Stalingrad

0 15

Autor: Aleš Podbrežnik

Izvođač: Accept
Izdavač: Nuclear Blast
Izdanje: 2012
Trajanje: 56:32
Ocjena: 4.5/5

Ovo je pravi otrov od albuma!!! Izlizanijeg osnovnog motiva, a za Accept maniru praktičnijeg gotovo da ne bismo mogli naći! Nekadašnji i opet današnji Volgograd. Stalingrad! I Accept! Ti sjajni staroškolski kovači čelika koji su ustali iz mrtvih s fantastičnim albumom povratka »Blood Of The Nations« (2010) – RockLine recenziju pročitaj OVDJE. Nećemo se predugo zadržavati na tome što se s grupom događalo posljednje dvije godine, spomenimo samo da je za Accept odlična svjetska turneja bila posvećena promociji albuma »Blood Of The Nations«, na kojoj su Accept, među ostalim, prošlog ljeta posjetili i Sloveniju nastupom na festivalu Metal Camp u Tolminu. Usput, za sve koji ste prespavali zadnje dvije ili tri godine, dodajem još i to da je novi pjevač Accepta Mark Tornillo, koji već drugi album zaredom nosi cipele Uda Dirkschneidera. Već sam vizualni dojam albuma »Stalingrad« zanimljiv je. Motiv dviju gorućih prekriženih Flyin’ V Gibson gitara, koji krasi naslovnicu albuma »Stalingrad«, naime, Accept nisu upotrijebili prvi put u svojoj diskografskoj karijeri. Sjetimo se naslovnice albuma »Restless And Wild« (1982).

Accept su na koncertnim pozornicama turneje 2010. i 2011. pokazivali izvanrednu svirku i glad za nastupanjem, za sviranjem, za stvaranjem heavy metala. Kao klinac koji je nakon dugog traženja opet pronašao svoju najdražu zvečku. Kreativna jezgra grupe, moglo bi se reći i vatra neprestane transformacije, ostaje savez u trokutu Hoffamnn – Baltes – Frank, koji donosi glavninu rifova u glazbu Accepta. Možda se to komentiranje dojmova s posljednje turneje grupe čita kao suvišno, no ipak je riječ o vrlo važnoj činjenici koja pokazuje da su Accept doista djelovali kao rijetko koja metal grupa (ciljam i na sve one znatno mlađe generacije) – zagrizeno i krvoločno, dok su orali po pozornicama svijeta na turneji »Blood Of The Nations«! Provjereno. To je dokaz izvanredne kreativne energije koja se nakupila uz grupu i već nekoliko godina je pokreće poput svježe krvi! Tako nije teško stvarati novu glazbu.  Sve to pokazuje još jedan važan temelj današnjih Accept. Čvrsto drugarstvo i veliko međusobno prijateljstvo članova grupe.

»Stalingrad« je nastavak puta »Blood Of The Nations«. Odmah da kažem da zadržava izražajnu razinu prethodnika i sve kvalitativne atribute albuma »Blood Of The Nations«! Prvo je bilo očekivano, drugo poželjno! Cjelokupni dojam pak je takav, kad se probijete kroz njegovu minutažu, da »Stalingrad« grize, kolje i para još nepopustljivije, još nemilosrdnije te u zvučnom zbroju djeluje još užarenije, još usijanije od svog prethodnika. Dobrodošli, dakle, u jezivu talionicu čelika! Da. U skladu s naslovom koji oživljava misao na totalni rat, na pustošenje zbivanja Drugog svjetskog rata! Odsviran je upravo u takvoj maniri. Zato je odmah jasno da su Accept njime postigli svoju izražajnu svrhu. Poredajte pred očima raketne plotune Katjuša, bljuvanje tenkovske vatre njemačkih Tigrova nad opkoljenim gradom, dok se nebo zamrači i na njega se sruče beskrajna jata Heinkela i Junkersa, na miris ugljenisanih leševa koje razdiru izgladnjeli lutalice, a jedak zrak im nagriza dišne putove. Tu je izlaz samo jedan. Sigurna smrt… Album »Stalingrad« jednom je riječju potpuno razaranje.

