Izvođač: Vindictiv
Izdavač: Escape Music
Izlazak: 2009
Trajanje: 78:18
Ocjena: 4.5/5
Vindictiv su švedska formacija. Kad se Šveđani late progresivnog metala, nije zdravo jesti trešnje s njima. Od mnogih bendova koji dolaze sa sjevera, Vindictiv su možda još najbliži onome što danas nazivamo “slobodnim napinjanjem mišića” preko svih granica. Ako ovu recenziju počnem kar od sola, gitarist Stefan Lindholm opasna je preslika Y.J.Malmsteena, a klavijature, koje gitari u vraćanju loptice ne ostaju ni u čemu dužne, u solažama se također ni za pedalj ne odmiču od klasične škole “Beethoven sreće 2000. godinu”. Obogaćene brojnim simfonijskim pasažama koje dodiruju čak i poluge nekih Royal Hunt. Unakrsno bljuvanje vatre između klavijatura i gitare tako je samorazumljivo i standardni Vindictiv glazbeni gradivni element.
No kao i uvijek, skandinavski pristup progresivnom metalu je tipičan. Koliko god nota u sekundi bilo ispaljeno, za melodičnu kompaktnost uvijek je pobrinuto. Vjerojatno ti ta priča već miriši na neke Mind’s Eye. Vindictiv će se apsolutno svidjeti i fanovima Mind’s Eye, koji su ušima u skandi prog metalu jedna od složenijih zagonetki za rješavanje. Klavijature koriste važan, ušima iznimno prijazan zvuk u stilu “Kevin Moore era Dream Theater”, jasno odvojiv u produkciji od gitare, tako da sindrom nekih zvučnih sterilnjaka Stratovarius otpada.
Ono što je u cijeloj stvari najvažnije jest sposobnost benda da cijelu stvar vidi tako daleko da kompaktnost postavlja iznad fragmentiranja. Dakle, skladbe su opremljene kompaktnim motivima koji nose razrađene pompozno himnične napjeve, kakve smo navikli u sličnim bendovima poput Circus Maximus, uz razliku što kod Vindictiv nikako ne zaplove u polje melodičnog hard rocka. Svi “lakši” – kompaktni motivi leže u strogim metalskim vodama, uz otrovno navijeni riffovski podvozje koje gura visokom jakošću intenziteta kroz cijelu ploču. Ti su vodeći motivi posebno važni u himničnim refrenima, gdje je odličnim izvanserijskim pjevačima Goranu Edmanu (ex-Malmsteen), Oliveru Hartmannu (solo, riječ je o tipu s šarmom karizme Russella Alena, inače pjevača Symphony X) i Marcu Boalsu (ex-Malmsteen, Royal Hunt) omogućena vrhunska implantacija autoritativno zapovijedajućih melodija, koje u skladbe Vindictiv na ovom albumu unose u punom iskorištenju.
Produkcija je ubojita! Gdje je riff gurnut u prvi plan, tako nastalu situaciju dodatno podiže atmosferskim krilima odlično iskorištena pozadina, koju ispunjava dramatična uporaba klavijatura. U instrumentalnim dijelovima iznenada ćeš shvatiti da se solažama možeš slobodno prepustiti i uživati, jer je njihov udio kontroliran i nikad ne izmiče uzdama držanja melodične kompaktnosti. Refreni, koji su redom atmosferski vrhunci, nose nekakav svečano grandiozan, pozitivistički uzvišen predznak, a bend uspijeva stvarati vrtoglave obrate atmosfera. Prvo potresno je uhvaćeno primjerice u naslovnoj skladbi, gdje mračno probijanje kroz orijentalnu, tragičnu i atmosferski pogubnu strofu zamjenjuje 100% obrat melodije u refrenu, kroz koji zasja prava svjetlost optimizma (stvorena atmosfera). Posebno uzbudljive i vrtoglave obrate atmosfera, koji sa svakim slušanjem skladbe sve više rastu k srcu, pa zapažamo u jednoj od najmračnijih skladbi albuma, Martha’s Song, gdje si Boals i Edman majstorski proživljeno dodaju stihove.
Skladbe su dugačke negdje između 6 i 8 minuta, međusobno se ne bore za primat i na ovom putu ćete na “Ground Zero” morati sami tražiti svoje favorite. U svakom slučaju, Vindictiv su glazbeni velemajstori kojima je plovidba kroz motivsku raznolikost isto toliko domaća koliko i udisanje zraka. Dakle, usta ćeš cijelo vrijeme moći držati širom otvorena dok uživaš u “Ground Zero” progresivno metalskoj ekstravaganci (i progresivno lomljeni ritmovi na svakom koraku su, naravno, samorazumljivi), oko toga ne trebaš brinuti. Pritom ti isti majstori pažljivo paze da egotrip ne poludi u tresenju solaža i ne uništi sav dobar posao koji je zakoličen motivskom kompaktnošću. Zoltan Csorsz nažalost nije Mike Portnoy, ali na sreću Lindholm i Larsson nisu ni izdaleka Petrucci i Rudess.
Već dugo nismo svjedočili albumu iz žanra progresivnog metala koji bi u istom dahu nudio toliko kompleksne kombinatorike, a istodobno melodično kompaktne dovršenosti. Ovo je oživljavanje zlatnih dana kada je prog metal bio žanr znatno popularniji, dakle na prijelazu tisućljeća, kada su kvalitetom oduzimale dah ploče sastava poput Shadow Gallery, Symphony X, Angra, pa Vanden Plas itd… Zato je u tom pogledu “Ground Zero” danas utoliko vrjedniji dragulj, koji prkosi neugodnoj činjenici da prog metal trenutno naprosto nije u fokusu metalskih masa. Djeluje posve opuštajuće i posve neopterećeno. Jednom riječju: “Pobjedonosno!”
Postava
Goran Edman – vokal
Oliver Hartmann – vokal
Mark Boals – vokal
Stefan Lindholm – gitara, klavijature
Pontus Larsson – klavijature
Nalle Pahlsson – bas-gitara
Zoltan Csorsz – bubnjevi
Produkcija
Stefan Lindholm
Popis skladbi
1. Modern World
2. Ground Zero
3. Reach Out
4. Golden Gate
5. Venom
6. Tweedledum & Tweedlede
7. I´m Back Home
8. Marthas Song
9. Overshoot Day
10. No Matter What
11. The Sacrifice
