Grmljavina uz 25. rođendan Rage u Villachu (2009)

Autor: Aleš Podbrežnik

Mjesto: Parkhotel (Bambergsaal) / Villach / Austrija
Datum koncerta: 01.05.2009
Broj posjetitelja: 200
Cijena karte: 15,00€ / 20,00€

25 godina nije mala stvar. Otrovno posložena setlista, namijenjena uživanju najzagrijanijih fanova sastava, isto je tako činjenica koja se ne da zaobići. Obližnji Villach je, otkako je Slovenija izbrisala zapadnu, sjevernu i istočnu granicu, uopće sjajan alibi da se nakon posla odvezeš na sladoled. Pa dobro, najmanje na sladoled, ako već ne na koncert Rage. Tko bi to rekao? U uvijek nezanimljiv Villach, barem što se koncertne ponude tiče, dolaze ti legendarni njemački heavy metalci da zasviraju vijenac skladbica i proslave svojih prvih 25 godina. 

Zagrijavanje dvorane Bambergsaal u Parkhotelu Villach počelo je oko osam navečer. Dvorana, dakako, prazna. Dečki iz Sentimentalistic Bitches, koji nisu skrivali veselje što nastupaju na većem metalskom događaju nego što su navikli među obilascima lokalnih “birtija”, ponudili su nekakav heavy metal koji se povremeno težinom naginjao prema doomovskim zavojima. Čist a morbidan vokal, naslonjen na masivnu riffovsku zavjesu, kotrljajući ritmovi srednje ili niže brzinske brzine. Bez iznenađenja i s poprilično rezerve, koju će sastav s koncertnom kilometražom već popuniti.

Mladi njemački bend je kvintet koji je ponudio modne poticaje ugrađene u klasični heavy metal šablonu. Dalo se zamijetiti nešto više napadnosti i agresije u pjevačevim provalama nego tijekom nastupa prethodnika. Sastav se mučio sa zvučnim neugodnostima, ali je svoj show nekako dovukao do kraja. Puno je generičnosti i teško je izlučiti atribute koji bi ovaj sastav postavili na tračnice prepoznatljivosti, koja mora biti plod talenta i vlastitih autorskih ideja. Već i sam scenski izgled sastava, koji se opremio u konfekciju, namjerno izaziva pažnju. Seljački šešir na glavi i opasne cipele na nogama kratkokosog pjevača, i bez da si čuo sastav, nagovještavaju da se Flight Delight još poštено traže u glazbenom svijetu.

Kvartet iz Villacha je sastav nastao 2004. godine koji u džepu ima prvijenac “Bleeding Earth”, objavljen 2008. Možda ih se netko od vas sjeća kao “rookieja” s nastupa na MetalCampu 2005. Sastav svira zanimljiv stil u kojem se miješaju staroškolski elementi Iron Maiden s nekim iskonskim Slayer, ukratko, thrash/heavy! Zanimljivost postave je pjevačica Lidia, koja je privlačila pozornost osobito growlovima koje je dodavala inače čistim i melodičnim linijama. Sastav je inače vrlo uzorno uigran i scenski usklađen, a Lidia ipak preuzima glavninu pozornosti tijekom nastupa svojom samouvjerenošću. Thytopia su priredili vrlo lijep koncertni doživljaj, i domaća ih je publika prihvatila “po domaću”, a postava je dokazala da se i kod naših sjevernih susjeda s vremena na vrijeme pojavi poneki metal sastav koji može biti zanimljiv.

Festivalčić je zadržao simboličku lokalnu notu i u nastavku, kad su na pozornicu dopuzali domaći momci iz Villacha, Madog. Riječ je o sastavu bogatog iskustva, jer njegovi počeci sežu u daleku 1991. Postava inače u džepu ima jedva dva studijska albuma (posljednji – “Fairytales of Darkness” – izašao je još davne 2001.), a može se pohvaliti i time da je prilog kompilaciji “Back in Time – A Tribute to Rage” dala priredbu originala skladbe The Crowling Chaos sastava Rage. Da, upravo tih Rage, koji su nakon Madoga naslijedili pozornicu dvorane Bambergsaal. Madog su heavy metalci koji su melodični, njeguju okoštali oblik metal tradicije, a istodobno tu formu nadograđuju power metal primjesama. Postava se približava elementima njemačkog power metala i ljubitelje nekih Stormwarrior, Gamma Ray i sličnih mogla bi uz nastup Madoga dovesti u stanje povišene znatiželje. Kompaktno izveden nastup, vrlo dobro pjevanje pjevača/gitarista Hansija, domišljate solaže i naravno tuča metalskog buke, koja je u prednjim redovima čak i uvijek suzdržane Austrijance natjerala da uz taktove Madoga u juriš protegnu poneki ud. Sastav se marljivo držao autorskog materijala i zapravo pripremio odličnu platformu za nastup Rage. Možda je obrada Iron Maiden Run To The Hills bila kap previše. Da je sastav cijenjen, poznat i omiljen među austrijskom publikom pokazala je i dvoranica, koja je tijekom koncerta postala poprilično punija.

Oko pola jedanaest navečer dočekali smo napokon i Rage. Legendarni njemački power metal bend, koji ove godine slavi 25 godina postojanja, bio je na turneji u travnju, a ovaj “daleki” koncert za praznik rada imao je nekoliko posebnosti.

