Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Boogaloo / Zagreb / Hrvatska
Datum koncerta: 07.04.2009
Broj posjetitelja: 1000
Cijena karte: 170,00HRK / 190,00HRK
Betonski plato ispred zagrebačkog kluba Boogaloo otprilike sat vremena prije koncerta može biti iznimno zanimljivo i iznenađujuće mjesto. S neba (odnosno s prozora backstagea koji je iznad njega) na nikom ništa sluteće posjetitelje padaju trzalice gitarista HammerFall, a među brojnim roadiejima, tour managerima i promotorima koji jure svatko za svojim poslom, može ti prići čak i frontman grupe Bloodbound i početi s tobom čavrljati o posve svakodnevnim stvarima. Nakon iscrpnog intervjua s Pontusom Norgrenom (HammerFall) nas dvoje s Alešem upustili smo se tako i u opušten razgovor s Urbanom breedom (prezime namjerno piše malim početnim slovom), koji je možda poznatiji kao bivši vokalist grupe Tad Morose nego po Bloodboundu, te saznali puno zanimljivih detalja o životu putujućeg glazbenika (pogledaj intervju). Nakon obaveznog foto-seta Urban se doslovno iza stola za kojim smo sjedili ispalio ravno na pozornicu i spektakl u solidno popunjenom Boogalooju je počeo.
| BLOODBOUND: |
Bloodbound su razmjerno mlad, no ipak već prilično etabliran švedski sastav, a njihov najveći adut upravo je spomenuti Urban. Karizmatičnom pjevaču nisu se osjetile oštećene glasnice na koje se tužio tijekom razgovora, pa bi se čak moglo reći da je njegov sigurni nastup te večeri vokalno zasjenio obojicu frontmana koji su nastupili nakon njega.
Prije svega valja pohvaliti činjenicu da se Urban, za razliku od npr. Joachima Cansa, nije “držao natrag” i da nas je nekoliko puta počastio i visokim registrima, kojima se mnogi metal vokalisti, pogotovo oni u godinama, zbog “štednje” grla na živim nastupima često radije izbjegavaju. Ni ostali članovi sastava, uglavnom već prekaljeni glazbenici i stari znanci svjetskih pozornica (o čemu možete čitati više u Rockline reportaži iz Maribora), nisu zaostajali pa su, unatoč tome što su svirali samo pola sata, oduševili pravog power metala željnu publiku ispod pozornice. Grupa nam je, slično kao dan prije u prijestolnici slovenske Štajerske, predstavila pet skladbi s tri svoja albuma Nosferatu, Book of the dead i Tabula rasa, a zatim je među glasnim poklicima morala brzo isprazniti pozornicu za dugo očekivane Sabaton.
| SABATON: |
Fenomen Sabaton teško je objasniti u nekoliko redaka. Grupa je izgrađenom glazbenom filozofijom i pametnim marketingom u dobrih deset godina djelovanja stekla zavidnu masu fanatičnih obožavatelja diljem svijeta, a učinak te promišljene strategije u Zagrebu je bio više nego osjetan. Euforija koju su izazvali dolaskom na pozornicu usporediva je s onom kakvu doživljavaju samo najveće zvijezde mainstreama, a mi joj na ovakvim koncertima, barem u takvom obliku, svjedočimo tek rijetko. To je primijetio i frontman Joakim Broden, koji je usred nastupa morao prekinuti svoju ustaljenu rutinu, sastavljenu od zabavljačkog monologa i razgolićavanja svog međunožja (što je zadovoljno radio već u Mariboru), i iskreno zahvaliti publici te zagrebačkom Sabaton fan clubu.
Oduševljenje je doseglo vrhunac uz herojsku Attero dominatus, s kojom smo ponovno proživjeli bitku za Berlin, Primo victoria, koja je dočarala iskrcavanje u Normandiji, te Metal machine, koja unatoč značajnom naslovu, za razliku od ostalih pjesama grupe, ne govori o povijesnim vojnim sukobima. Zvuk je bio na zavidnoj razini, a gitare Sundena i Monteliusa bile su oštre kao bajunete na puškama s bojišnica Prvog svjetskog rata, u koji su nas odveli Cliffs of Gallipoli i Price of a mile. Postava koju bismo mogli nazvati svojevrsnim švedskim odgovorom na Manowar tako je nakon dobrih tri četvrt sata požnjela gromoglasan pljesak i izazvala val ovacija, uz koji bi se HammerFall opravdano mogli zapitati ne bi li u budućnosti možda bilo bolje prepustiti mjesto headlinera kar Sabaton. No to nije bila jedina teškoća s kojom su se morale nositi zvijezde večeri.
