Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Graz / Explosiv / Austrija
Datum koncerta: 28.01.2017.
Broj posjetitelja: 300
Cijena ulaznice: 31,50€
Došao je i taj dan kad se autor ovog članka, u svojoj dugogodišnjoj karijeri gorljivog Grave Digger entuzijasta, zaputio na svoj (jubilarni) deseti koncertni posjet ove dugovječne njemačke postave iz grada Bochum. Što se Grave Digger tiče, uopće prvi put na njihov koncert u Austriju. U Graz. U tamošnji klub Explosiv, koji je posljednje dvije godine, što se programske ponude tiče, življi nego ikad prije.
Novi studijski album »Healed By Metal«, koji je sastav objavio svega nekoliko dana prije odlaska na novu europsku turneju, u usporedbi s ostatkom diskografskog opusa sastava nije baš osobito blistav i poseban dosezanje, a kamoli kreativni vrhunac, pa ipak. Klasici željeznog repertoara, nastali ponajprije tijekom devedesetih godina, ostaju najveća privlačnost Grave Digger, i to u zrelim godinama njihova djelovanja.
Za uvertiru su na pozornicu stupili power metal početnici Victorius. Njemački sastav otvorio je koncert klišejskim presjekom autorskih ostvarenja koja su ljubiteljima ovog žanra odavno poznata. Loš zvuk, osobito prigušeno brujanje obiju gitara, a u miksu inače uzoran, prodoran, čist i melodičan vokal. Srčanost i zalaganje prisutni u svakom trenutku. Sastav je istog dana kad i Grave Digger objavio novi studijski album »Heart Of The Phoenix« i u repertoaru ga, očekivano, izdašnije predstavio. Kvintet s četvrtim studijskim albumom u džepu. Samouvjereno, profesionalno. Šteta samo što im je zvučna slika smetala.
Ništa bolje sa zvukom nije prošlo ni kad su na pozornicu stupili Mystic Prophecy, po godini osnutka svega četiri godine stariji, koji su na ovom koncertu predstavljali svoj, već ukupno deveti studijski album »War Brigade«. Dakle, ostajemo u istim žanrovskim sferama. Power metal. No osjetilo se da Mystic Prophecy imaju znatno više kilometraže, što su dokazali još dinamičnijim kretanjem po pozornici i još većom koherentnošću u izvedbi materijala. Unatoč poraznoj zvučnoj slici, nastup sastava spašavala je bučna publika od kojih dvadesetak nadobudnih hrvatskih zaljubljenika, koji nisu vladali samo tekstovima, nego su se i divlje uključivali u nastup sastava. To je bend izvrsno raspirivalo, dalo mu krila, jer je ostatak dvorane, koji je u ovom dijelu koncerta u klub dovukao kojih 150 glava, više-manje statično promatrao koncert. Posve u redu. Lijepo, ali ništa posebno. Ljubitelji sastava bili su oduševljeni. Samo bi onu Black Sabbath lajnu Paranoid, koju na gitari može odsvirati već svako petogodišnje dijete, bilo bolje zamijeniti kakvom dodatnom skladbom inače bogatog diskografskog opusa sastava. Pogotovo s obzirom na to da je bend za nastup imao na raspolaganju svega četrdeset minuta.