 Naravno, morate razumjeti da se sintagma »potpuno razaranje« u ovoj recenziji povezuje s dosegom okoštale škole teutonskog heavy metala, dakle s dosegom Accept metala! Iz sebe izbacuju najtvrđi album svoje povijesti. Za glavninu te činjenice zaslužan je doseg današnjih standarda studijske produkcije i završne obrade zvuka. Ako za kormilom izvršnog producenta u cijeloj stvari stoji još i jedinstveni Andy Sneap, dugogodišnji veliki pristaša i obožavatelj glazbe Accept, utoliko je jasnije da je doza rušilačkosti današnjih Accept doslovno smrtonosna.  Dakle, »Stalingrad« bi se lako mogao zvati »Blood Of The Nations« ili obrnuto. Razlika je u tome što je »Stalingrad« u rušilačkoj navijenosti još razornij metal album od prethodnika. Nadalje, još je mračniji album od prethodnika. To ide zajedno sa željom da se plasira potpuna propast, koju diktira sam naslov albuma. Izdašnu dozu rušilačkosti produbljuje i još jedna činjenica. Struktura skladbi. Ovaj put je zbilja teško tražiti skladbe srednjeg tempa (sporih ionako ne smije biti). Prva takva je Shadow Soldiers! Druga je završna The Galley. Prva od njih jedna je od najuspjelijih kompozicija albuma, zahvaljujući fantastičnoj vodećoj gitarskoj frazi i izvanrednoj atmosferi koju tu stvara sastav. Druga spomenuta skladba srednjeg tempa pak je posebno mračna točka albuma, kojoj grupa u izlaznom dijelu dodaje melankolični instrumentalni dio, odvezen u napola akustičnoj maniri, što je jedini »mekani« dio albuma. Postavljen točno na pravo mjesto.

Ostatak albuma ne štedi ni na tren gorivo. S nama su prepoznatljivi zaštitni znakovi grupe. Epski harmonični muški napjevi u refrenima ili prijelazima u refrene, lukavo dodani ukrasi ruskog melosa (u skladbi Stalingrad uključen je motiv bivše ruske himne). Ako skladba Stalingrad govori o famoznoj bitci iz Drugog svjetskog rata, u kojoj su se karte na ratištu iz temelja promiješale i preusmjerile njezin tijek, skladba Hellfire posvećena je bombardiranju Dresdena, koji su Amerikanci u osvetoljubivosti tik pred kraj rata sravnili sa zemljom. Tornillo na novom albumu djeluje još zagrijanije, još »Acceptovskije«, a Dirkschneidera će ovaj put pogrešno žaliti samo oni koji ste ostali u osamdesetima i novostima u metalu već dugo ne pratite. Tornillo djeluje još raznolikije i snalažljivije u stvaranju vokalnih melodija, još uvjerljivije u performansu i još samouvjerenije nego na »Blood Of The Nations«. Tu su novi izvanredni riffovi saveza Hofmann/Frank, čelično trganje i tokarenje u zvuku jasno razlučive Baltesove bas gitare, dok pouzdani Stefan Schwarzmann opet bogohulno granatira prostor neukroćenim valjanjem dvostrukih pedala bas bubnja. Prstom u oko!

»Stalingrad«, kao što je već spomenuto, zadržava razinu albuma »Blood Of The Nations« i Accept s njim ne počinju kleknuti. Čistokrvan je Accept album koji ne poznaje ni trunke patetike u potencijalnom oslanjanju na već isprobane vodeće fraze prošlosti, ne djeluje ni na tren izlizano ili samoponavljajuće. Samo je novi klasično urezani manifest časti Accepta, koji u svojoj biti ne može biti autentičniji nego što jest. A to se računa u umjetnosti, a posebno u heavy metalu. Magija metala dostupna je samo odabranima. Znate tko ste! »Stalingrad« je album za vas! Predivna je misao na njega. Na njegovu izražajnu iskrenost, autentični unikat jedinstvenosti i vječnosti, jer se njegov sadržaj nikada ne može ostarjeti, a kamoli umrijeti! A Accept? Neka nam ostanu takvi što dulje! Nakon pokazanog između 2010. i 2012. doista se ne treba bojati da bi moglo biti drukčije. Staroste metala ne poznaju hrđu, ni načeta zubala, a kamoli iskrivljene kopije. Ne može ih načeti zub vremena. Možda povremeno samo zub čaše, no to je druga tema, zar ne?  S tako pokazanom žestinom kakvu nosi »Stalingrad«, nema straha da se s Accept ne bismo uskoro sreli u novom ratu!

Postava

Mark Tornillo – vokal
Wolf Hofmann – gitara
Hermann Frank – gitara
Peter Baltes – bas gitara
Stefan Schwarzmann – bubnjevi

 

Produkcija

Andy Sneap

Popis skladbi

01. Hung, Drawn And Quartered
02. Stalingrad
03. Hellfire
04. Flash To Bang Time
05. Shadow Soldiers
06. Revolution
07. Against The World
08. Twist Of Fate
09. The Quick And The Dead
10. Never Forget*
11. The Galley

*… bonus skladba

DVD (uključen samo u količinski ograničenoj nakladi):
“Live At Bang Your Head!!! Festival 2010”:
01. Princess Of The Dawn
02. Pandemic
03. No Shelter
“Live At Masters Of Rock Festival 2010”:
04. Teutonic Terror
05. The Abyss
video spota:
06. Teutonic Terror
07. Pandemic

Pošalji komentar

Tvoja e-adresa neće biti objavljena.

Ova stranica koristi kolačiće radi pružanja internetske usluge, oglasnih sustava i funkcionalnosti koje bez kolačića ne bismo mogli ponuditi. Posjetom i korištenjem web-stranice pristaješ na kolačiće. Prihvati Pročitaj više

Privatnost i kolačići