Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Savatage
Izdavačka kuća: Atlantic Records
Izdanje: 1989
Trajanje: 52:25
Ocjena: 4.5/5
S “Gutter Ballett” legendarni američki prog metalci Savatage doživjeli su jedan od najvećih prijelomnih trenutaka karijere (a takvih u njihovoj priči nije bilo malo) te konačno zakoračili u puno progresivnije, sofisticiranije i simfonijski obojene sfere melodičnog metala. Zbog tih su osobina i danas iznimno cijenjeni među ljubiteljima “metala s mozgom”. Takve simfonijske tendencije nagovijestio je već odlični prethodnik “Hall Of The Mountain King” (1987), koji im je donio dugoočekivani svjetski proboj iz metalskog podzemlja, no na “Gutter Ballet” napravili su još jedan korak naprijed i tako rekuć postavili definiciju prepoznatljivog Savatage zvuka.
Braća Jon i Criss Oliva, to jest vođe i osnivači grupe, počeli su prije nastanka ovog ambicioznog projekta sve više uvažavati ideje hiperaktivnog producenta Paula O’Neilla, koji ih je svojim širokim glazbenim spektrom i ljubavlju prema klasičnoj glazbi potaknuo da u zvučnu sliku Savatage počnu uplitati sve veći broj simfonijskih aranžmana i operetno postavljenih vokalnih harmonija, koje su se u mnogočemu napajale iz naslijeđa legendarnih Queen.
Inspiraciju za teatralno i simfonijski usmjeren smjer albuma navodno su dobili nakon gledanja mjuzikla Fantom iz opere, koji su pogledali na O’Neillovu preporuku, nakon što je on šokirano ustanovio da njihov dotadašnji kulturni doseg nije išao dalje od erotskih časopisa s golim ljepoticama. Osim toga, “Gutter Ballet”, koji se izvorno trebao zvati “Temptation Revelation” (umjesto toga to je postao naziv jedne od skladbi), uveo je omiljenu Savatage praksu stvaranja konceptualnih albuma. Koncept se ovdje može naći samo na završnoj, trodijelnoj suiti.
Jon je vokalno u tom razdoblju bio tako rekuć u životnoj formi, jer je već u idućim godinama počeo naglo gubiti glas, što je gotovo postalo kobno za njegovu daljnju pjevačku karijeru. Njegov raspon od niskih, grubih do visokih, vrištećih dionica bio je gotovo zastrašujući u samoj emotivnoj izražajnosti, dok je kao i obično bio najuvjerljiviji u izražavanju svojih najdubljih osjećaja u onim kratkim trenucima kad je pjevao čistim vokalom.
Osim toga, počeo je svoj vokal koristiti na znatno teatralniji i operetniji način. Lavovski dio skladbi te i neke tekstove napisao je tijekom oporavka u psihijatrijskoj bolnici, gdje je dobio inspiraciju za posljednje tri skladbe na albumu, koje čine konceptualnu suitu. O’Neill je pridonio većinu tekstova te naslov i koncept za naslovnu skladbu, koja je postala začetak njihova sljedećeg, potpuno konceptualnog albuma “Streets” (1991).
Criss je ponovno opravdao svoju ulogu jednog od najboljih gitarista u povijesti melodičnog metala koristeći čitavu vreću relativno inovativnih gitarskih fraza i solističkih ubačaja. Kako bi ga donekle rasteretili, angažirali su tada tek 20-godišnjeg ritam gitarista Chrisa Cafferyja, koji im se pridružio već na koncertnoj turneji 1987., kao ritam gitarist izvan pogleda publike. Caffery je bez problema prihvatio statičnu pozornicu ulogu i brzo postao Crissov najbolji učenik, što je potpuno potvrdio u nastavku svoje karijere. Nakon Crissove tragične smrti naime postao je njegova zamjena i time glavni Savatage gitarist, a do tada je već pošteno izbrusio svoju tehniku. Nakon završetka turneje s ovog albuma, na kojem je uz ritam gitaru odsvirao i klavijature, na nekoliko je godina prekinuo suradnju s grupom, ali je s Jonom cijelo vrijeme ostao u redovitom kontaktu te s njim surađivao na projektu Doctor Butcher.
Neke skladbe već odražavaju novi, simfonijsko-teatralni smjer, dok se između njih još uvijek nalaze kraća i agresivnija ostvarenja s osnovnijim heavy metal trikovima, kakvi su obilježili njihov zvuk kroz veći dio osamdesetih. Militaristički zvukovi vojnih helikoptera i borbeni takt koji obilježavaju uvod antiratne kritike “Of Rage And War” već su takav primjer, jer osiguravaju izrazito agresivnu otvaračku točku albuma. Lavovski dio tome pridonosi Jonovo pjenušavo pjevanje te Crissovo polaganje udarnih, ali raznolikih rifova. Jonov bijes na pse rata doživljava vrhunac u refrenu, u kojem su upotrijebili i sočnu, ali u ovom slučaju nadasve prikladnu riječ s inicijalima SOAB.
Naslovnom kompozicijom već nastupa jedan od vrhunaca albuma i skladba za koju bi se lako moglo reći da predstavlja samu definiciju Savatage teatralno-orkestralnog zvuka, koji će obilježiti sve njihove buduće uratke. Jon na klaviru najprije izgradi izrazito melankolično-romantičan aranžman, nakon čega nastupa pompozni prijelaz u simfonijsku, neprestano stupnjevanu sekciju, koja se istodobno napaja Crissovim inteligentnim rifanjem i ukusnim orkestralnim aranžmanima. Jonovo pjevanje je fenomenalno u svoj mogućoj teatralnosti. Njegova sposobnost dočaravanja tajanstvene i ujedno romantične atmosfere zasigurno je neuobičajena. Ovo remek-djelo epskih razmjera pretvorilo je Savatage iz unikatne, ali relativno opskurne heavy metal grupe u konačnici u prvake progresivnog metala.
