Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Zappa, Frank
Izdavačka kuća: Rykodisc Records
Izdanje: 1979
Trajanje: 33:57
Ocjena: 5/5
“Orchestral Favorites” je orkestralno-instrumentalni album na kojem su klasicistički aspekti legendarnog skladatelja i svestranog umjetnika Franka Zappe prvi put u njegovoj karijeri došli do jasnijeg izraza. Riječ je o njegovu trećem albumu na kojem je surađivao s orkestrom nakon “Lumpy Gravy” (1968) i “200 Motels” (1971). Nakon brojnih rockerskih i jazzerskih projekata bilo je samo pitanje vremena kada će se bezgranično nadareni i barem toliko duhoviti maestro vratiti svojoj prvoj ljubavi i prihvatiti se komponiranja klasične glazbe za orkestar.
Jedno od najfascinantnijih poglavlja Frankove karijere bila je njegova ljubav prema pisanju klasičnih djela i postupno uvriježavanje u ulozi majstora avangardnih oblika klasične glazbe pod zamjetnim utjecajem legendarnog skladatelja Edgara Vaprogressa Vareseja, koji je oduvijek bio jedan od njegovih ključnih glazbenih utjecaja. Frankovo oduševljenje Varèseom, koje je trajalo još od dječjih dana, na rijetko kojem je njegovu albumu došlo do tako potresnih i duhovitih izražajnih oblika kao na “Orchestral Favorites”, kojega u svojoj zbirci mora imati ne samo svaki dugogodišnji Zappin sljedbenik, nego i svaki ljubitelj klasične glazbe 20. stoljeća.
Pri realizaciji strukturalno iznimno zahtjevnih, a zvučno cijelo vrijeme predivno zabavnih oblika orkestralnih aranžmana i ritmičkih preskoka, u bogatu su mu potporu bili orkestar Abnuceals Emuukha Electric Orchestra s kojim je posljednji put surađivao na davnom albumu “Lumpy Gravy” te vjerni ritmički podanici, Terry Bozzio na bubnjevima i Dave Parlatto na bas gitari. Većinu kompozicija na albumu stvorio je u razdoblju između 1967. i 1972., no unutar njihovih je struktura isprepleo brojne nove ideje i dobrano ih rearanžirao. Neki pozorni slušatelji brzo će primijetiti da je glavnina kompozicija bila zamišljena za ambiciozni projekt “Läther” (1996), koji za Frankova života nikada nije realiziran, iako se one nalaze u nešto drukčijim verzijama od onih koje su se pojavile uz prvo izdanje tog uzbudljivog i nikad posve shvaćenog projekta. Istodobno je danas teško povjerovati da je album bio Frankov posljednji dug prema izdavačkoj kući Warner Records odnosno Discreet Records, koja je ubrzo nakon toga propala, a maestro je u međuvremenu osnovao vlastitu izdavačku kuću Zappa Records (kasniji Barking Pumpkin Records), o čemu govori i naslovnica koju osobno nije odobrio, iako mu se navodno svidjela.
Izlet kroz ovaj predivni i cijelo vrijeme potpuno nepredvidivi instrumentalni album znači skok u pravi Zappaistični miš-maš potpunog avangardnog klasicizma. Maestro je za ovo osebujno orkestralno putovanje upotrijebio ritmički iznimno naoštreno ribežno kroz koje je samljeo nadasve sočan frutek raznolikih zvučnih minerala, kakav je mogao poslužiti samo on. Pritom ne nedostaje klasičnih Zappinih burleskih situacija, kada su neki aranžmani i melodije namjerno strukturirani na takav način da povremeno imaš osjećaj kako slušaš zvučni zapis neke duhovite crtanke u kojoj se životinje s ljudskim atributima (recimo mačke i miševi) međusobno jure i tuku divovskim čekićima i nakovnjima, dok im svinje s kravatama u pozadini velikih neboder-zgrada odvratno industrijaliziranog okoliša plješću i prikupljaju oklade. Ukratko, tako duhovite oblike orkestralne glazbe kakvi se nalaze ovdje bit će vrlo teško pronaći ako ih budeš tražio izvan majstorova stvaralačkog opusa.
“Orchestral Favorites” otvara se izrazito epski sa “Strictly Genteel”, koji je izvorno bio finale albuma “200 Motels”. Općenito je riječ o jednom od njegovih najviše previđenih djela, koje je tek rijetko izvodio uživo. Iznimno se pojavio na repertoaru Frankove posljednje turneje, 1988. godine. Ova verzija razmjerno dosljedno slijedi njezinu izvornu inačicu od prije osam godina, samo što je glavni motiv oplemenjen šarolikim orkestralnim aranžmanima. Moćna puhačka sekcija tvori pompozne simfonijske ukrase, dok iznimno ritmičku razigranost dodatno začinja duhovita upotreba usnih harmonika. Burleskna ambijentalna magija jednako je snažna kao na originalu. Neki su glazbeni kritičari više puta napinjali mišiće kritikama da se Frankovo komponiranje bez iznimke temeljilo na pisanju kompleksnih i disonantnih melodija. No, kad bi barem malo poslušali većinu djela na ovom albumu, morali bi se više puta ugristi za jezik. Svatko tko pozorno poslušao album, zamijetit će hrpu iznimno ugodnih melodija, među njima čak i neke od najljepših u Frankovoj karijeri.
