Zvuk čekića odjeknuo i u Mariboru (2009)

Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik

Mjesto: UŠC Leon Štukelj / Maribor / Slovenija
Datum koncerta: 07.04.2009
Broj posjetitelja: 500
Cijena ulaznice: 23,00€ / 26,00€

HammerFall! Nakon 13 godina koje su munjevito proletjele od izdavanja studijskog prvijenca, iskusniji i zreliji za sedam studijskih albuma, u društvu sve omiljenijih mladića iz naslova “metala ratnih vihora” Sabaton i još jednog švedskog sastava, Bloodbound, koji ne broji baš mnogo godina, iako s tri albuma u džepu, i koji puše u vrlo sličan žanrovski rog, na novoj opsežnoj europskoj turneji zamahom čekića stigli su i na slovensko tlo.

Cijeli se događaj počeo odvijati ranije nego što je to uobičajeno na koncertima. Vrata su se otvorila već u 19.00, a prvi na redu, Bloodbound, izašli su na pozornicu već u 19.30. S obzirom na to da je riječ o manje poznatom imenu u power metalu, brzo ću nabaciti nekoliko osnovnih biografskih činjenica o sastavu. Bloodbound su švedski melodični metalci nastali u ljeto 2004. Osnovali su ih gitarist Thomas Ollson i klavijaturist Fredrik Bergh. Potonji je poznat po sudjelovanju u odličnom švedskom AOR rock sastavu Street Talk. Sastav je 2006. izdao studijski prvijenac “Nosferatu”, a godinu poslije i nasljednika “The Book Of Dead”, na kojem je glavni vokal priložio vrhunski njemački hard rock vokalist Michael Bormann (ex-Jaded Heart). Bloodbound danas čine Urban Breed (vokal, ex-Tad Morose), Tomas Olsson (solo i ritam gitara), Fredrik Bergh (klavijature), Pelle Åkerlind (bubnjevi), Henrik Olsson (ritam gitara) i Johan Sohlberg (bas gitara). Sastav je upravo izdao novi studijski album “Tabula Rasa”. Nažalost, ovaj ćete se put morati pomiriti s time da mi je pogled na Bloodbound praktički u cijelosti “izmaknuo” iz ruku, zbog nesretnog spleta okolnosti (traženje odgovarajućeg parkirališta, hodanje do mjesta događanja s pogrešnim usputnim zaustavljanjem ispred ŠKUC-a), tako da sam uhvatio samo završni dio skladbe Nosferatu. No i to je bilo dovoljno za potvrdu izuzetno žustrog, kompaktno izrađenog i visoko uigranog pristupa koji je malobrojnu publiku, do tada polako “curkajuću” u dvoranu, pozitivno iznenadio i vidno razveselio, jer nije štedjela glasne ovacije na kraju nastupa. Samo pet skladbi, koliko su ih Bloodbound ugurali u pola sata, u ulozi predgrupe imalo je izuzetno dobar zvuk u dvorani (procjenjujem prema posljednjoj skladbi). Zadovoljeni su osnovni uvjeti, koji su sastavu na taj način još kako koristili u prijeko potrebnom afirmiranju i učvršćivanju imena. Riječ je o sastavu prekaljenih mačaka, bogatih glazbenih iskustava, s odličnim melodično izrađenim i autoritativnim vokalom u središtu te dinamičnom i prevažnom scenskom igrom.

 Sabaton je pripalo 40 minuta. Ispod pozornice već je vrvjelo od nekih 350 oduševljenika, što je dokazalo da se ime sastava u Sloveniji dobro učvrstilo. Sastav je kod nas prvi put nastupio prije dvije i nešto godina u ulozi prave “zagonetke”, kada je zajedno s Grave Digger podržavao Šveđane Therion u siječnju i veljači 2007. Za sastav je ta turneja bila izuzetno uspješna, zahvaljujući zavodljivom stilu kojim pristupaju svojoj metalskoj propovijedi. Tako je tek godinu dana nakon albuma “Metalizer” izašao treći studijski album “The Art Of War” (2008), na kojem je sastav još dotjerao svoje ratne metal priče.

Pompozno začinjene jurišnice bez oklijevanja su podigle ljude na noge, a posebno se istaknuo pjevač Joakim Broden, koji je s priličnom većom odlučnošću i nadograđenom suverenošću (u odnosu na nastup sastava prije dvije godine u Ljubljani) vladao mnoštvom ispod pozornice. Već i sam pozitivan obraćaj, u kojem Joakim nije skrivao radost sastava što opet može nastupiti u Sloveniji i da su Sabaton oduševljeni odličnim prijemom opusa sastava među slovenskom publikom, dodatno je ohrabrio prisutne na opće ludovanje.

