Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Magnum
Izdavač: Music For Nations
Izdanje: 1992
Ocjena: 4/5
“Sleepwalking” za Magnum predstavlja relativno uspješan povratak korijenima uz istodobno otkrivanje nekih novih, profinjenijih zvučnih smjernica, koje prije obično nisu bile toliko izražene unutar njihova zvuka. Ovaj zaokret prema većoj profinjenosti i suptilnosti bio je nakon hladnog tuša, koji je uslijedio nakon izlaska američkom tržištu prilagođenog prethodnika “Goodnight L.A.” (1990), na kojem su neuspješno eksperimentirali s hair metalom, jednostavno neizbježan. Nakon naglog pada komercijalnog uspjeha, zvjezdani zanos unutar sastava polako se smirio i Magnum su se počeli vraćati svojem reprezentativnom zvuku, koji je obično bilo najlakše opisati kao melodični hard rock, utemeljen na mješavini začina art rocka, hard rocka i AOR-a.
Središnji potez zbog kojeg skupina na “Sleepwalking” opet ima onaj prepoznatljivi mistični, često melankolični keltsko-britanski šarm bio je taj da je Tony Clarkin, gitarist i glavni tvorac njihove glazbe i tekstova, stvari posve uzeo u svoje ruke i album producirao na vlastitu ruku. “Sleepwalking” tako opet ima onaj zaštitni Magnum romantično-eterični zvuk, ne nedostaje ni fantazijskih i društveno kritičnih tekstova, koji nakon dugo vremena opet prevladavaju kroz album. Važnu ulogu u tome da su Magnum opet oni “stari” ima i povratak dugogodišnjeg ilustratora Rodneya Matthewsa, koji je za njega oblikovao relativno netipičnu naslovnicu. Ona je sastavljena kao neka vrsta mističnog kolaža, građenog od različitih komadića naslovnica prethodnih izdanja i nekih simboličnih predmeta povezanih s pojedinim članovima.
Kroz cijeli album neprestano se može osjetiti veća profinjenost i stečena zrelost u odnosu na prethodna izdanja. Tome su odlučno pridonijeli dominantni Stainwayovi sintisajzeri, koji pojedinim skladbama dodaju iznimno dobrodošlu romantičnu melankoliju. Klavijature su u odnosu na gitaru u produkciji snažno gurnute u prvi plan, što albumu daje znatno sofisticiraniji i melankoličniji zvuk nego što je to inače kod njih. Toliku pažnju klavijature nisu uživale još od albuma “Vigilante” (1986). Nešto manje će nad “Sleepwalking” biti oduševljeni oni koji su Magnum oduvijek doživljavali kao pomalo poseban hard rockerski bend i kojima su najviše odgovarali udarniji dijelovi uz Clarkinove gitarske rifove, jer je u cjelokupnom presjeku riječ o jednom od njihovih sporijih i mirnijih izdanja. Osim toga, inače cijelo vrijeme vrlo solidni “Sleepwalking” ne može se usporediti s njihovim najboljim dostignućima. Tko je očekivao još jedan “On A Storyteller’s Night” (1985), mogao je ostati kratkih rukava. Zlatna vremena skupine do tada su već odavno bila prošla.
Magnum su si na “Sleepwalking” priuštili mnogo suptilnih, smirenih dijelova, u kojima do izražaja, kad je riječ o isticanju viših emocija, ponovno može doći odličan vokal njihova karizmatičnog pjevačaBoba “The Cat” Catleyja. To potvrđuje već uvodni, iznimno suptilni i melankolično-romantični “Stormy Weather”, koji umjesto uobičajeno očekivane jurišnice nudi iznimno lijepe simfonijske aranžmane preko moćnih slojeva sintisajzera. Clarkin se pritom iskazuje za njega neobičnom šaketom suptilnih slide gitarskih pasaža, dok Catleyjev nastup dopire do svih kutaka srca. Slijedi izravniji, hard rockerski orijentirani “Too Much To Ask”, koji ima gotovo rock’n’rollerski rif. I svojim refrenom predstavlja povratak tradicionalnijim vodama njihovih ranih albuma.
