Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Gilmour, Jim
Izdavač: Progrock Records
Izlazak: 2005
Trajanje: 57:22
Ocjena: 4/5
Jim Gilmour je priznati kanadski klavijaturistički virtuoz, koji izvorno potječe iz škotskog visočja, odakle je nedvojbeno upio velik dio svojih velikih glazbenih melankolija. Njegova uobičajena baza glazbenog djelovanja su legendarni kanadski art rock posebnjaci Saga, u kojoj je, uz braću Crichton, osobito nakon odlaska pjevača Michaela Sadlera, jedna od vodećih stvaralačkih snaga. Kad nema uobičajenih obveza sa Sagom (a to se događa vrlo rijetko), Jim se zabavlja raznim samostalnim projektima.
Već njegov prvi, kratkotrajni projekt GNP, koji je 1986. stvorio zajedno s bivšim bubnjarom Sage Steveom Negusom nakon privremenog odlaska iz te grupe, bio je više nego zabavan eksperiment koji je upozorio da se Jim odlično snalazi i na vlastitu ruku. Na “Instrumental Encounters” iz 1996. isprobavao se prije svega u instrumentalno-klasicističkoj ulozi virtuoza na području neortodoksnog osmišljavanja aranžmana, koji su inače tipični za klasičnu glazbu. Na “Great Escape” je Jim pak odabrao potpuno drukčiji pristup i oko sebe okupio ekipu sastavljenu od gitarista Johna Bianchinija te bubnjara Rogera Banksa i Christiana Simpsona. Potonji je u tom razdoblju bio i kratkotrajni bubnjar Sage (album “Network”). Christian je zbog svoje razornе, ali prilično ravnolinijske bubnjarske tehnike, koju je demonstrirao na “Network”, bio izložen brojnim kritikama. Jim ga je tu nekako uspio obuzdati, donekle i zahvaljujući dodatnom bubnjaru, koji ritam sekciji donosi nešto širu dimenziju.
Jimu je na “Great Escape” uspjelo stvoriti zbirku međusobno iznimno raznolikih skladbi, kojima je zajedničko samo to da su sve redom podložne njegovu prepoznatljivu aranžerskom geniju i virtuoznim vragolijama na klavijaturama. Eklektična narav albuma nudi bogatu mješavinu skladbi, u kojima se nalaze pretežno elementi simfonijskog prog rocka, u manjoj mjeri jazz rock fusiona, prstohvat prog metala i pop rocka te tračak klasične glazbe.
Kako si Jim zamišlja idealan poligon za svoje virtuozne eksperimente, lijepo pokazuje već uvodna “No Sign” s obiljem raznobojnih klavijaturističkih aranžmana i razornim bubnjarskim stampedima. Jim nikad nije skrivao da je na njegov stil sviranja najviše utjecao legendarni multiinstrumentalist Eddie Jobson (ex-Curved Air, Roxy Music, Frank Zappa, UK, Jethro Tull). Dok kod Sage ta činjenica nije uvijek bila izrazita, na “Great Escape” je uzeo puno prostora za trenutke za koje se katkad čini da su njegovo posvećenje Eddieju. “Great Escape” je općenito vrlo dobro raspoređen između instrumentala i uradaka koji sadrže Jimovo pjevanje.
Mnogi zaboravljaju da Jim nije samo iznimen klavijaturist, nego i vrlo dobar pjevač, obdaren posve unikatnom bojom glasa. Čar njegova unikatnog falseta dolazi do osobito izražajnog učinka na “Lost Along the Way”, gdje mu se na popratnim vokalnim harmonijama pridružuje ženski vokal Corrine Tofani. Aranžmani između akustične gitare i simfonijskih tekstura klavijatura u odličnom su suzvučju i tvore melodičnu konstantu među pojedinim virtuoznim solažama na klavijaturama. To je ujedno i jedan od najboljih uradaka na albumu. Na “Killarney Sunrise” Jim demonstrira savršeno razumijevanje nekih elemenata jazz rock fusiona, koje na energičan način demonstrira na svom električnom klaviru i sintesajzeru.
Na “The Northwind” Jim dokazuje da je oduvijek bio majstor stvaranja velikih melankolija i nostalgije, što se tiče atmosfere te skladbe. Njegovo romantično pjevanje u pozadini prati elegantna izmjena suptilnih pasaža na gitari, uobičajeno bogatstvo sintesajzerskih tekstura i popratne ženske vokalne harmonije. Već u sljedećem trenutku, točnije na “Radiant Lake”, ponovno se prepušta jazz rock fusionističkoj duhovitosti te na klaviru i sintesajzerima među pojedinim melodičnim pasažama odsvira niz šeprtljavih improvizacija kojih se ne bi stidio ni poneki uvaženi jazz klavijaturist. Jimove solističke vještine na klaviru dobivaju nove dimenzije na odličnom “Carden Isle”, na kojem mu uspijeva dočarati osobito eterično ozračje. Na većini kompozicija osjeti se i snažan pečat ambijentalne naravi, koju su više nego očito nadahnuli Jimovi posjeti kanadskoj divljini.
Potresna balada “Wasteland” ponovno dokazuje sve pjevačke kvalitete tog iznimnog glazbenika, koji se među ljubitelje kvalitetnih rock balada zauvijek upisao nezaboravnim pjevanjem na klasiku Sage “Scratching The Surface”. Simfonijsko progresivnorockovska poslastica “Canoe Do It?” stvari opet nešto više zakomplicira i Jim se opet iskazuje kao dah oduzimajući virtuoz. Pojedine pasaže na sintesajzerima, odsvirane zapanjujućom brzinom, složenije su primjerice od svega što je dosad stvorio sa Sagom, dok su vrlo lijepi orkestralni aranžmani skomponirani na doista zavidnoj razini.
Jim je kod Sage uvijek bio glavni mentor njihove progresivnorockovske strane, stoga ne čudi da se “Great Escape” po naravi pojedinih djela svrstava u složenije glazbene vode. Ljubitelji legendarnih klavijaturističkih virtuoza poput Keitha Emersona, Ricka Wakemana, Tonyja Banksa i naravno Gilmourova velikog uzora Eddieja Jobsona, na ovom će albumu pronaći mnogo razloga za užitak. Jimova virtuozna glazbena umjetnička djela, kojih je na “Great Escape” u izobilju, mogu im uljepšati brojne sate kad požele nešto virtuozno, a istodobno prožeto jednostavnošću i toplinom. “Great Escape” je prije svega oduševljavajući uradak iznimno skromnog glazbenika, kojem ne treba nikakva široka publicitet da bi dokazao kako je jedan od najboljih u svom brzoprstom zanatu.
Postava
Jim Gilmour – vokal, klavijature
John Bianchini – gitara
Christian Simpson – bubnjevi
Roger Banks – bubnjevi
GOSTUJUĆA GLAZBENICA:
Corrina Tofani – prateći vokal
Produkcija
John Bianchini & Jim Gilmour
Popis skladbi
1. No Sign
2. Algonquin
3. Lost Along the Way
4. Killarney Sunrise
5. Northwind, The
6. Radiant Lake
7. Carden Isle
8. Wasteland
9. Canoe Do It?
10. Last Portage
