Izdavač: Nostromo Records
Datum izlaska: 2009.
Produkcija: Grega Habič
Duljina albuma: 40.18 min
Žanr: Instrumental Rock / Art Rock
Ocjena: 9.5/10
Grega Habič samostalni je neovisni jahač i netko tko bi u svojoj neovisnosti glazbene propovijedi, kao i potpunoj imunosti na zveket kovanica i šuštanje zelenih novčanica, možda žanrovskom glazbenom predmetku “indie” vratio čak i njegovu opravdanost. Grega Habič je gitarski virtuoz, tip gitarskog heroja koji to ne želi biti. Gitarski heroj koji “stupica” po otiscima stopa Joea Satrianija, Jasona Beckera, Paula Gilberta, itd… Za Sloveniju prilično rijedak fenomen, ali ne sasvim neuobičajen. Naša je zemlja u tom pogledu u svojoj povijesti imala poprilično simpatizera reliyja uzduž vrata gitare. Predstavnici prve generacije takvih gitarista u Sloveniji od Marka Lemera, Andreja Janežiča, do druge i malo mlađih Andreja Gasara te Grege Habiča.
“Self Destruct Sequence” Gregin je treći studijski album. Nažalost, nisam čuo oba prethodnika, pa će u smislu međusobne usporedbe albuma ova ocjena (kritika) albuma biti pomalo okrnjena. S druge strane, ta činjenica donosi manje tereta, što otvara vrata većoj usredotočenosti na “Self Destruct Sequence” u samom zaključivanju misli.
Stvaratelj albuma u “umotvornom” smislu je naravno Grega. No u fizički djelatnom, Grega je taj koji je odsvirao većinu instrumenata na albumu, nekoliko bas linija doprinio je srpski basist Miša Tricković (naslovna skladba, Voodoo Sex Thing) te Amerikanac Jesse Adams, koji je uz vokal na Scars doprinio nešto dionica za klavijature i ritam gitaru. Uz gitaru u svim mogućim varijacijama, Grega je zgrabio i bas gitaru, klavijature, te se poigrao programiranjem bubnjeva, koji djeluju nevjerojatno živo i nude jedva prepoznatljivu razliku od zvuka koji je kreiran fleksijom i ekstenzijom pravog mišićja u studiju. Uspio potez, od kojeg se vrijedi učiti.
Grega je dakle sam svoj studijski majstor. Sposoban je posve sam stvoriti album (i izdati ga). Zvuk nosi izniman volumen, širinu, dinamiku, naglašeni su kontrasti između samih gradivnih elemenata. Vrlo je važna stjenovita produkcija bubnjeva, sirov zvuk činela koji pune sliku, općenito na “stanjenim” gitarskim dionicama jednoglasnih Gregovih solističkih eskapada. Tu je naravno dodana i aktivna bas linija, koja udaljuje zvuk albuma od opasnosti da bi zapao u jednoslojno dimenzioniranu zvučnu zagušljivost.
Ovaj gitarski album posvuda nosi tipični američki pristup, ugođaj koji se koketira s američkim. Neke smjernice s Joeom Satrianijem očite su, ali apsolutno nesmetajuće, jer Grega hoda u svojoj vlastitoj prepoznatljivoj obući glazbenog umjetnika koji u tom pogledu njeguje svoj vlastiti izričaj. Zato “Self Destruct Sequence” nije klon nastao kao plod prepisivanja od svjetski renomiranih gitarskih heroja, koji mogu živjeti od svojih djela te uživaju veliki ugled, na što bi ga tjerala potreba za potvrdom da može biti jednako dobar kao S. Vai, J. Satriani, J. Petrucci i sl… Ne. Grega se na to ne obazire, već sluša samoga sebe. Zato su vodeće ideje, vodeći motivi, kao i prijelazni trikovi te same solaže koje uokviruje u skladbama svježi, nadahnuti, posebni i jednostavno rečeno neprestano zabavljaju slušatelja te ga drže u koncentraciji visoke pripravnosti prema materijalu.
