Mjesto: Metelkova, Gromka
Datum koncerta: 07.04.2012
Broj posjetitelja: 100
Cijena karte: 8,00€
Nakon četvrtkovskog punkerskog skakutanja i pjevanja, u subotu nam se u klubu Gromka nudila konkretnija večer. Pri ekstremno hladnom vremenu, posve neprikladnom za zadržavanje pred klubovima, u utrobi prostora pripremali su se Vulvathrone, Psychofagist i Fuck the Facts. Zajednički nazivnik sva tri benda je nekonvencionalnost. Za izražavanje drugačijosti odabrali su grind core, koji je, sudeći po nastupu, širok kao analni otvor porno glumice nakon odrađene grupne orgije s deset pastuha. Pošteno rečeno, ja sam došao pogledati prvenstveno posljednje izvođače Fuck the Facts. S predgrupama se prije koncerta nisam previše opterećivao. Moja greška. Vulvathrone vjerojatno već poznaje svaki malo ozbiljniji pratitelj scene. Pravo iznenađenje za mene bili su Psychofagist.
Vulvathrone su, vjerojatno i zbog koncertnog kilometra, sposobni stvoriti izuzetno opuštenu atmosferu. Tome su pridonijeli i njihovi kolege u publici. Tako da sam se na trenutke osjećao kao na proširenoj probi benda. Unatoč stalnom zajebavanju, izvedba njihovih komada na sreću zbog toga ne trpi. Vjerojatno najbolja grind postava iz naših krajeva odsvira sve skladbe sirovo i ubojito. Tijekom nastupa kitaristu je pukla žica. Ostali članovi se nisu dali smesti pa su na pozornici odigrali »semi-stand-up« točku, koja nas je uz nagađanje je li majstor otišao srati zabavljala do povratka osnivača na pozornicu. Imali su i dovoljno vremena da predstave širok opus pa sam zadovoljan otišao na stanku.
Bilo se prilično teško motivirati i posvetiti se sljedećoj postavi jer su očekivanja bila izuzetno niska. Talijani Psychofagist očito imaju posve vlastito razumijevanje glazbe. Sviraju hm… progresivni jazz grind? Pri čemu je pravovjernih grind momenata najmanje, odnosno pojavljuju se u neočekivanim trenucima. Tako struktura komada varira od posve smirenih jazz momenata, gdje u bubnjarskoj pratnji prednjači šuškanje činela, do bijesnih grind trenutaka. Vokal Psychofagist koriste minimalno. U svakoj skladbi uključeno je tek nekoliko vokalnih linija. Sama glazba je vrlo teško slušljiva, ali ipak dovoljno da slušatelja drži prikovanog ispred pozornice. Da me je netko slikao ispred pozornice tijekom koncerta, izraz na mom licu bio bi takav da bi me vjerojatno odmah poslali u školu za ljude s posebnim potrebama. Ako vas zanima kako sve skupa zvuči, kliknite ovdje. Video kaže više od tisuću riječi.
Nakon teških intelektualnih izazova na koje su bile osuđene moje moždane hemisfere, nakon nastupa Talijana na pozornicu su stigli Kanađani Fuck the Facts. Bend je u karijeri izdao već osam cjelovečernjih albuma. U njihovoj diskografiji je pak još malo more »splitova« (»podijeljenih izdanja«, obično s dva, najviše tri banda) i EP-jeva. Svakako dovoljno da posjetitelj može očekivati samouvjeren nastup. I dočekali smo ga. Bend na pozornici ima dvije gitare koje dočaravaju atmosferu grmljavine oluje. Tako je koncert i počeo! U ritmovima slovačke himne »Za Tatrami se bliska«. Oluja je pak brzo stigla do koncertnog prostora. Dva vokala koja koriste Fuck The Fact dodatno su nadogradila uvjerljivu atmosferu. Uz basista na vokalu je i djevojka hobitskih dimenzija s paklenom kombinacijom glasnica i dišnog sustava. Glazba benda je konglomerat noisea, nekoliko vrsta corea i naravno grinda. U inače »naspidiranim«, kratkim komadima nalaze dovoljno prostora za uključivanje »groove« momenata koji posjetitelja – barem one bez predrasuda, prisile na ljuljanje. Vrlo kvalitetan zaključak večeri, dakle.
Ovaj put se u samu kvalitetu zvuka neću upuštati. Jer u Gromki je uvijek na otprilike jednako zadovoljavajućoj razini, a to znači da je primjeren za glazbene žanrove koji se obično predstavljaju na pozornici ovog kluba. Kiši smo živahnim događanjem u dvorani pokazali srednji prst, ali nam se, no barem većini, opet pridružila na putu kući. Fuck the Facts, Fuck the Rain!
Galerija slika