U sličnoj zvučnoj maniri i dramatičnoj atmosferi nastao je i izvrsni instrumental “Temptation Revalation”, koji obilježavaju pompozni orkestralni aranžmani te odličan Crissov gitarski solo. Zatim nastupa još jedan od najboljih radova u njihovoj priči, nezaboravna power balada “When The Crowds Are Gone”, koja je ujedno i jedno od njihovih najdubljih djela. Nježnoj, izrazito krhkoj melodiji na klaviru slijedi udarni rif i nalet teatralnih pasaža, nakon čega nastupa Jonov neobično razneženi vokal. Osim što dosegne neke veličanstvene vokalne registre, lako se može reći da je ovaj put u svoje pjevanje uložio svu dušu i srce. Jon je ovo remek-djelo nakon Crissove smrti posvetio u čast tragičnog gitarista i više je puta rekao da je od tada pred njezinim sviranjem na pozornici više puta imao osjećaj kao da se bratov duh spustio s neba te ga zahvalno potapšao po ramenima. Jon je jednostavno odavno poznat kao duboko religiozan čovjek, pa takve izjave za njega nisu ništa neobično.
“Silk And Steel” je romantični, akustično-gitarski instrumental s Crissovim umjetnim polaganjem pastoralnih akorda, koji pokazuje kakve je iznimne osjećaje za različite stilove sviranja njegovao taj izniman gitarist, koji bi se lako mogao snaći i u drugim smjerovima, izvan metalskih voda. Sa “She’s in Love” Savatage se vraćaju svojoj tradicionalnoj heavy metal zvučnoj slici, što znači da skladbu obilježavaju navijeni rifovi, Wacholzovi razorni bubnjarski prijelazi i Jonovo pjenušavo vriještanje (tom stilu pjevanja moglo bi se lako reći i “krici užasa”). Tekst je također napisan još u starim, “nekultiviranim” maniri, kakve će već do idućeg albuma praktički potpuno nestati. “Hounds”, gdje Jon ponovno izvodi nevjerojatnu tranziciju od čistog pjevanja do grubog vriještanja, predstavlja povratak kompleksnijim vodama, no uz istodobno zadržavanje buntovne udarnosti. Melankolične gitarske linije i fini zastori klavijatura u pozadini osiguravaju da skladba ostane u sjećanju kao jedna od boljih na albumu.
“The Unholy” obilježava preplet melodičnih gitarskih fraza s brzim, gotovo brutalnim tempom, koji stupnjevaju pomoću Wacholzove uporabe dvostruke bas pedale. Jon osigurava još jednu odličnu vokalnu izvedbu, u kojoj se miješaju ludilo i razigranost. Odlični završni vijenac, koji u nizu čine skladbe “Mentally Yours”, “Summer’s Rain” i “Thorazine Shuffle”, konceptualna je suita koja se bavi disfunkcionalnim likom. Suita je djelomično bila nadahnuta Jonom i njegovim iskustvima iz psihijatrijske bolnice te dala osnovu za njihove daljnje konceptualne projekte.
“Mentally Yours” odnosi se na Jonove deluzije u psihijatrijskoj klinici, dok “Thorazine Shuffle” pripovijeda o sveopćoj korumpiranosti američkog zdravstvenog sustava, u kojem liječnici pacijente namjerno pune dozama sredstva za smirenje thorazina, da bi potom postali ovisnici te pokusni kunići velikih farmaceutskih korporacija. Oba spomenuta ostvarenja, koja su većinom obilježena klasičnim, naoštrenim rifanjem, agresivnim tempom i manijakalnim vriještanjem, između povezuje melankolična balada “Summer’s Rain” u koju Jon ponovno ulaže svoje najdublje osjećaje i uspomene na teške dane koje je proveo u psihijatrijskoj “ćeliji”, dok se u pozadini preljevaju Crissove plačne gitarske pasaže.
Na “Gutter Ballett” Savatage su napravili još jedan uspješan korak u svojoj zvučnoj tranziciji te se polako preusmjerili u znatno simfonijski obojenije vode s uporabom kompleksnijih melodija, dužih skladbi i različitih vokalnih stilova. Za razliku od osnovnijih oblika heavy metala, koji su obilježili njihove rane albume, uspjeli su pomoću svog novog, zamjetno bogatijeg zvuka steći brojne nove sljedbenike. Album je zahvaljujući nekim skladbama, koje bi se lako mogle naći i na prethodnih pet albuma, doduše još uvijek donekle tranzicijske naravi, ali s druge strane čini divan most između starih i novih Savatage. Tim veličanstvenim dostignućem nedvojbeno su stvorili svoje prvo remek-djelo, koje i danas među ljubiteljima melodičnog metala opravdano uživa besmrtan status.
Postava
Jon Oliva – vokal i klavir
Criss Oliva – gitara
Steve Wacholz – bubnjevi
Johnny Lee Middleton – bas gitara
Chris Caffery – gitara i klavijature
Produkcija
Paul O’Neill
Popis skladbi
1.Of Rage and War
2.Gutter Ballet
3.Temptation Revelation
4.When the Crowds Are Gone
5.Silk and Steel
6.She’s in Love
7.Hounds
8.The Unholy
9.Mentally Yours
10.Summer’s Rain
11.Thorazine Shuffle
