Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Winger
Izdavač: Frontiers Records
Izdanje: 2009
Trajanje: 45:02
Ocjena: 4.5/5
S “Karma” Winger nude znatno manje mračan album od prethodnika “IV” (2006.). Više se osjeća onaj klasični hard rock kostur koji je u posve drugačija vremena, na prijelazu iz osamdesetih u devedesete, katapultirao Winger među nezaboravne predvodnike tadašnje “hair rock” scene. Tome su dodali nove poglede na produkciju zvuka. Pritom je gotovo nemoguće previdjeti zrele paralele u aranžiranju skladbi koje je šef sastava Kip Winger još izravnije izrazio na svojim samostalnim izdanjima, a najbolja referenca je upravo njegovo posljednje, “From The Sun To The Moon” (2009.), koje se zbog sve svoje jedinstvenosti može definirati samo oznakom “art rock”.
Ako nekako kombiniramo oba pristupa, dobivamo album koji je logičan nasljednik albuma “IV.” iz 2006. Opći je dojam da se ovaj puno lakše probavlja od svog prethodnika. I “Karma” je opremljena mračnom atmosferom, ali prethodnika nadmašuje ponajprije znatno većom protočnošću – fluidnošću pojedinih skladbi i albuma kao cjeline. Čini se da su Winger s “Karma” napokon pronašli ono što su tražili s “IV.” To ne znači nikakvu kritiku albuma “IV”, koji je bio oduševljavajući povratak grupe prije tri godine, nego samo to da su novi Winger ponudili zrelo nadograđenog nasljednika, zrelo nadograđenog u smislu same ekspresije, koja djeluje mnogo uvjerljivije pod dirigentskom palicom modernih produkcijskih nagona, kakve je ponudio već album “IV”. Izravan dokaz za to su primjerice skladbe Big World Away i Come A Little Closer, koje u strofama nose izražajnu paralelu energije albuma “IV”, a zatim usporenu atmosferu u refrenima zamjenjuju sjajni antemično pompozni napjevi, kakve glazba Winger itekako treba. Takvih je trenutaka na albumu “IV” bilo znatno manje pa je zato album malo teže prolazio kroz uši.
Kip Winger je tip koji je na svojim solo albumima oduševio snagom profinjenog i istančanog osjećaja da uvjerljivo oživi pojedine emocije i tako papirnatu frazu stihova pretvori u opipljivu živu tvar. A upravo to album “Karma” izražava na najintenzivniji način od svih pet studijskih dostignuća grupe do sada.
Skladbe su pomno “obuvene” u bogatu trodimenzionalnu zvučnu kulisu, opremljene od glave do pete u tom pogledu optimalno. Gdje je potrebno izazvati pravu oluju drame, u pozadini se uključe i ukusne klavijature koje u tim točkama nisu samo važan građevni element raspoloženja, nego mogu držati i primjerice solistički tornado Reba Beacha, da njegovi virtuozni dodiri doista dobiju sva vražja krila. To je primjerice izlazni dio skladbe Witness, koja je u samom skladateljskom smislu jedan od vrhunaca albuma. Ovdje je riječ o izrazito dinamičnom valovanju između atmosfere pojedinih motiva, s vrhuncima u antemičnom refrenu, gdje Winger ne zaboravljaju na uvjerljivo opremanje Kipova vokala višeglasnim vokalnim harmonijama. Njih se ne bi sramio ni James Christian sa svojim House Of Lords.