| HAMMERFALL: |
Najveća i vjerojatno najneugodnija tehnička neprilika koja se može dogoditi pjevaču na pozornici jest da mu nakon pompoznog uvoda, sastavljenog od raznih laserskih efekata i drugih audiovizualnih učinaka, otkaže mikrofon u trenutku kad uz otvaračku pjesmu junački iskoračuje iza zavjese. Upravo to zadesilo je Joachima Cansa na početku nastupa HammerFall, pa su majstori sjevernjačkog metala nakon prve skladbe Punish and enslave, tijekom koje je nesretni Cans nemoćno trčkarao po pozornici i zabrinuto gledao prema mikseti, morali nastup na nekoliko minuta prekinuti. To su s guštom iskoristili obožavatelji Sabaton, koji su svoje miljenike pokušali još jednom dozvati na pozornicu, no Dronjak i ekipa su ih nakon otklonjenih problema uspješno utišali moćnom skladbom Crimson thunder. Slijedile su odlične Legion, Blood bound, Renegade i monumentalna Hallowed be thy name, čije posljedice posjetitelji koncerta, kako je objasnio Cans, obično osjete idući dan, a zovu se “slayer neck”. Bez straha od tzv. heksenšusa dugokosa je masa počela nemilosrdno vrtjeti i tresti glavama, a pred bubnjevima se u međuvremenu sa stropa spustila vodena zavjesa na kojoj je laserska zraka iz pozadine crtala razne motive povezane sa sastavom. Iznimno domišljat i učinkovit vizualni potez zbog kojeg smo posve zaboravili na nedostatak ovakve i onakve pirotehnike.
Tijekom instrumentala Something for the ages predstavio nam se novi gitarist Pontus Norgren, koji je nakon odlaska Stefana Elmgrena preuzeo glavnu ulogu u tom resoru, jer je poznato da se vitki Dronjak i u studiju i na pozornici tek rijetko odlučuje za solističke izlete. Norgren je u glazbu HammerFall unio nekoliko novih zahvata, koji su s druge strane i dalje snažno vezani uz najpoznatijeg švedskog brzoprstaša Malmsteena, s kojim je Pontus dugo surađivao. Nakon brzih Any means neccesary i Natural high, kojima je grupa promovirala posljednja dva albuma, malo prije kraja dočekali smo i famoznu Riders on the storm, kod koje je pažljivog slušatelja smetala Cansova već spomenuta pretjerana briga za glasnice, jer je vokalist visokofrekventni dio prije solaže otpjevao oktavu niže nego na albumu. Godine su očito učinile svoje, o čemu svjedoči i činjenica da je Cans slično postupio već dan prije. U bisu smo čuli skladbe Lore of the arcane, trailblazers te legendarnu Let the hammer fall, koja nas je svojim rifovima vratila u vrijeme kad su svjetskim pozornicama kraljevali Accept i Judas priest, a nastup je zaključio prvi hit s ploče Crimson thunder, Hearts on fire.
HammerFall su svoj zadatak unatoč teškoćama obavili s odlikom, no ipak bi se opravdano moglo zapitati kako bi se snaplili nakon nastupa Sabaton da im kao nositeljima događaja nisu pripadali dvostruko veća pozornica, dvostruko više vremena i doista originalni posebni efekti. No to je pitanje sporedno. Mnogo je važniji opći zaključak da su ovakvi koncerti u našoj bližoj i nešto dalekoj okolici i dalje dobro posjećeni i prihvaćeni te da nove generacije na impulse tržišno orijentirane glazbe i dalje reagiraju slično kao prije dvadeset i pet godina, zbog čega se za budućnost metala ne trebamo bojati.
fotografije: Aleš Podbrežnik
Setlista
BLOODBOUND: 1. Sweet Dreams 2. Metal Monster 3. Book Of The Dead 4. Take One 5. Nosferatu SABATON: 1. Introjavel 2. Ghost Division 3. The Art Of War 4. 40:1 5. Cliffs Of Gallipoli 6. Attero Dominatus 7. Price Of A Mile 8. Primo Victoria 9. Metal Machine 10. Outrodevil HAMMERFALL: 1. Punish And Enslave 2. Crimson Thunder 3. Legion 4. Blood Bound 5. Renegade 6. Hallowed Be My Name 7. The Abyss 8. Last Man Standing 9. Heeding The Call 10. Glory To The Brave 11. Something For The Ages 12. Any Means Necessary 13. Natural High 14. Keep The Flame Burning 15. Between Two Worlds 16. Riders Of The Storm —dodatak I.— 17. Lore of the Arcane 18. Trailblazers 19. Let The Hammer Fall —dodatak II.— 20. Hearts On Fire
Galerija slika