A to zapravo uopće nije bilo teško uz koračnice kojima Sabaton i uživo znaju uvjeriti punoćom. Isprva pomalo hrapav zvuk obiju gitara naknadno je uljepšan i smiren, a sastav je kroz “debelo” predstavljanje novog albuma “The Art Of War” u prvom dijelu nastupa i dodatak starijih (kod publike provjerenih) pobjedničkih točaka u drugom dijelu, kao što su Attero Dominatus, Price Of A Mile, Primo Victoria i završna Metal Machine, potpuno opčinio narod, tako da im je ovaj doslovno jeo iz ruke. Prizor je bio nevjerojatan, jer je Joakimu uspjelo, osobito tijekom Primo Victoria, kao i završne Metal Machine, natjerati na poskakivanje i pljeskanje podignutih ruku baš cijelu dvoranu, uključujući i zanesenim ritmom ljuljuškajuće prodavačice kod štanda sa službenim suvenirima sastava koji nastupaju. Sabaton su narasli još za stepenicu više u odnosu na prikazano, a konkretno predstavljanje novog albuma dokazuje koliko momci čvrsto vjeruju u vlastiti cilj i glazbenu viziju, a svakako i koliko su ponosni na svoj novi album. Bez primjedbi. Maksimalno i u svemu oduševljavajuće.

HammerFall, koji su uspjehom 1996. širom otvorili vrata novom otkriću sastava a la Sabaton, danas su postali metalska utvrda od svakog povjerenja. Svojim prkošenjem na metalskoj sceni davno su otpuhali svako zlonamjerno došaptavanje da je riječ o jednodnevnim mušicama kojima nakon dva izdana albuma neće ostati vjeran nitko koga bi takva glazba još mogla oduševljavati ili zanimati. HammerFall su zanimljiv fenomen kojeg prihvaćaju ponajviše svi svježe ispečeni heavy metal zanesenjaci, na svom putu glazbenog (i osobnog) rasta kroz magiju metala. Dakle, svojevrsna su stepenica na tom putu otkrivanja svega što heavy metal može ponuditi slušatelju. Pritom je nezanemariva činjenica da su HammerFall i novim albumom dokazali kako suvereno mogu tisuću puta upotrijebljenu osnovnu gitarsku frazu preokrenuti u zavodljivu kompaktnost vlastitih autorskih skladbi, u kojima ni 2009. ne jenjava poznata otrovno zarazna pompoznost sastava, plasirana kroz filigranski osjećaj za praćenje dovršene melodije.

Osobito po dubini vrlo prostrana pozornica ponudila je Johanssonove bubnjeve podignute na dodatni podij, s predpozornicom na kojoj su se članovi sastava tijekom samog koncertnog performansa dinamično izmjenjivali. Sastav je cijeli koncert začinio efektima vodene zavjese, koji su u tankom, po dužini razvučenom mlazu u obliku slapa, osobito tijekom skladbi kao što su Glory To The Brave, Blood Bound, Last Man Standing, pridonosili intenziviranju samog raspoloženja.

HammerFall su se na pozornici UŠC-a Leon Štukelj predstavili u konkretno osvježenoj postavi, jer se u sastav nakon izdavanja prvijenca 1996. ponovno vratio basist Fredrik Larsson, a glavnog gitarista Stefana Elmgrena zamijenio je Pontus Norgren. Kad je potonji u društvu kompanjona dojurio na pozornicu, asocijacija me je, s obzirom na njegov izgled, letimično uputila na lik gitarista Grave Digger Mannija Schmidta, kojem dodaš malo fizionomskih finesa Ralpha Santolle iz Obituary. Važnije od toga je činjenica da se Pontus u relativno kratkom vremenu odlično uklopio u HammerFall, i to ne samo u radu u studiju, nego i na pozornici, što je jednako važno, odnosno za punopravno članstvo u sastavu još važnije. Pontus je suvereno prašio glavninu svih solaža, odlično se slagao u harmonijama s prvom HammerFall maskotom i (još uvijek) iznimno vitkim Oscarom Dronjakom te usklađeno funkcionirao u razrađenim scenskim pokretima koncertne igre kvinteta. Something For The Ages, odnosno instrumental novog albuma “No Sacrifice, No Victory”, ponudio je usred koncerta točku kojom je mnoštvo moglo biti uvjereno da je riječ o izvrsnom gitaristu klasične skandinavske škole s filigranskom školskom tehnikom brzanja prstiju. U tu su skladbu HammerFall ubacili i kraći bubnjarski solo Andersa Johanssona.