Deal With The Devil je ono što je spomenuto na samom početku ove recenzije. Izravno koketiranje s vremenima mladenačke podrugljivosti prošlosti, kad je po planetu plašio “hair – shock rock”. Album se s njom otvara arogantno, sav u hard rockerskom duhu. Ponudi u tren oka sve. Iznimno naglašen urođeni osjećaj Kipa i društva da iz sebe otresu ubilački šut slušatelju ravno u čelo, ludo. Stone Cold Killer je koketno nastavljanje otvaranja ploče, s još nešto više naglaska na ritmičkoj podlozi koju diktira ponajprije naglašena “noga” bas gitare Kipa Wingera. Pull Me Under je primjerice skladba koja opet nosi tračnice skladanja iz osamdesetih, s bogato aranžiranim popratnim harmonijama još jednom izvrsnog refrena, ali s modernom produkcijom koja joj udahnjuje pečat novodobne Winger prepoznatljivosti i svježine. Always Within Me je ponavljanje tog pristupa, djeluje još klasičnije izvedeno i s bitnom razlikom da izvrsni refren za stvaranje slične atmosfere uopće ne treba dodatne vokalne harmonije. I Feeding Frenzy drži ploču u sličnom položaju, ali s manje uzbudljivim sadržajem.
Supernova je trenutak u kojem je Kip najizravnije prelio energiju i raspoloženje svog posljednjeg studijskog izdanja “From The Sun To The Moon” (2009.). Še jedan posebnjak albuma je blues rockerski obojen baladni trenutak uhvaćen u skladbi After All This Time. Tu se Winger zaljuljaju u erotičnom valceru, a Kip vokalom obavi svoj zadatak vrhunski, s velikim osjećajem oživljavajući poruku stihova. Skladba je toliko snažna da joj usporedba sa snagom koju na solo albumu može razviti čak i legendarni Dave Meniketti, inače gitarist klasičnog hard rock sastava Y&T, nije daleko. Pjevanje Kipa Wingera nije jedino pogonsko ulje koje tjera skladbu u njezinoj stvarnosti. Važan je element i soliranje obojice gitarista u njoj, koji pomno slijede osjećaj. Osobito valja istaknuti Reba Beacha, koji je u ulozi gitarista Wingera sasvim druga priča nego u ulozi gitarista Whitesnakea. Ako ga je u potonjem sastavu Coverdale draškao ponajprije time da Beach treba svirati na silu, nasilu, da dakle sve stavi na kartu brzine, Beach se u Wingeru predstavlja kao čovjek koji uspješno razvija osjećaj i opire se njegovu izlaganju. Osjećaj koji neprestano slijedi i kojemu daje prednost pred sviranjem na silu u oblikovanju svojih solaža. I tek to je mjerilo prave vrijednosti ovog gitarista.
Da ponovim za kraj. Ono što nije u potpunosti uspjelo odmah pri povratku albumu “IV”, uspijeva sada albumu “Karma”. Winger s njim hodaju u špuri idealnog kombiniranja i uravnotežavanja elemenata retro nostalgije i zvučnih kolaža moderne produkcije. Kip Winger svojim vokalom dodaje onaj potrebni dinamit velike senzualnosti albumu, a moderna produkcija uz klasično zamišljen kostur skladbi smješta energiju Wingera u sadašnjost, na posebno mjesto u rock glazbi. Pritom je grupi uspjelo skladbe složiti u melodičnim aranžmanima još definiranije i s još jasnijim obrisima u odnosu na album “IV”, zato je “Karma” ušima toliko draži i lakše dostupan album. Htio bih istaknuti još nešto. Ta moderna zvučna preobrazba, koja konkretno odmiče nove Winger od vremena s kraja osamdesetih, nudi album koji zbog bogatih raspoloženja raste slušatelju do srca znatno sporije nego primjerice novi albumi House Of Lords ili Danger Danger, koje “proždireš” slušanjem iz prve. Prepoznatljivo i teško usporedivo s bilo kojim sastavom. I to je bila temeljna namjera grupe. Winger su s “Karma” dakle Winger u novom ruhu, za novo vrijeme, u svemu opravdali svoje ime!
Postava
Kip Winger – vokal, bas gitara
Reb Beach – gitara
John Roth – gitara
Rod Morgenstein – bubnjevi
Produkcija
Kip Winger
Popis skladbi
1. Deal With The Devil
2. Stone Cold Killer
3. Big World Away
4. Come A Little Closer
5. Pull Me Under
6. Supernova
7. Always Within Me
8. Feeding Frenzy
9. After All This Time
10. Witness
11. First Ending (bonus skladba)