Hajde da brzo preletimo materijal. Album otvara žestoka Razor’s Edge s dinamičnim adventivnim wah-wahanjem, koje nakon nekoliko trenutaka zagrli užareno metalsko riffanje i album vrlo brzo uspješno zavalja u visokoj riffovskoj udarnosti. Flashback, kao zaključna skladba albuma, tipičan je klasično gitarski konfiguriran epitaf, a između spomenutih dviju skladbi zahvaćen je visok udio izražajno motivske začinjenosti, koja odražava izniman glazbeni raspon, viziju te ekspresivnu moć Grege Habiča kao umjetnika. Album nosi i trenutke višeg eksperimentalnog koketiranja. Takav je ponajprije izlazni dio skladbe Voodoo Sex Thing, ili npr. A Little Love Song, dok bi prijelaz na klavijaturama, odmah iza jazzovske solističke eskapade, usred komada Beyond Redemption mogli popratiti oznakom tendencije prema progresivnom. Wonderin’ ne skriva jazzovsku jahu koja uspješno koketira sa “sanjivom” akustičnom atmosferom (osobito uvod) te negdje na sredini skrene u bluesovske smjernice. Izvanredno u ovoj skladbi godе kontrasti između bas gitare, volumenoznih bubnjeva i čistog, prirodnog zvuka gitare, kakvi ne izostaju ni u lijeno funky zagledanoj Scars, gdje se repanje Jessea Adamsa pokazuje kao odličan i nadasve ukusan (silno dobrodošao) izbor. Možda su upravo blues vode gitaristima klasične škole najveći trn u peti, što dokazuje prilično sterilno zvučeći uvod (Hendrixov šapat gitarskih fraza ravno iz nebesa) u skladbi Vicious Circle, koji pak brzo razbija nastavak, koji naravno poslužuje sa svime drugim. Odličan razvoj i rasplet događaja, koji niže raznolike, ali duhovite motive, koje momak istresa višeslojno iz svog rukava. Posljednja rečenica naravno karakterizira većinski udio ove ploče, koja na svakom koraku nosi kvalitetu kakvu danas sve rjeđe nalazimo na albumima. Atributi šokantne nepredvidljivosti razvoja događaja i oduševljavajuće stvaralačke duhovitosti. Grega Habič je ujedno čovjek koji zna zadržati skladbama apsolutnu crvenu nit, da ne pate od sindroma fragmentacije, kakav bi lako postigao da je na albumu dao apsolutni prioritet pucanju ultrazvučno brzih solaža iz svih mogućih položaja! Zato je album “Self Destruct Sequence” iznimno prijemčiv za svako uho, a ne samo za ona gurmanska – najrazmaženija.
Grega Habič nema nikakvog motiva da bi požnjeo bilo kakav komercijalni uspjeh. Ovo je djelo plod potpune iskrenosti prema samome sebi, zato možete biti uvjereni da je ono što je zapisano na albumu “Self Destruct Sequence” najviše što vam taj glazbeni umjetnik uopće može ponuditi. Ako cijela stvar nosi neki duboki izražajni smisao, snažnu esenciju samog duha ovako stvorene forme, koja servira jedinstven i teško ponovljiv pečat trenutka kakvog je uhvatio razvojni korak albuma “Self Destruct Sequence”, onda možete biti sigurni da je riječ o još jednom vrhuncu u Sloveniji, koji će po svoj prilici kod nas ostati duboko previđen, dok bi se u inozemstvu izdavačke kuće, kao i kritična glazbena masa, utrkivale za njim! Kapa dolje Gregi za veliku hrabrost i pucanje punim jajima!
Autor: Aleš Podbrežnik
Popis skladbi:
1. Razor’s Edge
2. Self Destruct Sequence
3. Voodoo Sex Thing
4. Scars
5. Revolution
6. Vicious Circle
7. Beyond Redemption
8. A Little Love Song
9. Wonderin’
10. Flashback
Postava:
Grega Habič – gitara, bas gitara, klavijature, programiranje bubnjeva
GOSTUJUĆI GLAZBENICI:
Jesse Adams – vokal (skladba br. 4.), ritam gitara (skladba br. 2), klavijature (skladbe br. 2, 4, 7, 9, 10)
Miša “Tricko” Tricković – bas gitara (skladbe br. 2 i 3)
