Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Jerneja Jerak
Mjesto: Ljubljana / Orto bar / Slovenija
Datum koncerta: 13.04.2013
Broj posjetitelja: 100
Cijena ulaznice: 8,00€ / 10,00€
Napokon je Matevž Šalehar, svima predobro poznat kao »Hamo«, sa svojim Tribute 2 Love sastavio svoj prvi samostalni studijski album. Razvijao se godinama, a konačni proizvod svojom umjetničkom impresijom govori sam za sebe. Riječ je o posebnjaku na slovenskoj glazbenoj sceni (u svjetskim razmjerima nipošto ne otkriva »toplu vodu«), osnovne zakletve baštini bluesa, a sve se naravno vrti oko Hamova vokala i karizme. Uključivanje nastupa grupe u program ovogodišnjeg Ortofesta činilo se kao idealna prilika, jer je sastav svega nekoliko dana prije nastupa službeno objavio album »Dve« za glazbenu etiketu Celinka (RockLine recenzija OVDJE). Subotnja večer došla je dakle kao naručena za slavlje.
Već dan prije strop iznad prizemlja Ortio bara pucao je po šavovima, jer su pozornicu rasprodali Siddharta, a nije bilo puno drukčije ni dan poslije, kad su na pozornicu desetak minuta nakon deset navečer izašli Hamo & Tribute 2 Love. Naravno, pred posve drukčiju garnituru posjetitelja. Malo zrelije, malo mudrije. Jedan za drugim zauzimali su svoje pozicije, u smjeru kazaljke na satu, članovi sastava Tribute 2 Love. Prva dvojica Martin Janežič Buco, golemi udaraljkaš i bubnjar, do danas već pronarodno ime u Sloveniji, s enigmatskom slikom Snaggletootha grupe Motörhead na majici, a uz njega je na pozornicu stupio klavijaturist Jani Baš, koji bi po građi mogao zauzeti mjesto u triju »braća Vuksanovič«. Pa pridošlica u ekipi Matej Mršnik, koji je u naručju njihao impozantnu crvenu ES 335 Gibson ljepoticu – izniman gitarist za kojeg me iskreno veseli da je našao svoje mjesto u ovom odličnom kombu. Potom oba obavezna Uroša ekipe, i kad je u klubu ozbiljnije zakuhalo, bilo je jasno da se na pozornici našao i glavni lik večeri. Hamo glavom i bradom. Scotch! Grupa uleće u prvu stvar! Čvrsti riffovski stisak i još tvrđa kontra-uravnilovka ritam sekcije u kombinaciji s baršunastom toplinom milujućih Hammond zvukova, zavrtjelih u rječitost bluesovskih basni, idealan je ambijent u koji se zagrize robusno stasiti, muževni, hrapavo-grleni i nadasve strastveni vokalni pristup Hama. I nije laž. Jednostavno je činjenica. A koncert je u tu činjenicu dodatno uvjerio. Hamo može biti »slovenska verzija« kralja soula Joea Cockera.
Bez obzira na to što je bio riječ o Mršnikovu prvom službenom nastupu sa sastavom, uz sva svoja iskustva i izniman arsenal bogatog znanja u prilagođavanju različitim glazbenim okruženjima (od Bomb do Laibach i svega između) Matej je odmah potvrdio da je u Tribute 2 Love našao svoje pravo mjesto. Tribute 2 Love je odnedavno sekstet, koji i dalje ostaje odlično uigran. Stupnjevanje atmosfere od prve do zadnje minute. Vještina koju dečki mudro vladaju. Hamo je izniman frontman. Njegova karizma i zaraznost otrovni su zaštitni znak njegova mojoa. Čovjek nije poslužio samo izuzetno uvjerljivu, emocijama nabijenu interpretaciju materijala albuma »Dve«, nego je svojom iskrenošću, simpatičnom, povremeno gotovo malo naivnom otvorenošću, neprestanim sipanjem zabavnih dosjetki u stankama između skladbi, začas pridobio okupljene na svoju stranu. Velika opuštenost, stalno pozitivan stav, osjećaj iznimne predanosti i fokusa, a prije svega vjere u glazbu koju čovjek stvara sa svojim suborcima, generator je izvanredne energije koja je te večeri punila prostore Orto bara. U sat i tri četvrt u koncertnoj glazbenoj kuhinji stalno je bio prisutan onaj važan začin koji inače često propuštamo. Muškarci uživaju u svojim pozicijama i u glazbi čiji su dio i koju predstavljaju. Stvarnije se gotovo ne može.
Niz skladbi od spomenute otvaračke Scotch, preko Wish You Well, Days Like These, LJ Woman, Lost My Faith, Lazy Blueser, Superstar, Falling, Country (Still In Love), Gun In Love, pa i Mojo’s Gone (nje nema na albumu »Dve«). Tu je baladna blues drama Heart To Play On, u kojoj vokal preuzima Uroš Primužič i u usporedbi s Hamom gotovo nesmanjeno fascinira sebi svojstvenom vokalnom interpretacijom,
Nedostajale su »slovenske«. Njih smo dobili u bisu. Na pozornicu se vraća samo Hamo, koji se lukavo našali s okupljenima da su na redu Rožice, no bila je to odlična baladna Gremo se igrat boga (novi singl) – do danas se, osobito među pripadnicama nježnijeg spola, kojih je bilo bar pola publike, dobro primila, što je dobar pokazatelj mainstreamovske privlačnosti grupe na slovenskoj glazbenoj sceni. Slijedile su naravno razvratne Rožice (pozor – nije riječ o obradi skladbe grupe Dan D, nego o autorskoj stvari), tipična stvar za »mase«. Sastav se za kraj oprostio još jednim, do danas dobro prihvaćenim singlom Vija vaja ven. Zanimljivo da je u repertoaru izostala odlična propovjednička Do You Believe In Love. Na nju ćemo vjerojatno morati pričekati do nekog nastupa grupe na većoj pozornici, gdje će biti dovoljno mjesta i za ženski gospelovski vokalni zbor.
Odlična koncertna večer. Hamo & Tribute 2 Love posebna su priča na slovenskoj sceni. Ne otkrivaju nadogradnju Einsteinove teorije relativnosti, ali punokrvno impresioniraju iskrenošću, autentičnošću, mogli bismo reći istinoljubivošću u onome što jesu i u onome što rade. Jasno je da je blues glazba izrazito zahtjevna u svojoj interpretaciji. Ako nisi sposoban stvoriti punokrvan emocionalni učinak, jednostavno si propao. Hamo & Tribute 2 Love toj se opasnosti u potpunosti izmiču. Ako se osvrneš po sastavu, to je već na startu nemoguće, a sigurno se takav ne bi okupio oko Hama da ne osjeća da Hamo, kad se pretvori u vodič glazbene informacije, postaje izniman generator energije, pravi pogonski motor, koji svojom pozitivnom nastrojenošću puni srca gladna topline i suosjećanja. Rijetko tko nam danas pali svjetlo. Hamo sa svojim Tribute 2 Love to jednostavno zna i može.
Galerija slika
