu doista dogodilo u životu nakon 14 godina. U ovoj skladbi grupa (usmjerite pozornost na Lifesonov promjenjiv način sviranja osnovnog motiva) iz “kruga u krug” neprestano brine za male minimalističke promjene, karakteristične za art ekspresiju u rock glazbi. Svaka pretencioznost u smislu komplikiranja ovaj je put u potpunosti nepoželjna, a njezin nedostatak nadomješta “velika” novovalna produkcija. Manje zanimljive skladbe albuma su The Body Electric s otvarajućim trikom koji podsjeća na Distant Early Warning i Red Lenses, kojem nešto nedostajućeg žara vraća dominantno Peartovo igranje. Kid Gloves je najpozitivnije usmjerena pjesma, tiha najava energije koju su Rush ponudili na “Hold Your Fire” (1987). Between The Wheels je najjači trenutak albuma i s Distant Early Warning bi lako dijelila mjesta na popisu skladbi albuma. Moćno atmosfersko mini epsko ozračje izgrađeno na šarenoj zavjesi sintisajzera, u koje se zariva Lifesonov gitarski monolog, na ploču vraća nešto prijeko potrebnih zraka rockerskog zahvata i “Signals” ozračja majstorskom kreacijom suprotnosti između mračnog pretprefrena i durski postavljenog te rockerski ubrzanog refrena, kojim neprestano zapovijeda duboko osjećajno Leejevo pjevanje. Kad se album tako naposljetku okrene, u ušima dugo ostaje onaj blagi (nesvjesni, ali vječno traženi) osjećaj najdubljeg i jedinstvenog “Rush-evstva”.
Grupa je već odavno prestala nuditi mini epove, a minimaliziranjem je okrnjila i srednje instrumentalne dijelove, koji su sada dodatno skraćeni i još jezgrovitije detaljirani, u odnosu na svaki prethodnik albuma “Grace Under Pressure”.
Ovaj je album iznova definirao Rush zvuk. Poseban je i jedinstven u svakom pogledu. Pripada obaveznoj zbirci svakog Rush fana, kao i svakog ljubitelja art rocka new wave ekspresionizma osamdesetih godina. Zapravo, neću se mnogo pogriješiti ako ga preporučim kao dodatak zbirci albuma i svim “eighties” nostalgičarima koji se kunu u zvuk grupa koje su sooblikovale tadašnji “mainstream” zvuk, kao što su bili npr. Crowded House, Madness, Simple Minds, Level 42, Men At Work, Talking Heads.
Rush su s “Grace Under Pressure” uhvatili korak s trendovima, a istodobno ostali prepoznatljivo svojstveni i jedinstveni u svakom pogledu. Kao takvi, i u nastavku su svoj zvuk i dalje marljivo prali i minimalizirali. Više riječi o tome bit će rečeno u recenziji albuma “Power Windows” (1985). Mnogi dinosauri iz sedamdesetih u osamdesetima su umjetnički pregorjeli u paranoji koja ih je tjerala da nužno provedu promjenu zvučne i stilske slike. Neke je to poduhvaćanje zauvijek isprало s polja aktualnosti (Jethro Tull s post “Stormwatch” albumima), drugi, kao npr. Genesis ili Yes, u obnovljenim su slikama doduše punili stadione, ali su se doslovno ismijavali, s obzirom na rasprodaju vlastitog izražajnog intelekta, koji su zamijenili minimalizacijom zvuka novih albuma (a time su nesvjesno s druge strane briljantno pridonijeli definiciji new wave zvuka i zvuka pop rocka). Treći su uspjeli sačuvati umjetničku slobodu usprkos integraciji novosti. Njihov je intelekt kroz nove putove evolucije vlastite glazbene ekspresije, kakav su nas navikli još u sedamdesetima, ostao neokaljan. Oni su izazove novosti uvijek znali majstorski okrenuti sebi u prilog. I sa svakom izjavom rasli su prema gore i razvijali se dalje. Među njih spadaju u tom razdoblju, uz “Discipline” povratnika King Crimson, definitivno i Rush u svom “synthesizer” razdoblju osamdesetih godina.
Postava
Geddy Lee – vokal, bas gitara, synthesizer-i
Alex Lifeson – gitara, synthesizer-i
Neil Peart – bubnjevi, akustične, električne udaraljke
Produkcija
Rush & Peter Henderson
Popis skladbi
1. Distant Early Warning (4:56)
2. Afterimage (5:03)
3. Red Sector A (5:09)
4. The Enemy Within (4:34)
5. The Body Electric (4:59)
6. Kid Gloves (4:17)
7. Red Lenses (4:41)
8. Between The Wheels (5:44)
Trajanje albuma: 39.23