Nakon art rock i hard rock sladokusaca na svoj će račun doći i ljubitelji AOR-a, koji se zasigurno neće moći othrvati čarima “You Are The One”. Ona se ponosi himničnim, visoko melodičnim refrenom i zavodljivom pratnjom vokalnih harmonija, koje su provučene kroz središnji rif i jednostavne, ali hipnotične teksture klavijatura. Tu bi se čak mogle naći paralele s rođacima Uriah Heep i njihova prva dva izdanja s Berniejem Shawom. “The Flood (Red Cloud’s War)” pak predstavlja onaj pravi povratak njihovoj staroj formi, odličnu tvorevinu, koja bi se bez problema mogla naći i na takvim prošlim remek-djelima kao što su “On A Storyteller’s Night”, “Vigilante” ili “Wings Of Heaven” (1987). Njezina središnja magija leži u preplitanju iznimno profinjenih slojeva sintisajzera s gitarskim rifovima, odličnom, pomalo hrapavom Catleyjevom vokalnom izvedbom te sjajnim, neočekivanim ritmičkim prijelazima. Na romantičnoj baladi “Broken Wheel” skupina na krilima izvrsne Catleyjeve vokalne izvedbe dokazuje da nipošto nije izgubila osjećaj za stvaranje kvalitetnih, neušećerenih balada.
Zanimljiv eksperiment predstavlja i “Just One More Heartbreak” s duhovitim Clarkinovim wah-wah gitarskim pasažama i atmosferičnim višeglasjem u refrenu. Dokaz da im povremeno art rockersko mudrovanje nipošto nije postalo strano ilustrira “Every Woman, Every Man” s gostujućim jazzovskim pasažama na saksofonu. S neskrivenim sarkazmom ovjenčani mini hit “Only In America” bio bi u 80-ima (s ponešto drukčijim tekstom, dakako) mogao biti čak i međunarodni hit. Tu si daju oduška u tekstu na račun deziluzije koja je uslijedila nakon zvjezdanih vremena koja su proveli tijekom svojeg kratkog boravka u Los Angelesu (vidi recenziju “Goodnight L.A.”). Jedan od vrhunaca albuma nedvojbeno je i “Sleepwalking”, koji nastavlja njihovu tradiciju odličnih naslovnih skladbi. Uz obvezni zavodljivi, himnični refren ne nedostaje mistični tekst te usputni latinski dijelovi na akustičnoj gitari i space rockerski valovi na sintisajzerima. Nakratko ponovno oživljavaju njihovi art rockerski korijeni. Netipični “Prayer For A Stranger” poprilično podsjeća na neke Toto klasike, što nipošto nije loše. Romantični “Long Ride”, u kojem ponovno kraljuju saksofoni, briljantan je kraj albuma.
“Sleepwalking” je album kakav su Magnum hitno trebali ako su željeli zadržati kredibilitet titule prvaka britanskog melodičnog hard rocka među dugogodišnjim sljedbenicima te otvoriti novo poglavlje kojim su definitivno ostavili iza sebe svoja zlatna i neponovljiva vremena s sve izrabljivačkijom etiketom Polydor, koja je željela samo još hitova i još više hitova. Na “Sleepwalking” se cijelo vrijeme osjeća da je skupina na njemu prodisala punim plućima i uživala u njegovu stvaranju. Posljedica je jedno od njihovih najuravnoteženijih izdanja, na kojem su korijeni i zvučni elementi, koji potječu iz vremena prošle slave, pomiješani s nekim do tada još neisprobanim začinima. “Sleepwalking” doduše nije predstavljao ni prvi ni posljednji trenutak u kojem su Magnum pokušali revitalizirati svoj zvuk i otvoriti novo poglavlje karijere, no nedvojbeno predstavlja najuspješnije od njih, kojim su hrabro zakoračili u nepredvidiva 90-a.
Postava
Bob Catley – vokal
Tony Clarkin – gitara
Wally Lowe – bas gitara
Mark Stanway – klavijature
Mickey Barker – bubnjevi
GOSTUJUĆI GLAZBENICI:
York Gibson – programiranje klavijatura
Wesley Magoogan — saksofon na “Every Woman, Every Man” i “The Long Ride”
Pritam Singh — indijski bubanj na “Prayer For A Stranger”
Gary Sanders — usna harmonika na “The Long Ride”
Produkcija
Tony Clarkin
Popis skladbi
1. Stormy Weather (4:43)
2. Too Much To Ask (5:00)
3. You’re The One (3:46)
4. The Flood (6:04)
5. Broken Wheel (4:01)
6. Just One More Heartbreak (4:14)
7. Every Woman, Every Man (4:07)
8. Only In America (4:01)
9. Sleepwalking (5:41)
10. Prayer For A Stranger (4:23)
11. The Long Ride (6:54)
Trajanje albuma: 52:56