Nekoć su HammerFall otvarali koncerte tako da je na pozornicu u uvodu dopuhala njihova maskota s čekićem i oklopom, svom snagom zavitlala čekić od stiropora i njime udarila po pozornici. Ovaj se put sastav opremio posebnim svjetlosnim laserskim efektima, koji su u zraku unutar dvorane crtali nekakve holograme, u koje je, među ostalim, bio uključen i poznati ratnik s čekićem, kao i padanje pahuljica tijekom skladbe Glory To The Brave (nekoć su pri izvedbi te skladbe puštali bijele komadiće stiropora na publiku). Spomenut ću i to da sastav u programu ima predviđene i pirotehničke uloške, koje za koncert u Mariboru nisu aktivirali.

HammerFall su, kako se i očekivalo, izveli vrhunski profesionalan koncert, na kojem je samo zvuk malo napakostio, jer su na početku njegovu sliku pomalo kvarili preglasni bubnjevi, no kasnije su i gitare dobile ravnopravnu zvučnu prevlast. Ovaj je put zvuk bio najkvalitetniji u sredini dvorane i naravno u pozadini.

Publika je iznenadila odličnim prihvaćanjem svih novih skladbi albuma “No Sacrifice, No Victory”, koje je u stihovima i pohvalno svladavala. Izvedbeni materijal HammerFall su namiješali u repertoar sa svih studijskih albuma, pri čemu se moglo požaliti za još koju skladbom s prvijenca, a ne samo Glory To The Brave. Vrhunci su naravno, uz spomenutu Glory To The Brave, obuhvatili i izvedbu ostalih starijih skladbi kao što su Crimson Thunder, Renegade, Heeding The Call i eksplozivan završetak s Riders Of The Storm. Osobito se tijekom potonje na glasnicama Joachima Cansa već osjetio umor, pa je izbjegao više registre refrena i ovdje ih zamijenio improviziranjem te zadržavanjem nižih melodijskih položaja pjevanja. Povremeno i u arenskim napjevima refrena, kao npr. Keep The Flame Burning, nije bilo isključeno prepuštanje pojedinih stihova pjevanju publike.

Dodatak je sastav razbio na dva dijela. U prvom je dvoranu ponovno digao u zrak kad se prihvatio željezne Let The Hammer Fall, a u drugom iscijedio i posljednje decibele iz prisutnih kad je iz rukava istresao još hit Hearts On Fire, s jednostavnim, ali silno udarnim refrenom. Svakako posjet događaju vrijedan sve pažnje, koji je dokazao da se HammerFall ni po čemu ne povijaju na svom putu. Zadržavaju visoko dinamično kazalište svojih špilova, s poznatom i dorečenom pozitivnom vibracijom te energetskom nabijenošću. Odlično koncertno ozračje nadogradila je i uživljena publika, koja je ovaj put u dvoranu donijela glavninu rosnih dvadesetogodišnjaka. Bez obzira na suverenost HammerFall, ne može se zaobići činjenica da ih Sabaton performansom i popularnošću na ovoj turneji vrlo uspješno izazivaju. U Maribor su se ovaj put zaputili i mnogi austrijski državljani, osobito s juga i jugoistoka Austrije, kojima je Maribor bliža postaja nego Beč, gdje su HammerFall najavili svoj špil 14.04.2009. Intenzitet u svemu uspjelog koncertnog druženja sa sastavom u Mariboru, koje je i ovaj put odlično teklo pod budnim ravnanjem organizatora Sindian Underground, bit će vrlo zanimljivo usporediti s koncertnim iskustvom koje će power metalska falanga švedske trojke dočarati u Zagrebu sljedeći dan. Zato ostanite i dalje s nama!

fotografije: Aleš Podbrežnik

Setlista

BLOODBOUND: 1. Sweet Dreams 2. Metal Monster 3. Book Of The Dead 4. Take One 5. Nosferatu SABATON: 1. Introjavel 2. Ghost Division 3. The Art Of War 4. 40:1 5. Cliffs Of Gallipoli 6. Attero Dominatus 7. Price Of A Mile 8. Primo Victoria 9. Metal Machine 10. Outrodevil HAMMERFALL: 1. Punish And Enslave 2. Crimson Thunder 3. Legion 4. Blood Bound 5. Renegade 6. Hallowed Be My Name 7. The Abyss 8. Last Man Standing 9. Heeding The Call 10. Glory To The Brave 11. Something For The Ages 12. Any Means Necessary 13. Natural High 14. Keep The Flame Burning 15. Between Two Worlds 16. Riders Of The Storm —dodatak I.— 17. Lore of the Arcane 18. Trailblazers 19. Let The Hammer Fall —dodatak II.— 20. Hearts On Fire

Galerija slika