Jednu od rijetkih iznimaka bez melodične kohezije predstavlja avangardistički “Pedro’s Dowry”, koji je za mene još najslabije ostvarenje na albumu, što još zdaleka ne znači da bi ga trebalo zanemariti, jer sadrži puni naramak ritmičkih ludorija i duhovitosti uz upotrebu najrazličitijih efekata. To znači da se Frank i družina laćaju lupanja avangardnim, cijelo vrijeme raznolikim umetcima na udaraljkama, dok se u pozadini prelijevaju burkaški motivi na trombonu i violini. Dugogodišnji ljubitelji Frankova opusa zamijetit će i obilnu upotrebu ksilofona, njegova najdražeg udaraljkaškog instrumenta. Ta osebujna avangardistička orgija neočekivano, a skladno se prelijeva u iznimno kratki “Naval Aviation in Art?”, koji sadrži jezovitu melodiju na violini i disonantne orkestralne umetke u pozadini.
“Duke of Prunes” je preinačena verzija vječnozelene skladbe s legendarnog albuma “Absolutely Free” (1967). Ovdje je maestru uspjelo čak i nadograditi original, jer je uspio obuhvatiti ono što je najbolje na izvornoj verziji te u nju uplesti niz svojih karakterističnih “galaktičkih” gitarskih fraza. Svoje je učinio i orkestar, koji se ponovno iskazao na svim frontama, kao i ritmičke ludorije fantastičnog dvojca Bozzio-Parlatto. Kroz brojne duhovito-inteligentne ritmičke meandre i epske puhačke aranžmane kompozicija se cijelo vrijeme vraća svojoj središnjoj melodiji, koja se u ušima lako usidri.
Album završava još jednom “200 Motels” klasikom, potpunim klasicističko-avangardističkim miš-mašem “Bogus Pomp”, koji je s više od trinaest minuta trajanja najduža i najkompleksnija, ali i najuzbudljivija i najzabavnija stvar na cijelom albumu. Kroz dramatične slojeve orkestralnih aranžmana probijaju se disonantni zvučni efekti, a sve zajedno povezuje iznimna ritmička razigranost na relaciji između Bozzija i Parlatta. U nekim trenucima pojedini aranžmani zvuče posve rastresito i disonantno, no već u sljedećim trenucima posve se spontano oblikuju u dotjerane i lijepe melodije. Jezoviti trenuci pak se previše često pretvore u čistu komediju. Iako će ova skladba još više zasjati kad je Frank odsvira u suradnji s londonskim simfonijskim orkestrom, i ova je verzija vrlo dobra i zaslužuje čistu desetku.
“Orchestral Favorites” je još jedno osebujno umjetničko djelo koje dokazuje da je Zappa tijekom cijele karijere bio iznimni majstor glazbenih formi, bez obzira na žanrovski oblik. Čak su i unutar izrazito kompleksnih tvorevina njegove muzikalne forme bile jasno i precizno ocrtane te zarazne, ako već ne i duhovite. Pojedini aranžmani na albumu uz izvrsnu upotrebu orkestralne glazbe odsvirani su s iznimnim humorom, koji je vrlo blizu onome kakav obično nalazimo na Frankovim “rockerskim” albumima s vokalima. “Orchestral Favorites” prepun je predivnih orkestralnih kompozicija koje se šibaju pod težinom osebujnog Zappina humora, kakav je mogao dočarati samo genijalni skladatelj koji je živio zato da bi neprestano stvarao umjetnine. Ovu često previđenu remek-djelo posebno preporučujem svim sljedbenicima Frankovih klasicističkih ekskurzija, kao i ljubiteljima njegovih ranih inkarnacija iz šezdesetih godina prošlog stoljeća.
Postava
Frank Zappa – gitara
Terry Bozzio – bubnjevi
Dave Parlato – bas gitara
Mike Lang – klavijature
Emil Richards – udaraljke
Pamela Goldsmith – violina
John Wittenberg – violina
Bobby Dubow – violina
Jerry Kessler – čelo
Bruce Fowler – trombon
Earle Drumler – oboa
Mike Altschul – flauta, truba
Malcolm McNabb – truba
David Duke – francuski rog
Dana Hughes – bas trombon
Ray Reed – flauta
David Shostak – flauta
Tommy Morgan – usna harmonika
Marty Perellis (?)
Don Van Vliet – ples
Produkcija
Frank Zappa
Popis skladbi
1. Strictly Genteel
2. Pedro’s Dowry
3. Naval Aviation in Art?
4. Duke of Prunes
5. Bogus Pomp