Grave Digger su na pozornicu umarširali u deset navečer. Očekivano su krenuli skladbama s novog albuma, a treća nas je skladba odstrijelila u sredinu osamdesetih, na drugi studijski album »Witchunter«, s kojeg su Grave Digger ispalili i naslovnu skladbu tog kultnog izdanja. Ljudi u klubu kojih 250, ne više. Prije manje. No gustoća je naravno bila najveća tik uz ogradu pozornice, gdje su i dalje za delirične provale i dobru atmosferu skrbili raspoloženi hrvatski obožavatelji sastava. Nevjerojatno. Energije im, za razliku od njihove, u tim trenucima tonuće izabrane vrste na polufinalnom pariškom nastupu svjetskog prvenstva u rukometu (pogodite tko ih je pobijedio), nikako nije nedostajalo. Odlično su održavali zarazno koncertno ozračje. Grave Digger, koje vodi nezamjenjivi osnivač, prvi glas i lik sastava Chris Boltendahl, bili su te večeri izvrsno raspoloženi. Poslužili su sjajnim zvukom i svirali fantastično. Stvarno. Kapa dolje. Izvrsno. Povrh šminkerije Axla Rittera, vrijedilo je da je čovjek doista isporučio izvrsno masan i pakleno nabrijan zvučni zid klasičnih Grave Digger rifova. Chris Boltendahl kipio je od dobre volje. Vojskovođa sastava neprestano je čvrsto komunicirao s publikom, kezio se, raspirivao publiku, dijelio osmijehe. Jednako nevjerojatno aktivan na pozornici bio je i legendarni Jens Becker na bas-gitari. Bez nove kanonade topovski rušilačke i kao švicarski sat precizne, supersonično galopirajuće izvedbe u kotrljanju dvostrukog bas-bubnja, ništa manje legendarnog Stefana Arnolda naravno, ne bi bilo dobrog Grave Digger koncerta, a sastav je na ovoj turneji predstavio i novog člana i klavijaturista (obavezno zakrinkanog pod maskom smrti) Marcusa Knieppa. Kniep je odsvirao orguljaški solo ulomak na izlazu iz klasika Morgane Le Fay s albuma »Excalibur« (1999). U miksu zvuka orgulje su se tek malo slabije čule, što se osobito dalo primijetiti uz prvu skladbu drugog bisa Highland Farewell, inače bez pritužbi. Boltendahl je izvrsno otpjevao materijal. Pogotovo za svoje godine i s obzirom na to da vokal nemilosrdno »pači« već više od 25 godina. Zbog toga što njegov vokal danas više ne dosiže takve visine kao nekoć, bend je oprezno izbacio iz set liste klasike Knights Of The Cross i The Round Table. To su skladbe koje u načelu ne bi smjele nedostajati ni u jednom Grave Digger repertoaru. Što se albuma »Knights Of The Cross« tiče, bend se iskupio izvedbom Lionheart, a u repertoaru su svoje obavezno mjesto našli i standardi s među obožavateljima sastava najomiljenijeg albuma, »Tunes Of War« (1996). Kniep je još jednom teatralno stupio na rub pozornice. Ovaj put s gajdama u rukama, kad je odsvirao uvod u »razigravalicu« Rebellion (The Clans Are Marching).
Skladbu Tattooed Rider s albuma »Return of the Reaper« (2014) Boltendahl je posvetio svim tetoviranim curama i dečkima u dvorani te večeri i pokojnom Lemmyju, pritom teatralno na stalku okrenuvši mikrofon prema dolje i u tom položaju sam odgrmio skladbu. Grgljanje ostaje karakteristično, jedinstveno. Prepoznatljiv zaštitni znak sastava. Esencijalni gradivni element imidža sastava. Nadam se da se Boltendahl pritom zabavlja nad povremenom vlastitom smiješnošću samoparodije koja ga kroz godine prati, a taj element djeluje, uza svu teatralnu ozbiljnost i zlokobnost pozorničkog šova, nadasve zabavno.
Nakon sat vremena bend je prvi put nestao s pozornice, a zatim se vratio na dva bisa i lukavo razvukao koncert za cijelih pola sata, pri čemu je izveo svega četiri skladbe. Heavy Metal Breakdown naravno posve na repu koncertnog nastupa.
Izniman večer druženja s legendarnim sastavom, koji je u izvedbi koncerta repertoar naravno podredio predstavljanju skladbi novog albuma »Healed By Metal«, a pritom je isporučio nevjerojatno nabrušen i uvjerljiv nastup. Kao da su članovi sastava imali jedva dvadesetak godina, a ne bi bilo ni traga ni glasa o velikim veteranima koji bi odavali dojam da se vuku na staroj slavi i imenu. Svirali su svom snagom i isporučili doista prekrasno koncertno doživljaj, vrijedan svakog posjeta.
Setlista
VICTORIUS:
1. Hero
2. Under Burning Skies
3. Empire of the Dragonking
4. Blood Alliance
5. End of the Rainbow
6. Lake of Hope
7. Metalheart
MYSTIC PROPHECY:
1. Savage Souls
2. The Crucifix
3. Killhammer
4. Evil Empires
5. To Hell and Back
6. Metal Brigade
7. Burning Out
8. Ravenlord
9. War Panzer
10. Paranoid
GRAVE DIGGER:
1. Healed By Metal
2. Lawbreaker
3. Witch Hunter
4. Killing Time
5. Ballad of a Hangman
6. Season of the Witch
7. Lionheart
8. Free Forever
10. Tattooed Rider
11. The Dark of the Sun
12. Hallelujah
13. Morgane le Fay
14. Excalibur
15. Rebellion (The Clans Are Marching)
—bis I.—
16. The Last Supper
17. Call For War
—bis II.—
18. Highland Farewell
19. Heavy Metal Breakdown
Galerija slika