Prva je ta da je repertoar bio skraćen za pola sata. Druga je da na nastupu nije bilo pjevačice po imenu Jen Majura, ni orkestra s kojim su Rage na ovoj turneji odsvirali svežanj skladbi iz repertoara u akustičnoj izvedbi. A možda najljepša posebnost ovog Rage koncerta jest da je karta u pretprodaji bila samo 15,00€, na dan koncerta 20,00€. No niska cijena ulaznica ujedno je razlog skraćenja repertoara, što Rage vrlo nerado priznaju naglas. Radije kažu da su repertoar morali skratiti zbog bolesti ili previše predgrupa.

Trio Peter “Peavy” Wagner (vokal/bas gitara), Victor Smolski (gitara, klavijature) i Andre Hilgers (bubnjevi, ex-Axxis) obradovao je prisutne odličnom setlistom u kojoj smo napokon doživjeli posvetu starijim klasicima Rage, kojih je u prvom desetljeću novog tisućljeća, ili bolje rečeno, otkako su Rage opet klasičan udarni trio, na njihovim koncertnim repertoarima, negdje od 2000. nadalje, kronično nedostajalo.

Tako smo prisutni doista uživali kad su odjeknule prastare klasike Nevermore, Firestorm usred koncerta i The Pit And The Pendulum pred kraj, s ploče “The Missing Link (1993) ili Enough Is Enough Is Enough (album “Trapped”, 1992).

Postava je udarila prvim taktom svom silinom i u trenu digla publiku na noge hitom Higher Than The Sky (“End Of All Days”, 1996), istresla u skraćenoj verziji i prastaru Don’t Fear The Winter (“Perfect Man”, 1989), a onda su poludjeli osobito prvi redovi, marljivo popunjeni šačicom Slovenaca i čak trojicom Hrvata, kad je pukla War Of Worlds (“Soundchaser”, 2003).

Energija je bila izvanredna i koncertna atmosfera na silno visokoj razini, bez obzira na pasivan odnos austrijske publike. Rage su mljeli klasiku za klasikom i to je bio jezičac na vagi koji je donio jamstvo jedinstvenog raspoloženja, doživljaja, rekao bih, s obzirom na moj šesti pogled na ovaj sastav, čak jednog od najkompaktnijih, najizravnijih, najrušilačkijih Rage koncerata, bez obveznog pompa i uobičajene scenske krame (lubanje i slično…), iako se skupilo nekoliko čimbenika, opisanih u jednom od gornjih odlomaka, koji su ovom događaju oduzeli poprilično koncertnog daha (dulja setlista, akustični dio itd…).

Bez obzira na to, trio je svojim iskustvom i nevjerojatno profesionalnim držanjem, visoko samouvjerenom rutiniranošću te poznatom rušilačkom nepopustljivošću, koju svojom snagom razvije na pozornici, dočarao fantastičan doživljaj na kojem je pravi obožavatelj Rage te večeri jednostavno morao biti prisutan. Dolazak je bio sigurno obvezan. Vjerojatno najljepšu nagradu za vjernost dobili su kad su Rage nakon Set This World On Fire (“Unity”, 2002) otpucali prisutne u vremena postave Avenger i godinu 1985. s Prayers Of Steel, a zatim nakon nje dolili ulja na vatru još i klasikom Suicide (prvijenac “Reign Of Fear”, 1986).

Trojka je čvrsto uigrana ekipa koja neće lako pogriješiti. Rage su poslužili vrlo dobar zvuk, lijepu mjeru scenske gimnastike, Peavy se opet preznojio “koliko se preznojiti može”, a Smolski je osupnuo supersoničnim gitarskim eskapadama. Terrana ostaje nezamjenjiv bivši bubnjar i to se osjeti u koncertnom zvuku – Rage su definitivno žrtvovali dio scenske eksplozivnosti, no znanje i tehnika inače odličnog Hilgersa više su nego dovoljni za Rage. Troje ljudi zna savršeno popuniti zvučni prostor na koncertima.

Koncert je trajao dobar sat i pol. Rage su se zatim brzo izgubili iza scenske zavjese i pobjegli u susjedni hotel u kojem su prespavali. Smolski je odmah otišao spavati jer je dobio prehladu i bio je jako umoran, a Peavy i Andre pojavili su se pred recepcijom, gdje smo ih, četiri neutješna slovenska Rage manijaka, presreli i izmijenili riječ-dvije. Pritom bih se rado zahvalio organizatoru koncerta Albertu Pernulu, koji nam je nakon koncerta dao točne upute gdje “presresti” sastav, nadalje za odlično izvedeni događaj, veliku gostoljubivost, ljubaznost i svu podršku koju je ponudio medijima. Nadajmo se da će takvi koncertni događaji u Villachu postati redoviti i tako dodatno obogatiti koncertnu ponudu na polju metal i/ili rock glazbe. Rage pak kao rečeno. Ne mogu i ne znaju razočarati ni u 2009.! Odličan metal spektakl, dakle!

fotografije: Robi Lipej

Setlista

1. Higher Than The Sky 2. Don’t Fear The Winter 3. War Of Worlds 4. Set This Wolrd On Fire 5. Prayers of Steel 6. Suicide 7. Down 8. Nevermore 9. Enough is Enough 10. Firestorm 11. From The Cradle To The Grave 12. Innocent 13. Gentle Murders 14. The Pit And The Pendulum 15. All I Want —dodatak— 16. Carved In Stone 17. Soundchaser

Galerija slika